Tekstualna analiza pojma ummijj- nove perspektive

Arapska riječummijjčesto se prevodi kao „neuk“. U Kur'anu je Mu- hammed, a.s., opisan kaoummijj,što je tradicionalno za muslimane značilo da je bio nepismen, odnosno u potpunoj nemogućnosti da čita ili piše. Dakle, činjenica da je mogao učiti Kur'an trebalo bi da se smatra čudom (i'džazom) i dokazom da to, doista, ima božansko porijeklo. U ovome radu, u skladu s kur'anskim ajetima i historijskim dokazima, na- stoji se dokazati daummijjne bi trebalo shvatiti u značenju „nepismen“, već „neupućen“. To bi značilo da se, kada se Muhammed, a.s., opisuje kaoummijj, ukazuje na činjenicu da ne pripada grupi koja je već ranije primila objavu, sve do objave Kur'ana.

Ključne riječi: Ummijj, pismenost, nepismenost, sljedbenici Knjige, imigracija Jevreja, skrivanje činjenice.

61

Dr. Mohammad Reza Aram                                                                                                           

Ummijjje jedan od važnijih pojmova, koji je oduvijek bio izvor kontro- verzi i polemika, zbog raznih interpretacija njegova značenja koja mu se pridaju. Nakon isticanja različitih tumačenja same riječi, u ovom radu bit će predočena i kritika ideja i mišljenja o ovoj temi.

Mufessiri kažu da ova riječ ima tri značenja.

1. Nepismen i onaj koji ne umije pisati

Većina podržava teoriju o ovome značenju, ili, u najmanju ruku, daje joj prednost nad ostalima. Oni koji zagovaraju ovo mišljenje kažu da se riječummijjmože dovesti u vezu summ, što značimajka. Prema tome,ummijjbi značilo „onaj koji je ostao u urođenom stanju”. Uzmu li se u obzir podaci o ljudima u dostupnim spisima, bilo da se odnose na samo Muhammedove, a.s., sljedbenike ili na cijelu njegovu naciju, to znači: onaj koji postupa kao većina ljudi. Ali, osim nekolicine (navodi se broj od šesnaest), većina ljudi koji su živjeli u to vrijeme nije znalo čitati i pisati. To, također, podrazumi- jeva neobrazovanu osobu koja je neuka i nepismena.1

Neki kažu da jedno od značenja riječiummahjeste „stvaranje“, aummijjznači „onaj koji je ostao u svom urođenom stanju, a to je stanje neukosti i nepismenosti“.2 Bilo da je pojamummijjizveden iz riječiummiliummah, njegovo značenje jeste – nepismen.

2. Narodi Ummu-l-Jura

Zagovornici ove teorije kažu da se riječummijjodnosi naUmm al-Qura, a to je Mekka. Poznato je da se ovaj pojam, koji se spominje u suri El-En'am (92. ajet), odnosi na Mekku:

Ovo je Knjiga koju objavljujemo, blagoslovljena je, i ovjera je onoga što je bilo prije nje, te zato je da upozoriš Majku naselja i sve oko nje.*

Ova mogućnost je spomenuta u tefsirskim djelima,3 a potvrđena je i u nekoliko hadisa.

1. *Predavač na Islamskom univerzitetu Azad u Teheranu, Iran.

Mofradat Ragheb, str. 18-20 i Al-Majma' Al-Bayan, tumačenje 78. ajeta sure El- Bekare.

2. Al-Majma' Al-Bayan, tumačenje 78. ajeta sure El-Bekare.
3. *Prijevod ajeta preuzet iz:Kur'an s prijevodom na bosanski jezik, preveo s arapskog jezika Esad Duraković, Svjetlost, Sarajevo, 2004.

Al-Majma' Al-Bayan, tumačenje 156. ajeta sure El-A'raf i Fakh Razijevo tumačenje

75. ajeta sure El-A'raf.

62

                            TEKSTUALNA ANALIZA POJMA UMMIJJ: NOVE PERSPEKTIVE

3. Arapi (odnosno, oni koji nisu pripadali jevrejskom ili kršćanskom narodu, koji nisu bili sljedbenici jedne od već objavljenih knjiga)

Ova ideja je uvijek postojala među mufessirima. U tefsiru Medžme'u-l- bejan, u komentaru sure Ali Imran, u 21. ajetu, kaže se da suummijjinbili protivehlulkitabija, sljedbenika jedne od već objavljenih knjiga:

I reci onima kojima je Knjiga data i koji su nepismeni (ummijjin)...

