Posjeta najvećoj kupoli od cigle na svijetu u kompleksu Gumbadi Sultanije

Posjeta kupoli Soltanije – najvećoj ciglenoj kupoli svijeta

Možda bi poređenje neke turističke atrakcije ili starog zdanja s poznatijim svjetskim građevinama moglo biti dobar putokaz za njegovo približavanje široj javnosti – naročito za turiste koji posjećuju neku stranu zemlju i koji vjerovatno imaju manje informacija o kulturi, historiji, društvu i znamenitostima destinacije... Ali to nije nimalo lako, jer mnoge historijske atrakcije nemaju svoje istinske paralele u svijetu! Tako se i „Gumbad-e Soltaniye“, iako se zbog svoje visine upoređuje s kupolom crkve Santa Maria u Firenci i kupolom Aja Sofije u Istanbulu, odlikuje osobenostima kakve se ne mogu vidjeti nigdje drugo. Ova impresivna kupola najpoznatije je sačuvano djelo starog grada Soltanije, a nalazi se i na UNESCO-voj listi svjetske baštine.

Historija kupole Soltanije

Neka arheološka istraživanja pokazuju da tragovi ljudskog naseljavanja u području Soltanije sežu u prvo milenijum prije nove ere. Međutim, Arghun-šah, četvrti vladar Ilhanida, bio je taj koji je krajem 13. stoljeća obratio pažnju na ovu oblast zbog njenog položaja između Merva i Maraghe – dva glavna centra vlasti Ilhanida – te ju je počeo razvijati. Ilhanidi su vladali Iranom od 1256. do 1356. godine. Zahvaljujući prostranim pašnjacima i plodnim poljima, Soltaniye je bila pogodno mjesto za smještaj vojske i državnih rezidencija. Arghun-šah je ovdje sagradio ljetnikovac. Nakon njega, sultani Muhamed Hodabende i Abu Sa’id također su ulagali u razvoj Soltanije, ali Gazan-han je odustao od njenog širenja i fokus prebacio na Tabriz, što je izazvalo stagnaciju grada. Uprkos tome, Soltaniye je postala jedan od najprosperitetnijih iranskih gradova i ostala važna karavanska stanica sve do perioda Safavida (16–17. stoljeće).

Najveću ulogu u procvatu grada imao je sultan Muhamed Hodabende, poznat kao Oljeitu, osmi vladar Ilhanida koji je vladao Iranom od 1304. do 1316. godine. Njegova majka bila je kršćanka, pa je i sam u mladosti bio kršćanin, da bi kasnije prešao na islam. Kupola Soltanije, danas najpoznatija građevina ovog starog grada, bila je središnji dio utvrde. Oko utvrde podignut je masivan zid visok 12 metara, toliko širok da su četiri jahača mogla jahati uporedo po njemu. Izvan zidina iskopan je i širok šanac radi dodatne odbrane.

Prema nekim izvorima, Oljeitu je želio da u monumentalnu grobnicu prenese posmrtne ostatke imama Alije i Huseina, ali ga je u tome spriječio stav islamskih učenjaka i zabrana ekshumacije. Umjesto toga, odlučio je da kupolu pretvori u vlastito mauzolej. Naredio je da se nakon smrti njegovo tijelo položi u podzemnu kriptu. Projektovanje građevine povjereno je poznatom veziru Fazlullahu Hamedaniju, dok je arhitekt „Sejid Ali-šah“ rukovodio radom oko tri hiljade radnika. Gradnja je trajala deset godina, a samo izrada ciglenih dekoracija potrajala je tri godine.

Arhitektura kupole i mauzoleja

U doba Ilhanida građene su mnoge monumentalne građevine, ali nijedna ne prikazuje umijeće tadašnjih majstora kao kupola Soltanije. Ona je treća najviša kupola na svijetu i najveća ciglena kupola ikada sagrađena. Sama ta činjenica govori koliko su u to vrijeme u Iranu bile razvijene arhitektura i povezane nauke poput matematike.

Građevina je podignuta od cigle i maltera (sarudža), a unutrašnjost krase razne dekoracije: cigleni ornamenti, štukature, natpisi, keramičke pločice i zidno slikarstvo. Iako je dobar dio ukrasa oštećen, posjetioci su i danas zadivljeni raskoši enterijera.

Gumbad-khana (kupolna dvorana) Glavni prostor je osmerougaoni, s osam ulaza koji simboliziraju osam vrata Dženneta. Na višim spratovima u svakom krilu nalaze se po tri sobe, svaka s prozorom prema vani, ukrašene štukaturom i šarenim ciglama. U prizemlju se nalazi veliki mihrab s natpisima iz Kur’ana. Pod je obložen prozirnim bijelim mramorom. Sama kupola visoka je 48,5 metara i ima prečnik od 25,5 metara. Njena težina procjenjuje se na 200 tona. Radi stabilnosti, konstrukcija je ojačana zubatim drvenim gredama od borovine. Temelj je u zemlji ukopan tek 90 cm, ali građevina je stoljećima odoljela brojnim razornim potresima.

Turbat-khana (prostorija s „blagoslovnom zemljom“) Smještena južno od glavne dvorane. Prema predaji, nakon što je Oljeitu odustao od prenosa tijela imama, odlučio je da prostoriju posveti korištenjem zemlje s njihovih mezara. Zidovi su ukrašeni natpisima iz Kur’ana napisanih trolisnim i kufskim pismom. Nekada je imala velika vrata od bakra i zlata, ali danas više ne postoje.

Sardaba (kripta) Ispod Turbat-khane nalazi se podzemni prostor u kojem su Ilhanidi sahranjivali svoje mrtve. Iako nema očuvanih grobova, vjeruje se da su tu ukopani Oljeitu i neki drugi velikani. Prostor se sastoji od niza povezanih hodnika.

Minareti

Na uglovima osmerougaonog zdanja podignuti su minareti koji okružuju kupolu. Njihova primarna funkcija nije bila samo vjerska ili stražarska – već i statička: da spriječe pomjeranje i urušavanje masivne kupole. Iako su tokom stoljeća djelimično oštećeni, minareti su ispunili svoju zadaću i očuvali stabilnost građevine.

Položaj

Stari grad i mauzolej Soltaniye, poznat kao „Kupola Soltanije“, nalazi se 40 km zapadno od Zanjana. U neposrednoj blizini prolazi put Zanjan–Kazvin.

Nacionalna i svjetska zaštita

Soltaniye je 1932. godine upisana u registar nacionalnih spomenika Irana. Godine 2005. ovaj lokalitet je uvršten i na UNESCO-vu listu svjetske baštine, kao sedmo iransko dobro koje je dobilo taj status.