Aban, sezona nara u Jezdu

Ako planirate da u mjesecu Aban (krajem oktobra i početkom novembra) otputujete u Jezd, trebamo vam čestitati na odličnoj odluci! Ne samo da ste izabrali izvanrednu destinaciju, već ste odabrali i najbolje doba godine, kada Jezd ima najljepšu klimu. Ono što je još vrijednije pohvale jeste izbor sezone kada su sočni jezdski narovi zreli i mogu vas iznenaditi svojim slatko-kiselim ukusima!

Nar, ukusno i posebno voće Nar je posebno voće koje raste na manjim stablima (u nekim vrstama visina drveta prelazi i pet metara), a daje crvena ili bijela zrna, ponekad i mješavinu tih boja. Stablo nara dugovječno je, a neke vrste ne daju plod, ali se uzgajaju zbog ljepote i hlada. Iako nar raste na širokom prostoru od Himalaja do Turske, najkvalitetniji nar uzgaja se u Iranu. Sa proizvodnjom od preko milion tona godišnje, Iran je među najvećim svjetskim proizvođačima ovog voća. Više od 91.000 hektara voćnjaka u Iranu zasađeno je narom. Berba različitih sorti počinje od sredine šehrevra (početak septembra) i traje do kraja Abana (početak novembra).

Ovo voće je među Irancima veoma cijenjeno i zauzima posebno mjesto i u mitovima i drevnim pričama. Iranci su nar nazivali „rajskim voćem“ i smatrali ga simbolom plodnosti i blagostanja, jer jedno voće u sebi nosi stotine zrna, a svako od njih može postati novo drvo i stvoriti hiljade novih zrna. Prisutnost nara na trpezi za Jaldansku noć (obilježavanje prve zimske noći) također potiče iz tih davnih vremena. Svi dijelovi stabla nara – od ploda, kore, korijena, sjemenki, lista, cvijeta pa do kore stabla – imaju ljekovita svojstva i koristili su se u tradicionalnoj perzijskoj medicini. Poseban oblik cvijeta nara, nalik ognjištu, dao mu je i sveto značenje kod zoroastrijanaca. Simbol cvijeta nara može se vidjeti i u reljefima Persepolisa. Mistici su u naru prepoznavali simbol jedinstva u mnoštvu – jedno voće sa mnoštvom zrna kao odraz temelja postojanja.

Posebnosti jezdski narova Nar raste gotovo u svim iranskim pokrajinama, ali su pokrajine Fars, Jezd, Isfahan i Markazi poznate po najboljim sortama. U Jezdu, okruzi Mejbod, Jezd, Taft i Abarkuh smatraju se centrima proizvodnje. Sam grad Jezd, sa 976 hektara pod zasadima, najveći je proizvođač u pokrajini. Najpoznatije sorte u ovom kraju su „Malas jezdi“, „Širin šahvar“, „Zagh Aghda“, „Gol Taft“ i „Sarijezd Mehriz“. Velika površina pod narom i raznolikost sorti svjedoče o dugoj tradiciji i bogatom znanju naroda ovog kraja u uzgoju nara. Prosječan prinos po hektaru iznosi od 10 do 15 tona, iako postoje i rekordi do 50 tona po hektaru. U posljednjim godinama, unatoč velikim sušama, jezdski voćari uspjeli su pomoću savremenih metoda poljoprivrede i suzbijanja štetočina povećati količinu i kvalitet svog uroda.

Nar je inače tropsko i suptropsko voće, a porijeklom je iz Irana. Prema mišljenju poljoprivrednika, što je veća razlika između dnevne i noćne temperature, to je nar ukusniji – što posebno pogoduje pustinjskim predjelima. Međutim, ta temperaturna razlika nosi i rizike, poput pucanja ploda, što olakšava napad štetočine poznate kao „crv glave“. Tokom vjekova, poljoprivrednici su naučili da pojedine sorte beru prije nego sazriju, dok se druge, kasnije sorte, čuvaju tako što se uklone napukli plodovi. Dio jezdske proizvodnje izvozi se, dok se ostatak koristi za preradu i proizvodnju soka, sirćeta, začina i koncentrata.

U sezoni berbe nara, u različitim gradovima pokrajine Jezd održavaju se brojni festivali. Ovi festivali su svojevrsna zahvala za urod, ali i modernizirani oblik drevnih običaja i vjerovanja. Iako je već samo putovanje u Jezd i obilazak njegovih nevjerovatnih historijskih spomenika nezaboravno iskustvo, najbolje ga je upotpuniti šetnjom kroz voćnjake i kušanjem jezdski narova – da doživljaj bude još slađi i nezaboravniji!