Ovo se temelji na mišljenju koje se pripisuje Abdullah ibn Abbasu, jed- nom od najistaknutijih ashaba i mufessira, a također se vezuje i za 78. ajet iz sure El-Bakare. Mufessir Taberi prenosi ovo mišljenje od Ebu Ubejde. Taberi se opredijelio za isto značenje i kod interpretacije 75. ajeta sure Ali Imran.

I Zamahšeri u svom Keššafu na isti način tumači ovaj ajet, kao i 75. ajet sure Ali Imran, a Fahruddin er-Razi navodi ovu mogućnost u tumačenju 78. ajeta sure El-Bekare i 20. ajeta sure Ali Imran.

Mufesiri spominju tri moguća značenja riječiummijji većina ih je oda- brala značenje koje podrazumijeva neuku i nepismenu osobu, što se često temelji na povezanosti pojma s riječjuummili sa stanjem novorođenčeta koje ne zna ništa o čitanju i pisanju.

Ono što se u ovome radu nastoji pojasniti jeste da se ovaj, naoko degra- dirajući, pojam „nepismen“, koji su jevreji i kršćani, kao i islamski teolozi, pripisivali Poslaniku, a.s., temelji na principima:

1. historijskih dokaza (povijest Arapa i Mekke u vrijeme pojave islama) i tradicije ovog područja, a koja su opisana u historijskim knjigama, naro- čito onima koje su nastale u okviru kur'anskih nauka i
2. kur'anskih ajeta, u kojima se riječummijjupotrebljava u jednini ili mno- žini.

Kada se govori o prvom principu i onima koji zagovaraju Poslanikovu, a.s., nepismenost, navest ćemo podatak, koji ne bi smio biti zanemaren, da, pored već spomenutih, postoje i brojni historijski dokazi koji eksplicitno ukazuju na to da je Poslanik, a.s., mogao čitati, bar nakon poslanstva.4

Dakle, historijski dokazi o Poslanikovoj nepismenosti su neubjedljivi i, kao takvi, izazivaju sumnju da je Poslanik, a.s., tokom cijelog svog života bio nepismen.

Drugo, oni koji tvrde da je Poslanik, a.s., bio nepismen kažu da se mufe- ssiri manje-više razilaze oko koncepta riječiummijju ajetima sure El-A’raf, ali se jednoglasno slažu u pogledu značenja sljedećeg ajeta, koji ukazuje na Poslanikovu nepismenost5:

Prije ove, nikakvu knjigu kazivao nisi, niti je desnicom ispisuješ, inače bi posumnjali lažotvori.

4. Tarikh Qur'an Karim, Hojjati, Seyyed Mohammad Bagher, str. 189-193.
5. Sura El-Ankebut, 48. ajet.

63

Dr. Mohammad Reza Aram                                                                      

Ovaj ajet jasno navodi da Poslanik, a.s., prije svoje misije nije umio čitati i pisati. Mufessiri uglavnom interpretiraju i ovaj ajet kao dokaz da Muhammed, a.s., nije znao čitati i pisati ni prije, a ni poslije primanja prve objave Kur'ana, te da nije dodavao nikakve inskripcije na objavljene ajete. Jer, da jeste, onda bi to bacilo sumnju na autentičnost Kur'ana. No, ovakav zaključak se odbacuje.

Kako je već kazano, mufessiri se razilaze po pitanju sure El-A'raf u kojoj se spominje riječummijj. Vjerodostojan pokazatelj za one koji su uvjereni u Poslanikovu nepismenost jeste 48. ajet sure El-Ankebut koji, prema nji- hovom mišljenju, izričito ukazuje na tu činjenicu. Međutim, ovaj ajet samo ima za cilj da naglasi da Poslanik, a.s., ne smije biti predmetom klevete i besmislenih optužbi, jer on nije ništa prije pročitao niti napisao. Postavlja se pitanje kako je iz ovog ajeta zaključeno da je bio nepismen.

