Karavan-saraj Šejh Ali-khana, raskošno prenoćište trgovačkih karavana

Iranski karavan-saraji kao svjetska baština Iranski karavan-saraji priznati su kao dio svjetske baštine. Oni su bili građevine podizane uz trgovačke i putničke rute kako bi pružile smještaj i pogodnosti putnicima, te unaprijedile sigurnost na putevima. Većina karavan-saraja koji su do danas sačuvani u Iranu potiče iz perioda Safavida (16. i 17. vijek). Sama činjenica da su karavan-saraji, iako građeni izvan gradskih naselja i uz velike troškove, podizani u tolikom broju, pokazuje koliki je značaj imala trgovina u tom periodu. Ovi objekti bili su toliko važni da su pri njihovoj izgradnji korišteni najfiniji arhitektonski postupci i najbolji građevinski materijali, kako bi se postigla što veća čvrstoća i sigurnost. To što mnogi od njih i nakon više od pet stoljeća i dalje stoje, najbolje svjedoči o vještini i pažnji uloženoj u njihovu gradnju. Jedan od takvih objekata je Karavan-saraj Šejh Ali-khana Zengene, iz perioda Safavida, smješten u središnjem dijelu Irana.

Karavan-saraj Šejh Ali-khana – karakteristike

Najbliže naselje ovom karavan-saraju je selo Džihadabad (Čale-siah). Nalazi se u okrugu Šahin-šahr, u provinciji Isfahan. Prema natpisu iznad ulaza, graditelj objekta bio je čovjek po imenu Šejh Ali-khan, a godina gradnje označena je kao 1098. hidžretske godine (1687. godina). Ipak, pretpostavlja se da sama gradnja potiče iz ranijeg perioda, dok se na pomenuti datum odnosi dovršetak obnove. Stručnjaci ga, prema načinu izgradnje, svrstavaju u „carske karavan-saraje“, a pretpostavlja se da su se safavidski vladari u njemu zadržavali tokom svojih putovanja.

Arhitektura karavan-saraja

Ukupna površina objekta iznosi 6.400 m², a glavni građevinski materijali su kamen i opeka. Tlocrt je „četveroivanovski“ – što znači da se u središtu nalazi veliko dvorište, a na sve četiri strane nalaze se ivani (otvorene dvorane) koji povezuju dvorište s prostorijama za boravak.

Posebna osobina ovog karavan-saraja jeste odsustvo kula, koje su većina iranskih karavan-saraja imala radi osmatranja, paljenja vatre za signalizaciju i dodatnog ojačanja zidova. Ovdje su umjesto toga arhitekti primijenili druga rješenja, poput izrade sofa (povišenih platformi) koje su pod uglom u odnosu na zidove.

Ulazna dvorana ukrašena je muqarnasom (ornamentalnim složenim svodom), a oko nje se nalaze četiri sofe i četiri niše. Ulaz vodi na prostranu popločanu avliju iznad koje se uzdiže kupola s fino izrađenim ukrasima. Sa obje strane ulaza izgrađene su stepenice koje vode na gornje spratove (balakhane), odakle se može izaći i na krov. S krova se pruža pogled na kuće obližnjeg sela, koje se protežu gotovo do samog objekta.

Pored centralnog dvorišta, postoje i dva manja osmerougaona dvorišta sa strana ulazne dvorane. Ona su bila namijenjena posebnim gostima i njihovim pratnjama. U jugoistočnom i jugozapadnom dijelu nalaze se široki hodnici koji vode do staja za životinje, a uz njih su izgrađene i dvospratne stražarske prostorije.

U glavnom dvorištu, na ulaznoj strani nalaze se sofe, ali nema soba. Na suprotnoj strani nalazi se osam soba, dok su na bočnim stranama po dvije grupe od po tri sobe, što ukupno čini 20 soba za putnike. Sobe su jednostavne, bez posebnih ukrasa, s nekoliko niša za odlaganje stvari.

Nacionalna i svjetska registracija

Karavan-saraj Šejh Ali-khana je 1986. godine upisan na listu nacionalne baštine Irana, a 2023. godine, zajedno s još 53 iranska karavan-saraja, uvršten je na UNESCO-vu listu svjetske baštine.