FILOZOFI NAKON IBN SINAA I IBN RUŠDA

Allame TABATABA

Allame sejjid Muhammed Husejn Tabatabai je iznikao iz jedne od velikih učenjačkih porodica. Četrnaest generacija prije njega je iznjedrilo poznate učenjake i ulemu Tabriza. Rođen je 1321. h.g., odnosno 1901. godine u Tabrizu, gdje je završio osnovno obrazovanje. Nakon toga, godine 1925. odlazi u Nedžef i u ovom velikom naučnom centru punih 10 godina upotpunjava svoje znanje iz raznih islamskih nauka. Fikh i jurisprudenciju uči kod poznatih učitelja Mirza Muhammed Husejn Nainija i Kompanija, a filozofiju kod sejjid Husejn Badkubaija, koji je jedan od učenika Sejjid Ebul-Hasana Džilwea i Agha Ali Muderris Zunusija. Matematiku je izučavao kod Agha sejjid Ebul-Kasim Khansarija, a etiku kod Hadži Mirza Ali Kadija, koji se isticao i u irfanu(gnozi). Nakon izučavanja ovih oblasti,

1935. godine se vraća u svoj rodni kraj.

Obrazovanje Allame Tabatabaija nije bilo ograničeno samo na uobičajene stepene fikha. On je, pored pronicanja u najdublja pitanja gramatike i sintakse, arapske književnosti, fikha i jurisprudencije (usula), u potpunosti ovladao starom matematikom (od Euklidovih „Principa“ do Ptolomejevog

„Magesta“/Almagesta), kao i filozofijom, teologijom (kelamom), irfanom i tefsirom. I u tim znanostima je dosegao visoke stepene.

 

Allame Tabatabai postaje poznat u Teheranu i drugim znanstvenim centrima Irana izvan Tabriza nakon niza političkih zbivanja u Drugom svjetskom ratu i posljedica koje su proistekle iz njega. Napustio je svoj Masqatur-Re’s i prešao u Qom, gdje živi od 1946. godine. Bez velike pompe tu počinje svoja predavanja iz tefsira i filozofije. Također, kontinuiranim posjetama Teheranu povezuje se sa simpatizerima filozofije i islamske spoznaje, pri tome se ne ustručavajući da uđe u rasprave i s protivnicima vjere i filozofije. Raciom i logikom navodi veliki broj osoba, koje su skrenule s Pravoga puta, na ispravno shvatanje vjerskih i filozofskih istina, te uspijeva, u periodu od trideset godina, ostaviti duboki uticaj ne samo na vjerske učenjake, nego i na znatan broj modernista i osoba obrazovanih na Zapadu.

Dugi niz godina, svake jeseni, organizirane su rasprave između njega i profesora Henry Corbena, a kojima je prisustvovala skupina istaknutih i učenih osoba. Na tim skupovima su se vodile izuzetno važne rasprave o religiji i filozofiji, te pitanjima koje današnji svijet postavlja pred duhovnu ličnost, okrenutu istraživanju stvarnosti. Ovim skupovima su postizani izuzetno važni rezultati. Bez ikakve sumnje, tako visoki stepen rasprave, sa širokim horizontima, u današnjem je islamskom svijetu bez premca. Slobodni smo ustvrditi i to da od srednjovijekovnog perioda, kada je došlo do prekida originalnih ideoloških i duhovnih dodira između islama i kršćanstva, do sada nisu uspostavljeni ovakvi kontakti između islamskog Istoka i Zapada.

Allami Tabatabaiju pripadaju velike zasluge za oživljavanje racionalnih znanosti, kao i tefsira Kur’ana u islamskoj školi u Qomu. Postepeno je uveo predavanja iz osnovnih stepena filozofije, obrađujući djela kao što su „Šifa“ i „Asfar“. Njegova ličnost, lijepe osobine i način ophođenja s učenicima svakodnevno su na predavanja privlačili velike grupe simpatizera i ljudi izuzetnih sposobnosti, tako da im je u posljednjim godinama prisustvovalo po nekoliko stotina studenata. Tokom dvadeset i nešto godina podučavanja, veliki broj učenika, od kojih su mnogi postali profesorima filozofije, pod njegovim vođstvom je uspjelo dostići najviše stepene u filozofiji. Možda i važnije od njegovog služenja filozofiji jeste to da je, odgajajući veliki broj učenika i štampajući knjige, posebnu pažnju poklanjao moralnom odgoju i pročišćenju duša svojih učenika. On je, zapravo, samostalno osnovao novu školu odgoja, koja je širila naučne i etičke hirozonte i koja je zajednici dala izuzetno značajne ličnosti. Neprestano je isticao potrebu spajanja odgoja i obrazovanja, što je predstavljalo jedan od primarnih principa islamske kulture Irana.

Njegovim naučnim dostignućima su se čudili filozofi i Istoka i Zapada. Logičkim dokazima je cijelom svijetu argumentirano pokazivao nedostatnosti materijalizma, istovremeno kreirajući svojevrsnu naučnu i kulturnu revoluciju u svijetu znanosti i filozofije. Bio je oličenje skromnosti, bogobojaznosti i vjere. Zato je filozofiju kombinirao s ljubavlju i irfanom, te je predstavo u brojnim naučnim djelima u kojima je argumentirano govorio o raznim pitanjima. Njegov jezik je bio razumljiv svima. Uz brojne tekstove koje je štampao iz oblasti islamskih znanosti, napisao je i veliki broj knjiga.

