Zvjezdarnica - opservatorij Maragheh

Čovjek je oduvijek žudio upoznati nebo, za koje se vjerovalo da ima ulogu određivanja njegove sudbine. I danas su najveća čovjekova pitanja i nedoumice nekako vezane uz nebo, a da bi razumio nebo osnovao je određene znanstvene centre. Zvjezdarnica Maragheh smatra se jednim od najvažnijih centara koji su se obično gradili na takvim visinama i okruženjima koja su omogućavala pristup vedrom nebu bez oblaka. Ova zvjezdarnica je imala vrlo visoko mjesto u historiji iranske znanosti. Vrlo je poznat među Irancima i smatra se jednim od centara koji je već nekoliko stoljeća simbol visoke znanstvene razine ove zemlje.

Kada je osnovana zvjezdarnica Maragheh?

Zvjezdarnica Maragheh osnovana je za vrijeme Mongolske dinastije Ilhanida (trinaesto stoljeće nove ere). Historijske studije pokazuju da su se mongolska plemena uglavnom bavila ratovima i osvajanjima te da znanost među njima nije imala visoko mjesto, stoga je čudna pojava osnivanje tako važnog centra za vrijeme vladavine ovih plemena u Iranu.

Zabilježeno je da je nakon što se upoznao s iranskom kulturom i znanstvenim dostignućima, Hulegu Khan (Džingisov unuk koji je osnovao Ilhanide 1256. godine, a umro 1265. godine) pozvao Hađa Nasir al-Din Tusija, koji je bio poznati znanstvenik i političar, da svoj dvor i savjetovao ga o raznim pitanjima. Godine 1259. Nasiruddin predložio je osnivanje zvjezdarnice u Maraghehu, što je Hulegu Khan prihvatio i osnovao ovo znanstveno središte.

Korištenje zvjezdarnice Maragheh

Priča se da je Hađe Nasir prikupio 400.000 svezaka knjiga tijekom svojih putovanja po tadašnjim znanstvenim središtima svijeta, posebno Bagdadu, koje su pohranjene u zvjezdarnici Maragheh i svima dostupne.

Opservatorij je korišten za provođenje istraživanja koja su rezultirala produkcijom vrijedne knjige “Zij-e Ilkhani”, koju je napisao Hađe Nasir. Ova je knjiga sastavljena 1276. godine, a njezin se najstariji primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici u Parizu.

Zvjezdarnica nije služila samo za astronomske aktivnosti i istraživanja, već je bila golema znanstvena organizacija u koju su dolazili znanstvenici svih znanosti tog vremena. S obzirom da su Mongoli u to vrijeme dominirali važnim dijelovima Kine, prisutnost kineskih znanstvenika u ovom centru bila je vrlo istaknuta. Svi ljudi koji su radili u zvjezdarnici bili su plaćeni na dnevnoj bazi.

Arhitektura i značajke zvjezdarnice Maragheh

Zvjezdarnica je izgrađena na brežuljku približnih dimenzija 510 x 217 metara i visine 110 metara. Za gradnju objekta korišteni su kamen i žbuka. Različiti dijelovi zvjezdarnice uključivali su središnji toranj, pet kružnih jedinica, knjižnicu, stambenu četvrt znanstvenika, džamiju, školu, podzemne hodnike i velike radionice u kojima su znanstvenici provodili svoje eksperimente.

Promjer središnjeg tornja građevine je oko 22 metra, a debljina zidova je oko 80 cm. Unutar ove kule nalazio se hodnik sa šest prostorija, od kojih su četiri bile pravokutnog oblika.

Nekoliko desetljeća nakon osnivanja, ova je zvjezdarnica bila podvrgnuta nemaru, a njena struktura počela se uništavati. Međutim, njegova je važnost bila tolika da su slične građevine izgrađene u važnim gradovima tog doba, kao što su Samarkand (Tadžikistan), Istanbul, Ujjain i Banaras (Indija), te Šangaj (Kina). Posljednjih godina nad glavnim dijelom zvjezdarnice izgrađena je kupola kako bi se spriječilo uništenje ostatka njezine zgrade.

Zvjezdarnica Maragheh upisana je na popis iranske nacionalne baštine 1985. godine nove ere kao važno mjesto i historijsko znanstveno središte.