Kafana Hadži Ali Derviša, najmanja kafana na svijetu u teheranskom bazaru

Kafa kao prehrambeni element od 13. stoljeća postaje predmet posebne pažnje. Sa širenjem upotrebe kafe, postepeno su se počela otvarati mjesta gdje su ljudi mogli boraviti, družiti se i provoditi vrijeme uz ispijanje kafe. Ta mjesta su nazvana kahvane. Kahvane su se, zajedno sa sve većom popularnošću kafe, iz evropskih zemalja proširile i na druge krajeve svijeta, te postale uobičajene u istočnoj Evropi, a potom i u Aziji. Dolazak kafe u Iran i rast njene popularnosti vezuje se za period Safavida (16. stoljeće). Još tada su se u Iranu pojavile prve kahvane, a istovremeno se oblikovala i tradicija njihovog vođenja. Među tradicionalnim kahvanama Irana, jedna teheranska kahvana pod nazivom „Hadži Ali Derviš“ stekla je veliku slavu. U ovoj staroj kahvani postoje običaji i pravila posluživanja gostiju koji se prenose već nekoliko decenija, tako da se može reći da tradicija kahvandžijskog zanata u kahvani Hadži Ali Derviša ima poseban i jedinstven oblik.

Kahvana Hadži Ali Derviša u srcu teheranskog bazara

Teheranski bazar je značajna kulturno-historijska atrakcija grada, a za obilazak svih njegovih dijelova potrebno je, osim vremena i prethodnog znanja, i dosta pažnje! Jedno od mjesta koje turistima lako može promaknuti jeste upravo kahvana Hadži Ali Derviša. Ova kahvana se nalazi u jednom od sporednih hodnika bazara, a zbog svoje male površine nosi i titulu „najmanje kahvane na svijetu“. Zato i ne čudi što je potrebno dosta pažnje da bi se pronašla! Smještena je u sredini bazara zlatara (broj 78) i ukupne je površine samo dva kvadratna metra.

Uprkos toj maloj površini, u kahvani se poslužuju razne vrste napitaka – od crnog i kiselog čaja, do majčine dušice, cimeta i turske kafe. Cijene napitaka u kahvani su simbolične, a ponekad se čine gotovo besplatne. Ako neko nema mogućnost platiti ni taj mali iznos, može dati onoliko koliko može – to je jedno od pravila kahvane Hadži Ali Derviša. S druge strane, ima i gostiju koji plaćaju više od traženog iznosa, a taj višak se koristi za dobrotvorne svrhe, poput pomoći teško oboljelima i djeci bez roditelja.

Stalni gosti kahvane imaju svoje posebne čaše, a sadašnji vlasnik, koji je ovaj posao naslijedio od oca i djeda, ima poseban običaj za strane posjetioce – uz kafu ili drugi napitak poklanja im i mali dar, zajedno s kratkom pjesmom na perzijskom jeziku. Kahvana ima posjetitelje sa svih pet kontinenata, pa je uvrštena i u rute pojedinih turističkih tura. No i bez stranih turista, ispred kahvane bi se često stvarala gužva, jer je zbog ukusnog čaja, kafe i biljnih napitaka uvijek bila izuzetno popularna.

Historijat kahvane Hadži Ali Derviša

Osnivač kahvane bio je Hadži Mohammad Hasan Šamširi. Kasnije je kahvanu otkupio Ali Mabhutijan, koji je od početka u njoj radio kao šegrt, te je 1961. godine (1340. hidžretske solarne) nazvao po sebi – „Hadži Ali Derviš“. U to vrijeme kahvana je bila veća, ali je Hadži Ali postepeno prodavao njene dijelove, tako da je na kraju ostalo samo dva kvadratna metra. Međutim, smanjenje prostora nije umanjilo njen rad – naprotiv, povećalo je njenu slavu i donijelo joj još veću popularnost.

Nacionalna registracija kahvane Hadži Ali Derviša

Tradicija kahvandžijskog zanata u kahvani Hadži Ali Derviša 2016. godine (1395. hidžretske solarne) upisana je na listu nematerijalne baštine Irana.