Allame sejjid Muhammed Husejn Tabatabai je iznikao iz jedne od velikih učenjačkih porodica. Četrnaest generacija prije njega je iznjedrilo poznate učenjake i ulemu Tabriza. Rođen je 1321. h.g., odnosno 1901. godine u Tabrizu, gdje je završio osnovno obrazovanje. Nakon toga, godine 1925. odlazi u Nedžef i u ovom velikom naučnom centru punih 10 godina upotpunjava svoje znanje iz raznih islamskih nauka. Fikh i jurisprudenciju uči kod poznatih učitelja Mirza Muhammed Husejn Nainija i Kompanija, a filozofiju kod sejjid Husejn Badkubaija, koji je jedan od učenika Sejjid Ebul-Hasana Džilwea i Agha Ali Muderris Zunusija. Matematiku je izučavao kod Agha sejjid Ebul-Kasim Khansarija, a etiku kod Hadži Mirza Ali Kadija, koji se isticao i u irfanu (gnozi). Nakon izučavanja ovih oblasti,

1935. godine se vraća u svoj rodni kraj.

Obrazovanje Allame Tabatabaija nije bilo ograničeno samo na uobičajene stepene fikha. On je, pored pronicanja u najdublja pitanja gramatike i sintakse, arapske književnosti, fikha i jurisprudencije (usula), u potpunosti ovladao starom matematikom (od Euklidovih „Principa“ do Ptolomejevog „Magesta“/Almagesta), kao i filozofijom, teologijom (kelamom), irfanom i tefsirom. I u tim znanostima je dosegao visoke stepene.

Allame Tabatabai postaje poznat u Teheranu i drugim znanstvenim centrima Irana izvan Tabriza nakon niza političkih zbivanja u Drugom svjetskom ratu i posljedica koje su proistekle iz njega. Napustio je svoj Masqatur-Re’s i prešao u Qom, gdje živi od 1946. godine. Bez velike pompe

158 Beharistan ▪ Časopis za iranistiku i islamsku kulturu Beharistan ▪ proljeće ljeto 2011. br. 15 159

Allame TABATABAI FILOZOFI NAKON IBN SINAA I IBN RUŠDA

Jedno od najvećih djela koje je ostavio iza sebe jeste tefsir „El-Mizan“. Tomovi ovog tefsira su bez premca, po obuhvatnosti i sadržaju. Allame Tabatabai se koristio novom metodom, zasnovanom na tekstu predaje. To je tefsir kur’anskih ajeta na osnovu ostalih ajeta. Pored toga, u okviru nekih kur’anskih ajeta je iznosio i, za njih vezane, filozofske rasprave.

Svoje visoke naučne stepene je dokazao u tomovimaPrincipa filozofije, Bidajetul-Hikmeh, Nihajetul-Hikmehi knjiziPrincipi vjerovanja. Danas su dostupna i njegova djela, poput:Mabda’ va Mead(Ishodište i mjesto povratka),Sunenun-Nebijj, Vahy ya Shoore marmouz, Kur’an u islamu, Šija u islamu,knjiga njegovih razgovora s profesorom Corbenom koju je napisao Zibai. Ovo su izuzetno vrijedna djela u dokazivanju istinitosti i ispravnosti islamskog učenja u današnjem svijetu.

Za sobom je ostavio veliki broj naučnih djela, od kojih ćemo spomenuti sljedeća:

1. Tefsir El-Mizan u dvadeset tomova,

2. Principi filozofije i metoda realizma – zajedno s komentarima šehida

Morteza Motahharija u pet tomova,

3. Margine (glose) na djelo Asfar od Sadruddina Širazija,

4. Razgovori s profesorom Corbinom u dva toma,

5. Traktat o islamskoj vlasti,

6. Margine (glose) za „Kifaje“,

7. Traktat o moći i djelu,

8. Traktat o dokazivanju Esencije,

9. Traktat o Svojstvima,

10. Traktat o Djelima,

11. Traktat o posredništvu,

12. Čovjek prije vjere,

13. Čovjek u vjeri,

14. Čovjek poslije vjere,

15. Traktat o poslanstvu,

16. Traktat o velajatu,

17. Traktat o izvedenicama,

18. Traktat o dokazima,

19. Traktat o sofizmu,

20. Traktat o analizi,

21. Traktat o sintezi,

22. Traktat o slučajnosti,

23. Traktat o poslanstvu i mekamima,

24. Poema o metodi kaligrafskog pisanja pismom Nasta’lik,

25. Ali i Metafizika,

26. Kur’an u islamu,

27. Šija u islamu,

28. Bidajetul-Hikmeh,

29. Nihajetul-Hikmeh.

Bio je primjer moralnih vrlina: iskrenosti, poniznosti, vjerovanja, strpljenja, ustrajnosti, bogobojaznosti, ljubavi prema Resulullahu i čistim imamima s.a. Ovaj veliki alim i profesor je svoju dušu predao u mjesecu saferu 1402. h.g., odnosno u novembru 1981. godine. Njegovom smrću nastala je velika praznina u svijetu nauke i filozofije.

Mezar mu se nalazi u Qomu, u haremu hazreti Fatime Ma’sume, s.a.

S perzijskog preveo: Mr. Fuad Hadžimehme