Kako bi se bolje razumio ovaj ajet, moramo dobro promisliti o sve i jed- noj riječi u ovom ajetu, te se zapitati: akoTelavehznači „nečitanje iz objav- ljenih spisa/knjiga i neumijeće pisanja - kako bi se spriječila pojava sumnje i skepticizma, šta nas onda sprječava da prihvatimo činjenicu da je Poslanik posjedovao neko umijeće čitanja i pisanja, ali je to izbjegavao činiti kako bi se zaštitio od klevete? Pored toga, ovaj ajet ne govori da Poslanik nije umio čitati i pisati. Naprotiv, on samo navodi da Poslanik, a.s., ništa prije nije pročitao niti napisao.6

Negiranje u ovom ajetu se odnosi na čitanje knjige ili pisanje, a ne na Poslamikovu opću sposobnost čitanja i pisanja. To znači da on, uprkos po- sjedovanju spomenutih vještina, nije niti čitao niti pisao u javnosti, kako bi izbjegao klevetu i sumnju u Objavu.

Ova vrsta tumačenja ne može se smatrati neobičnom, jer historičari i oni koji su upoznati sa životom i radom Božijeg Poslanika, a.s., znaju da je on bio vrstan pjesnik i predavač, tako da se njegove hutbe i obraćanja vjernici- ma mogu smatrati svojevrsnim dokazom. Međutim, on nikada nije napisao pjesmu, niti je time na sebe bacio klevetu. Istovremeno, tu se postavlja i pi- tanje da li možemo ustvrditi da Poslanik, a.s., nije poznavao tehnike pjesniš- tva samo zato što nikada nismo čuli niti pročitali nijednu njegovu pjesmu. Kao što je Poslanik, a.s., izbjegavao čitati i pisati, tako nije zabilježena niti jedna njegova pjesma niti pjesnički izraz, te, zahvaljujući tome, Poslanik, a.s., onemogućio je i zapečatio klevetu i sumnju za sva vremena.

U ovom ajetu je zanijekano da je Poslanik ikada čitao iz knjige, a riječ knjiga ima značenje onoga što je napisano, bilo da se radi o pismu ili tomu, sakralnom i nebeskom ili profanom i ovosvjetskom. Nepostojanje određenog člana uz riječkitab(knjiga), spomenutoj u ovom ajetu, također ukazuje na to. Stoga se riječ ne odnosi samo na čitanje objavljenih knjiga i spisa. Na-

6. Mofradat Ragheb, str. 71-72.

                            TEKSTUALNA ANALIZA POJMA UMMIJJ: NOVE PERSPEKTIVE

protiv, riječez'au ovoj frazi ukazuje na to da bi Poslanikovo, a.s., čitanje i pisanje potaknulo razne besmislice i nesigurnost. Međutim, iz prvog, a ni iz drugog, dijela ajeta se ne da zaključiti da Poslanik, a.s., nije posjedovao te vještine, već da ova negacija samo poriče čitanje iz knjige i nije dovoljan razlog da zaključimo da je Poslanik, a.s., bio nepismen.

Nepostojanje ikakvih historijskih dokaza o tome da je Poslanik, a.s., išao u školu (iako u vrijeme pojave islama nije ni bilo škole) i činjenice da nema niti jednog autentičnog hadisa koji bi upućivao na to da je on od nekoga bio podučen čitanju i pisanju, daje nam povoda da zaključimo da je Poslanik, a.s., kome je data velika globalna misija da je na svojim plećima ponese do Dana Sudnjega, bio svjestan svih mogućih iskušenja i prepreka, te da bi jednog dana mogao biti optužen da je, zbog svoje komunikacije s jevrejskim i kršćanskim učenjacima, bio u mogućnosti da sam napiše Kur'an i pripiše ga Allahu, dž.š.

Neki hadisi navode da je Poslanik, a.s., od ranog djetinjstva pa sve do svoje zrelosti bio pod budnom zaštitom Allaha, dž.š., i o tome imamo Posla- nikova svjedočanstva o konkretnim događajima iz njegove mladosti.7

Zahvaljujući toj posebnoj zaštiti, Poslanik prije svoje misije nije ništa pročitao niti napisao, kako bi principi i temelji Božanske Riječi ostali zašti- ćeni od besmislenih nagađanja i klevete.

