Rad tretira umjetnost i arhitekturu Safavida ostvarenu u Isfahanu na vrhuncima njihove moći. U prvom dijelu rada predstavljena je čudesna ljepota i ambijentalna, urbana i umjetnička posebnost Isfahana iz vre- mena cara Abbasa I – njegov veliki Mejdan, avenija Čahar bag sa svojim palatama, Čihil sutun i Hešt behešt. U drugom dijelu rada autor govori o Mesdžidi-šah Lutfullah, prvoj građevini izgrađenoj oko Mejdana, te o transcendentalnoj oslovljenosti umjetničkog oblikovanja njenog prosto- ra. Najznačajnije djelo islamske arhitekture iz perioda vladavine cara Abbasa jeste Velika džamija. Treći dio rada njoj je posvećen. Ovdje je riječ o njenom graditelju, sintezi elemenata arhitektonske tradicije koju ona sadrži, simbolici njenih iwana i „temi vrata“, poetici pripadajućeg joj prostora te o dosezima umjetnosti njene dekoracije. U posljednjem dijelu rada predstavljena je Medari-šah medresa, djelo koje već očituje period slabljenja kulturnih moći Safavida.

Forg Citadela također poznata kao Mirza Rafi Khan Citadela i to je citadela iz 18. stoljeća koja se nalazi u selu Forg u okrugu Darmian (provincija Južni Khorasan) koja je izgrađena po nalogu Nader Shaha Afshara, osnivača iranske dinastije Afsharid, u godini 1747.

Rostamova tvrđava Khousaf nalazi se u selu Ganj u okrugu Khousaf (provincija Južni Khorasan) i jedna je od glavnih utvrda Ismailita iz Quhistana, čija početna gradnja datira iz Sasanidskog razdoblja, a kasnije je obnovljena i korištena od strane ismailićana.

Gur-e Dokhtar (bukvalno: djevojčina grobnica) drevna je grobnica koja se nalazi u okrugu Eram u iranskoj provinciji Bushehr. Historija ovog groba, koji ima sličnosti s grobom Kira Velikog u Pasargadae, seže u 600. godinu prije Krista. Grobnica datira u 6. stoljeće pr

Ova složena struktura uglavnom se koristi za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Neke od najvažnijih komponenti ovog hidrauličkog sustava su podzemni kanali koji prenose vodu u različite dijelove.

Vrt je uglavnom zatvoreno, umjetno stvoreno područje koje je izgrađeno cvijećem i biljkama, drvećem, vodom i građevinama na temelju geometrijskih pravila i vjerovanja zajednice.

Tarikhane (znači Božja kuća) jedna je od damganskih baština, prije dominacije Arapa u Iranu, koja je u početku bila hram vatre, a zatim se tijekom stoljeća pretvorila u džamiju i više puta je obnavljana.

Imam džamija, sa svojim poznatim mozaicima sa plavim pločicama i savršenim proporcijama, čini elegantan, vizuelno zapanjujući spomenik na južnom kraju istoimenog trga koji je pod zaštitom UNESCO-a u turističkom gradu Isfahanu u centralnom Iranu.