Grad Pasargad, drevni grad na putu drevne komunikacije

Grad Pasargad, kao jedan od gradova pokrajine Fars, ima drevnu povijest i nevjerojatne povijesne spomenike. Kao što je jasno iz naziva ovog područja, povijesno područje Pasargada nalazi se unutar njegovih granica, međutim, u ovom gradu postoje mnogi nepoznati antički spomenici koji još nisu istraženi.

Stanovništvo i geografija grada Pasargada

Ovaj grad se nalazi između dva planinska lanca koji se granaju od Zagrosa i smatra se hladnim područjem u pokrajini Fars. Visina ovog grada je oko 1700 metara nadmorske visine. Prosječna količina oborina na ovom području je oko 400 mm godišnje. Oborine u regiji uglavnom padaju kao snijeg u gorju i kao kiša u ravnicama. Unatoč prirodi regije, rijeka Pelvar (Balaghi) jedina je stalna rijeka koja se spaja s rijekom Ker u Marvdashtu i ulijeva se u jezero Bakhtegan.

Zemljopisni položaj ovog grada omogućio je uvjete za poljoprivredu i većina stanovništva se bavi poljoprivredom. Grožđe koje se uzgaja na ovom području je visoke kvalitete. Ovaj grad ima populaciju od oko 35.000 ljudi i "Sadatshahr" se smatra njegovim središtem. Većinu stanovništva ovog grada čini pleme Basari. Basiri su jedan od plemenitih ljudi perzijskog podrijetla i imaju posebne običaje među sobom.

 

Povijesna pozadina grada Pasargada

Grad Pasargad je grad u nastajanju u iranskim državama, koji je osnovan 2005. Međutim, povijest ove regije seže do pr. Na glinenim pločicama Perzepolisa ovo se područje spominje kao "Kaminush". Kasnije, na osnovu putopisa "Ibn Balkhija", koji je napisan prije oko hiljadu godina, ovaj grad je nazvan "Kameh". Tada je ime grada promijenjeno u "Zasjeda". Ovaj naziv se još uvijek koristi, unatoč činjenici da je službeni naziv centra grada "Sadat Abad". Iskapanja provedena u Tang Balaghiju i otkriće kraljevske palače pokazuju da se današnji Saadat Shahr kroz povijest postupno selio iz Tang Balaghija na svoju sadašnju lokaciju.

Na razini grada brojna su djela iz ahemenidskog razdoblja (550. do 330. pr. Kr.), od kojih prednjači zbirka Pasargad. Budući da se Saadatshahr nalazio na drevnoj komunikacijskoj ruti između Pasargada i Parsea, nazvan je ključem za osvajanje vrata Parsa. Postojanje nekoliko drevnih brežuljaka koji još nisu istraženi učinilo je ovo područje jednim od najvažnijih područja za istraživanje. Krhotine keramike i klesano kamenje, do kojih se u nekim krajevima lako može doći, pokazuju da je ovaj kraj dugo vremena bio u velikom gospodarskom prosperitetu.

 

Qavamabad Caravanserai, svjedočanstvo važnosti regije

Qavamabad Caravanserai se do posljednjih stoljeća koristio kao mjesto za smještaj karavana u prolazu i smatra se jednim od znakova važnosti regije u komunikacijskom pravcu okolnih gradova. Ovaj karavan-saraj, koji se nalazi 20 kilometara južno od Saadatshahra, bio je poznat kao karavan-saraj Shah Abbasi Sivand tijekom safavidskog razdoblja (1501. do 1736. godine). Sivand je bio grad koji je uništen nakon napada Mahmuda Afganistana na Iran i pada dinastije Safavid (1736. godine). U jednom trenutku povijesti (19. stoljeće) ovaj je karavan-saraj služio za smještaj poljoprivrednika.

Karavan-saraj ima površinu od 4038 kvadratnih metara i izgrađen je u obliku četiri trijema. Kamen, cigla i malter glavni su materijali karavan-saraja. Velika vrata karavan-saraja sa okvirom visokim četiri metra dala su posebnu slavu objektu. Sa obje strane ovog ulaza nalaze se dvije kamene platforme visine 120 cm. U ovoj građevini izgrađena su dva dvora i tri palače.

Qavamabad Caravanserai je registriran kao nacionalno djelo na popisu kulturne baštine Irana 2001.