Uz već ranije spomenuta mišljenja, postavljamo pitanje da li je uopće i bitno je li Poslanik, a.s., imao priliku od nekoga naučiti čitanje i pisanje, kada je imao takvo moralno obrazovanje i kada je pripreman za primanje Božije objave, te kada je na najneobičniji i najtajanstveniji način podučen nadnaravnom znanju? (A historijske činjenice, doista, ukazuju na to da Po- slanik, a.s., nikada prije misije nije od drugoga učio čitati i pisati.)

Uz to, čitanje i pisanje se smatraju vrijednim vještinama, iako neki vje- ruju da se to ne odnosi na Poslanika, a.s., jer kod njega nema vrijednost kao njegovo vjerovanje, žrtva i vrline. Također, kod drugih to znači preuzimanje dragocjenog znanja od drugih ljudi, a u slučaju poslanika Muhammeda, a.s., znanje je došlo direktno od Allaha, dž.š. Uzvišeni u Kur'anu kaže:

Niti po hiru svome besjedi - to nije ništa do Objava koja mu se obznani; Njega poučava veoma Moćni.(En-Nedžm, 3-5)

Moramo kazati da se ovo ne odnosi na pitanje koje smo ranije razmatra-

li, jer nije ni bitno da li je Poslanik, a.s., bio podučen od Allaha, dž.š., ili čovjeka. Međutim, važno je istaći da je samo posjedovanje vještine čitanja i pisanja vrijednost i da se Poslanik, a.s., može smatrati začetnikom opisme-

7. H. Alija je o Poslaniku rekao sljedeće: „Još od vremena kada je bio dijete i kada je bio odbijen od majčinog mlijeka, najbolji Božiji melek ga je štitio i usmjeravao na časne puteve i najbolji ahlak.“

El-Bejheki, Ebu Bekr, Al-Madkhal ela Al-Sonan Al-Kobra, Dar Al-Kholafa Le Al- Kotob Al-Islami, Kuvajt, 1404 H.

Dr. Mohammad Reza Aram                                                                      

njavanja. Prvi ajet sure El-'Aleq počinje riječjuikrei govori o obrazovanju, dok u suri En-Nun, 1. ajet, Allah, dž.š., zaklinje se perom:

Nun. Tako Mi Pera i ono što u redove nižu oni.

Ovdje Kur'an ne govori o tome od koga je Poslanik, a.s., naučio čitati i pisati. Naprotiv, ovaj ajet govori o vrijednosti pismenosti, jer da nije tako, kako bi Poslanik, a.s., začeo takvu kampanju koja je rezultirala time da gru- pa nepismenih ljudi u Medini nauči nekoliko jezika, e da bi mogli prenijeti poruku islama cijelom svijetu!

Po plaćanju otkupnine, Poslanik, a.s., zarobljenike je puštao na slobodu. Neki od njih su bili siromašni – pa su oslobađani i bez otkupnine, dok je s nekima od njih koji su bili pismeni, sklapao sporazum, po kojem bi otkupili svoju slobodu ako bi deset muslimana podučili pismu. Poslanik, a.s., insisti- rao je na pismenosti muslimana i uvijek je upućivao na obrazovanje, pa i na sljedeći način: „Tražite znanje makar i u dalekoj Kini.“

Ali, kako je moguće da niti jedna od spomenutih situacija nije zahtijeva- la da i samom Poslaniku budu svojstvene te vještine i da uživa u njihovim blagodatima? Ili da bar bude aktivan u njima?

Mi vjerujemo da se niko nije rodio pismen i obrazovan i da je, zasigurno, svima potreban učitelj koji nadahnjuje. Također, vjerujemo da niije neop- hodno da Poslanikov učitelj bude osoba koja bi ga podučila svim ovosvjet- skim znanjima. Poslaniku, a.s., koji je imao nebeske deredže, i koji je imao vezu s nevidljivim svijetom, zasigurno je učitelj bio sam Allah, dž.š., kako stoji u Kur'anu:

Niti po hiru svome besjedi – to nije ništa do Objava koja mu se obznani; Njega poučava veoma Moćni.(En-Nedžm, 3-5)

