Arhitektura i karakteristike Basče Fina

Arhitektura je jedan od vidljivih izraza svake civilizacije, u čijoj se dubini mogu pronaći tragovi vjerovanja, običaja i inovacija različitih naroda. Tokom historije, arhitekti su gradeći građevine zasnovane na potrebama ljudi uspjeli širiti svoje znanje te sticati vještine u oblikovanju prostora i upotrebi materijala i alata. Na taj način, u svakom kutku svijeta arhitektura se razvijala na način koji je bio svojstven upravo toj klimi i kulturi. U iranskoj arhitekturi također se mogu vidjeti građevine, ukrasi i detalji specifični za iransku kulturu i podneblje. Među njima posebno se izdvaja „iranska bašča“ koja je, zahvaljujući svojim jedinstvenim osobinama, postala simbol ljubavi Iranaca prema prirodi i privukla pažnju cijelog svijeta. Neke od njih su čak i uvrštene na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, uključujući i „Bašču Fin“, koja je u kolektivnom sjećanju Iranaca povezana s jednim od najvažnijih i najuglednijih političara 19. stoljeća.

Gdje se nalazi Bašča Fin?

Bašča Fin smještena je u okrugu Kašan, na sjeveru provincije Isfahan. Toliko je poznata da se smatra simbolom grada Kašana. Grad leži između planina Karkas i centralnih pustinjskih predjela Irana, što ga čini pogodnim mjestom za uzgoj ruže damaskine. Poznato je da se najbolja ružina vodica Irana proizvodi upravo u Kašanu. Tragovi ljudskog naseljavanja u ovom području, prema arheološkim nalazima na „Silk brdima“, sežu i do sedam hiljada godina u prošlost. Silk brda nalaze se svega nekoliko kilometara od Bašče Fin.

Historija Bašče Fin

Prema mišljenju nekih stručnjaka, Bašča Fin je osnovana u doba safavidske dinastije (16. stoljeće), dok drugi vjeruju da potječe još iz ranijeg perioda. Sigurno je da je nakon razornog zemljotresa 1572. godine, koji je teško oštetio Kašan, i sama bašča pretrpjela velika razaranja. Nakon toga, zbog zapuštenosti, narod ju je zvao „Stara bašča“. Međutim, šah Abbas I (vladao 1587–1629) obnovio je cijeli kompleks i preimenovao ga u „Novu bašču“, čime je želio ostaviti trag svoje vladavine.

Bašča Fin i ubistvo Amir Kabira

Amir Kabir bio je prvi veliki vezir (premijer) Nasirudin-šaha (1848–1896) i na toj poziciji proveo je oko tri godine. Iako kratko, njegovo djelovanje obilježile su brojne reforme koje su ga svrstale među najznačajnije ličnosti iranske historije. Međutim, spletke dvorskih krugova i pritisci stranih sila doveli su do toga da padne u nemilost šaha. Progonjen i prognan u Kašan, Amir Kabir je 1852. godine (1230. po hidžri) ubijen u hamamu Bašče Fin. Kasnije je šah više puta izražavao kajanje zbog njegove smrti, ali šteta nanesena i Iranu i njemu samom nikada nije mogla biti nadoknađena.

Arhitektura i obilježja Bašče Fin

U Iranu postoji više mjesta koja nose naziv „Fin“, a vjeruje se da se tim imenom označavala područja s obiljem vode. Lokacija današnje bašče izabrana je upravo zbog bogatstva izvora. Danas kroz bašču i okolinu protječe voda koja izvire iz izvora „Česhmeh Solejmaniye“. U dvorištu kompleksa posađeni su čempresi i platani, a njihov broj prelazi 500 stabala. Neka stabla stara su i više od 450 godina. Stručnjaci pretpostavljaju da su arhitekti bašče mogli biti poznati matematičar i astronom Gijasudin Džemšid Kašani (14–15. stoljeće) ili pak šejh Bahai, učenjak i arhitekta iz 16–17. stoljeća.

Jedna od najvećih ljepota bašče jeste veliko bazeno ukrašeno tirkiznim pločicama. Iza bašče nalazi se manji bazen, čija se voda pomoću keramičkih cijevi usmjerava ka brojnim fontanama.

Nacionalna i svjetska registracija

Bašča Fin je 1935. godine uvrštena na listu nacionalnih spomenika Irana. Godine 2011. upisana je i na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, zajedno s još osam iranskih bašča koje su predstavljene pod nazivom „Iranska bašča“.