Poslanik   ,.,

Porijeklo ideje o Poslanikovoj nepismenosti se može dovesti u vezu s kur'anskom mu'džizom. Poznavaoci kur'anskih nauka kažu da, pored hi- storijskih činjenica, Kur'an časni navodi da Poslanik, a.s., nije bio upoznat sa čitanjem i objavljivanjem Kur'ana, te je ovo jedan od razloga zašto se Kur'an smatra mu'džizom. Zatim pitaju, kako neko ko nikada nije vidio školu i učitelja može biti u stanju primiti takvu objavu, koja je zapanjila arapske lingviste i koja je pozvala sve da „donesu“ nešto slično. Ali, niko nije mogao stvoriti išta slično Kur'anu. Pa zar ovo nije razlog da Kur'an bude objavljen baš Poslaniku?8

8. Mabahesi dar Tarikh va Oloom Qurani, Maaref, Majid, str. 84-86.

                            TEKSTUALNA ANALIZA POJMA UMMIJJ: NOVE PERSPEKTIVE

Pažljivo promišljajući o ovim riječima, uviđamo da su Poslanikova nepi- smenost i kur'anska mu'džiza dovedeni u vezu, te u nemogućnosti da dokuče mu'džizu u samom Kur'anu oni su je pokušali pronaći izvan njega!

Svi poznavaoci i učenjaci Kur'ana, znaju da on, kao riječ Božija, u sebi sadrži mu'džizu. Dakle, za dokazivanje njegove mu'džize nije potrebno uzi- mati u obzir nevjernike, džahilijjet, korupciju i druge okolnosti i sredinu u kojoj se islam pojavio, već posmatrati Kur'an kao mu'džizu za sebe. Mi, također, ne moramo dokazivati mu'džizu Kur'ana Poslanikovom nepismeno- šću, a nije ni pohvalno uzdizati Kur'an degradirajući Poslanika, a.s.!

bi                           u

Mišljenje nekih učenjaka da je objavljivanje Kur'ana nepismenoj osobi iznenadilo, ali i impresioniralo Arape neosnovano je. Kur'an je riječ Božija i sam Allah, dž.š., iskazao se u njemu, te je to impresioniralo Arape, a ne objava transcendentne riječi neukom vjerovjesniku. Čak i da je Poslanik, a.s., bio najpismeniji među ljudima i da mu je Kur'an kao takvom bio objav- ljen, opet riječ Božija ne bi došla u pitanje, jer sva arapska elokvencija, lingvistička sposobnost i pismenost kada bi se sakupile, do današnjeg dana, ne bi bile kadar iznjedriti nešto slično. Vrsta jezika božanske riječi nije ni od jedne druge vrste čovjeku poznate, tako da Poslanikova nepismenost nije razlog veličine Kur'ana i nije dijelom njegove mu'džize.

Nova perspektiva

Kako smo već spomenuli u prvom dijelu polemike o značenju riječium- mijj, postoje tri mišljenja koja su, tragom iznešenih dokaza i razloga, odba- čena. Vjerujemo da se ajet u kojem je spomenuta leksema ummijj uopšte ne odnosi na nepismenost.

Uvjereni smo da seummijj, u jednini ili u množini, odnosi na Arape koji nisu bili sljedbenici jevrejske ili kršćanske vjere. U Kur'anu se može pronaći nekoliko ajeta koji ovo potkrepljuju, ali ima i historijskih dokaza koji upu- ćuju na ovakvo tumačenje ovog pojma. Stoga, uzimajući u obzir povijesna događanja i jevrejsku imigraciju u Arabiju, i predstavljajući etičke i etničke odlike islama, i oslanjajući se na ajete u kojima stoji da se Allah, dž.š., pro- tivi jevrejima i njihovom pogrešnom vjerovanju da će posljednji poslanik biti iz njihovog naroda, jasno naglašavamo:

On je taj što je nepismenima (ummijjin) uputio poslanika iz redova nji- hovih koji im kazuje ajete Njegove, te ih čisti, poučava ih Knjizi i Mudrosti, jer su, zaista, ranije bili u očiglednoj zabludi.9

9. Sura El-Džumu'a, 2. ajet.

Dr. Mohammad Reza Aram                                                                      

Kada govorimo o značenju pojmaummijjj, moramo se osvrnuti i na ra- zloge jevrejske imigracije u Arabiju. Postoji nekoliko različitih teorija o tome zašto su to učinili.

Kada je Bokht al-Nasr, asirijski kralj, napao Palestinu, Jevreji su protje- rani iz svojih domova. Neki su se uputili u Arabiju i tu ostali.10 Kada je ova grupa ljudi ušla u Hidžaz, preuzeli su farme od lokalnih ljudi i smjestili se u Wadi-l-Kura, Timi i Jesribu. Neki, pak, kažu da ih je izvjestan broj umro.11 U 70. godini nove ere, nakon što je Titus napao jevrejsku bogomolju, neki

su se iselili iz Palestine.12 Potom ih je Adrian Roman podvrgnuo strašnom mučenju, što ih je natjeralo da u 132. godini potraže sigurnost na tlu Arabije.13 Judaizam i kršćanstvo su putem kontakta sa susjednim civilizacijama

došli na arabijsko tlo.14

Prema jednoj teoriji, prvi jevreji koji su stigli u Arabiju su došli u potrazi za pašnjacima.15 Nagli porast broja Jevreja u Palestini doveo je do toga da nisu imali dovoljno raspoloživih resursa za svakodnevne aktivnosti, što ih je ponukalo na selidbu u obližnje zemlje, kao što su Irak, Egipat i Arabija.16 Neki kažu da su najveći broj jevrejskih doseljenika u Arabiju činili oni koji su protjerani u prvom stoljeću nove ere, kada su Rimljani okupirali Pa- lestinu. Vjerovatno su to bili jevreji koji su govorili aremijskim jezikom, te

su promijenili naziv Jesrib u Medina.

Sve navedeno odnosi se na dolazak jevreja na sjever Arabije, ali su, po- tom, naseljavali i njene južnije dijelove.17

Međutim, nema pisanih dokumenata u kojima se govori o dolasku jevreja u Arabiju.18 Zbog toga o razlozimo njihove imigracije govorimo na osnovu raširenih teorija. Pored tih teorija, postoje i usmene predaje koje govore o svijesti jevreja o dolasku novog vjerovjesnika, što je bio jedan od razloga njihove imigracije na ove prostore. Također, jevreji su davali prednost juda- izmu nad drugim vjerama, što je možda još jedan razlog za njihovu selidbu.19

10. Partov Islam, Amin, Ahmad, str. 15.
11. Fotoh Al-Boldan, Balazeri, str. 22.
12. Tarikh Gostaresh Islam, Artold, Sir Tomas, str. 6 i Afarinesh va Tarikh, Moghadda- si, Motanhar ibn Taher. IV, str. 109.
13. Ozr Taghsir be Pishgahe Mohammad va Quran, Port, John Dion, str. 5.
14. Aieneh Islam, Hosain Taha, str. 5.
15. Tarikh Iran bad az Islam, Zarrin Koob, Abd Al-Hosain, str. 221.
16. Yahood az Nazare Quran, Tabbareh, Anif Abd Al-Fattah, str. 18.
17. Al-Mofassal, Ali, Javad, str. 512.
18. Mohammad Rasoul Allah, Rezvan, Fathi i Al-Sabih Mohammad, str. 290.
19. Behar Al-Anvar, Mohammad Bagher, XV, str. 204, hadis br. 20, str. 206, hadis br.

                            TEKSTUALNA ANALIZA POJMA UMMIJJ: NOVE PERSPEKTIVE

Ajeti koje ćemo u narednom dijelu rada navesti govore o pričama među jevrejima o dolasku novog poslanika.

Osjećaj superiornosti nad svim drugim narodima, koje su smatrali svojim slugama, jedna je od nevjerovatnih osobina jevreja. Jedan od razloga njiho- vog nijekanja i sabotiranja Poslanika, a.s., jeste taj što on nije pravio razliku između islama, judaizma, kršćanstva, Arapa i drugih. Poslanik je zagovarao takvaluk kao osnovni kriterij vrednovanja ljudi. U Kur'anu časnom se kaže:20 Dotle oni govore: „Vatra će nas dohvaćati jedva neko vrijeme!“ Reci: „Ima-

te li za to Allahovo obećanje – jer Allah neće prekršiti Svoje obećanje - ili o Allahu iznosite nešto što i ne znate?“

Jevreji vjeruju da će im, čak i na Ahiretu, njihov rasni identitet pomoći, i da će, za razliku od drugih, oni izdržavati kratke i lahke ahiretske kazne.21 U Kur'anu časnom, u suri En-Nisa, 123. ajetu, stoji:

Kur'anski ajeti (El-Bekare, 159. i 146.) jasno ukazuju na to da su jevreji znali za dolazak Poslanika. U ajetu se kaže da su jevreji znali i precizne oso- bine Poslanika, spomenute u Starom Zavjetu, i da su ih odmah prepoznali u Poslaniku, kada su ga prvi put vidjeli. U 146. ajetu sure El-Bekare stoji:

Onima kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika, kao što poznaju vlasti- te sinove, a ipak jedan dio njih, svjesno, istinu zatomljuje.

Kada je Abdullah ibn Selim primio islam kazao je: „Ja poznajem Posla- nika bolje nego što poznajem vlastitog sina.“22

Iz ovog ajeta se saznaje da su Poslanikove fizičke i psihičke osobine bile spomenute u jevrejskim svetim knjigama. Zato, ako je neko iole bio upoznat sa svetim pismom bio je upoznat i s Poslanikovim osobinama.23 Međutim,

24, str. 214, hadis br. 27, str. 223, Hadis br. 45, str. 225, i hadis br. 49 i 50.

20. Sura El-Bekare, 80. ajet.
21. Tarikh Tabari, Et-Taberi, I, str. 540.
22. Al- Kashaf Zamakhshari, I, str. 2.
23. Tafsir Namouneh, Makarem, Naser, I, str. 500.

Dr. Mohammad Reza Aram                                                                      

jevrejski učenjaci su svjesno i namjerno skrivali svoje znanje o Poslaniku.24 Pored toga, oni su zabranjivali i drugim jevrejima da govore o tome.25 O tome se u Kur'anu kaže:

Kad sretnu vjernike, vele:“Vjerujemo“, a kada se i jedni s drugima osa- me, govore: „Zar ćete im kazivati o onome što vama Allah otkrio je, i to zato da pred Gospodarem vašim iznose protiv vas dokaze?! Zar se opametiti nećete?!“26

Neki mufessiri citiraju Imama Bakira: „Kada je grupa miroljubivih jevre- ja prepoznala Poslanikove osobine opisane u Tori, došli su kod muslimana donoseći im radosne vijesti. Jevrejski velikani su im to zabranili, govoreći da će te Muhammedove osobine biti upotrijebljene protiv njih.“27

Kako se saznaje iz Kur'ana i hadisa Božijeg Poslanika, a.s., jevrejski učenjaci su bili upoznati sa znakovima poslanstva i osobinama Božijeg Po- slanika, a.s., prije njegove misije. Čak su i ljudi iz plemena Evs i Hazredž čuli od jevreja priče o dolasku novog poslanika, te su im govorili: „Ako se novi poslanik pojavi u našem narodu, te obavi hidžru u Medinu, on će nas izbaviti iz patnje i poniženja arapskog roda.“28

Prije Poslanikove hidžre, jevreji su se ponadali da će on njima doći, ali kada je učinio hidžru u Medinu, odbili su vjerovati u znakove njegovog po- slanstva i oglušili se o njegove pozive u islam.29 To je bio povod objave ajeta koji govori u nevjerovanju jevreja i planovima koje su kovali:

A kada im od Allaha Knjiga stiže, koja ovjerava ono što su imali, pa su pomoć protiv krivovjernih tražili već ranije – kad im, dakle, stiže ono što već poznato im je, oni u to ne povjerovaše, i zato – prokletstvo Allahovo neka prati krivovjernike!30

U ovom ajetu se u potpunosti otkriva jevrejski osjećaj superiornosti. Oni, uprkos poznavanju svih Poslanikovih osobina, nisu u njega povjerovali. Prema njihovom uvjerenju, poslanik je trebalo da bude iz njihovog naroda. Kako smo ranije spomenuli, jevreji su emigrirali u Arabiju već svjesni pojave posljednjeg poslanika i njegove misije u ovoj dolini, ali su se nadali da će on biti njihovog porijekla, te je njihovo insistiranje na tom uvjerenju išlo dotle da, uprkos najavama Muhammedovog, a.s., poslanstva u Tori, nisu u njega povjerovali, pa su čak skrivali i znakove njegovog poslanstva. Nisu povjero-

24. Al-Mizan fi Tafsir Al-Qur'an, Tabatabayi, Seyyed Mohammad Hosein, I, str. 322.
25. Manshoor Javid, sobhani, Jafar, VI, str. 284.
26. Sura El-Bekare, 76-77. ajet.
27. Al-Mizan fi Tafsir Al-Qur'an, Tabatabayi, Seyyed Mohammad Hosein, I, str. 212; i Al-Majma' Al-Bayan, I, str. 272
28. Al-Mizan fi Tafsir Al-Qur'an, Tabatabayi, Seyyed Mohammad Hosein, I, str. 212- 220.
29. Behar Al-Anvar, Majlesi, Seyyed Mohammad Bagher, XIX, str. 112.
30. Sura El-Bekare, 76-77. ajet.

                            TEKSTUALNA ANALIZA POJMA UMMIJJ: NOVE PERSPEKTIVE

vali u poslanika koji nije došao iz njihovog naroda, a vjeruju i da će jedino oni ući u Džennet. Kur'an o tome govori:

Oni vele: „U Džennet će ući samo ko je jevrej ili kršćanin.“ To su puste tlapnje njihove! Reci: „Dajte svoj dokaz, ako istinu govorite!“31

Jevrejski kompleks više vrijednosti i njihov rasizam otišao je tako daleko da su tvrdili da su oni djeca Božija i zanijekali su Muhammedovo, a.s., po- slanstvo. Refi ibn Hurejmala i Vehab ibn Jehuda bili su dvojica jevreja koji su govorili muslimanima: “Mi vam nismo rekli takvo nešto i Bog nije poslao poslanika.“ Kao odgovor na njihove tvrdnje, objavljen je sljedeći ajet:

Sljedbenici Knjige! Naš Poslanik vam dođe – nakon što poslanici nisu dolazili neko vrijeme – da vam da objašnjenje i da ne kažete: „Radovjesnik nam ne dođe niti neko da nas opomene!“ Zato vam, eto, radovjesnik stiže i neko ko će da vas opomene – Allah može sve.32

Naravno, njihova ljubomora bila je uzrok animoziteta prema Poslaniku,

a.s. Ne samo da nisu prihvatili islam, već su i vjernike odvraćali od njihove vjere. O tome Kur'an govori:

Željeli bi mnogi sljedbenici Knjige da vas iz vaše vjere vrate u krivovjer- nike, i to zbog vlastite zlobe, budući da i njima Istina poznata je, ali – vi oprostite i preko toga pređite dok Allah Svoju odluku ne donese, jer Allah može učiniti sve.33

Neki mufessiri kažu da uzrok jevrejske zavisti leži u činjenici da se posla- nička loza prenosi s Ishakovih, a.s., potomaka na potomke njegovog brata Ismaila, a.s., a da vodstvo prelazi sa jevreja na muslimane.34

Navedeno jasno ukazuje na to da su jevreji očekivali pojavu novog poslanika. Njihov osjećaj superiornosti i ljubomora, kako Kur'an jasno navodi, natjerali ih da emigriraju u Arabiju, u nadi da će se poslanik pojaviti u njihovim redovima.35

Uzevši u obzir sve navedene informacije, jasno je da se riječiummijjiummijjunodnose na narod koji pripada sljedbenicima knjige, jevrejima i kršćanima, te da Poslanik nije jedan od njih. Kadgod se riječummijjupo- trebljava (osim u jednom slučaju) upućuje na to da Poslanik nije pripadao ni jednom od ova dva naroda. Čak se ova riječ vezuje uz pojamehlu-l-kitabu suri El-A'raf, 157-158., i u suri Ali Imran, 21. ajet:

31. Sura El-Bekare, 111. ajet.
32. El-Maide, 19. ajet.
33. Sura El-Bekare, 109. ajet.
34. Al-Majma' Al-Bayan, Al-Tabarsi, I, str. 347.
35. Ghazvah Bani Ghorayzah, Bashmil, Mohammad Ahmad, str 75-79.