U Mostaru je 2012.godine, u izdanju Fondacije „Baština duhovnosti“, izdata i promovirana knjiga, čiju osnovu čini doktorska disertacija, Mevlana u Bosni (Kulturno-historijski kontekst, društveno-političke prilike i idejno- tematski obrasci), autora dr.sc. Sedada Dizdarevića. Radi se o vrlo opsež- nom djelu u kojem su kontrastivno-komparativnom metodom razmatrana najvažnija djela Mevlane Dželaluddina Rumija i jednog broja istaknutih divanskih pjesnika u Bosni i Hercegovini.

Alhamijado književnost na bosanskome jeziku predstavlja važan dio ukupnog bosanskohercegovačkog književnog korpusa, a orijentalizmi sačuvani u ovoj književnosti predstavljaju važan dio leksičkog fonda bosanskoga jezika. Etimološkom analizom orijentalizama u alhamijado književnosti moguće je slijediti semantičke promjene koje su pratile ori- jentalizme do današnjeg doba. Važan dio orijentalizama je u bosanski, pretežno preko turskog, stigao iz perzijskoga jezika i oni se u nauci ozna- čavaju kao farsizmi. U bosanskom jeziku bilježimo postojanje između sedam i osam stotina farsizama, od kojih su neki sačuvali svoje izvorno značenje, dočim su neki pretrpjeli promjene koje ih prate i u današnjem jeziku i govoru. Autor ovoga rada nastoji bosanskohercegovačkoj stručnoj javnosti predstaviti etimologiju nekoliko farsizama, frekventnih u bosanskoher- cegovačkoj alhamijado poeziji, koji su sačuvali svoje izvorno značenje.

Djelo Deredžatu’s-sadkin je poslanica koja osvjetljava suštinsko uče- nje islamske duhovnosti u formi “trase puta” kroz još suptilnije stupnjeve i postaje iskustvenog znanja (spoznaje) Božanske Stvarnosti. U ovoj poslanici Sulejmi piše o porijeklu, počelu i epistemološkim osnovama islamskog svetaštva, podsjećajući čitaoca da je ovaj stupanj moguće dosegnuti samo shvatanjem obmanjive prirode svoga ”ja” (ego) i ute- meljenjem u znanju o manjkavostima i nepotpunostima stvorenja. U tom smislu, Sulejmi svoju poslanicu usmjerava na trostruki Put težnje i mnoštvo stupnjeva ma’rifeta koji vode stupnju (postaji!) realiziranog svetaštva. Sulejmi se najprije bavi duhovnom disciplinom (adab), nagla- šavajući inicijalno odricanje od sebe u vidu služenja (hizmet) drugima. Potom piše o unutarnjim stavovima (ahlak) murida podstičući ga da svoje unutarnje osobine uskladi sa stupnjevima koji su mu zajamčeni upokoravanjem vlastite volji Božijoj. Tada, Božijom milošću, putnik se gubi u u Božanskoj blizini i stupa na postaju devedeset i devet Imena

Jedan od problema koji se javlja vezano za klasičnu definiciju renesanse jeste taj što se slave dostignuća evropske civilizacij

Tema ovog rada su farsizmi u goranskom govoru. Goranski govor je organski idiom bošnjačko-goranskog stanovništva, nastanjenog na padi- nama Šar-planine, na tromeđi Albanije, Makedonije i Kosova. Orijenta- lizmi su nezaobilazna leksička pojava na ovim prostorima. Pronalazimo ih i u makedonskom i albanskom jeziku, te goranskom govoru. U ovom radu su predstavljeni farsizmi koji su danas najprisutniji u goranskom govoru. Ovim radom se želi dati doprinos iranistici, ali i bosnistici. Poseban akcenat je stavljen na analizu pojedinih perzijskih leksema u goranskom govoru, a ukazano je i na neke fonetske i semantičke promjene koje su se desile prilikom preuzimanja ovih leksema u goranski govor

Iako ova gramatika perzijskog jezika nije dovoljna onima koji se grama- tikom bave sasvim ozbiljno i profesionalno, od ostalih gramatika perzijskog jezika razlikuje se po svome edukativnom pristupu i jednostavnosti. Ona stavlja akcenat na gramatičke kategorije koje su najpotrebnije strancima, a koji nemaju često potrebu za teoretiziranjem niti su u većini slučajeva u stanju to činiti. Autor je u knjizi zaobišao mnoge termine koji strancima nisu od pomoći i na taj im način olakšao usvajanje gramatičkih kategorija perzijskog jezika. To što su gramatičke kategorije u većini slučajeva samo definirane i veoma kratko objašnjene na jednostavnim primjerima, bez da- ljeg usložnjavanja predstavlja pravu mjeru znanja o gramatici koje je po- trebno jednom studentu perzijskog jezika u početnoj fazi. Od izuzetnog je značaja da to sada mogu naći unutar korica jedne knjige. Kao stranac koji je učio, a danas se bavi podučavanjem perzijskog jezika, mogao bih dodati veoma malo toga, s tim da mogu reći kako bi neke kategorije trebalo obja- sniti temeljitije i podrobnije, ako želimo imati jednu obuhvatnu i potpuno svrsishodnu gramatiku perzijskog jezika za strance. S tim u vezi, možda je pomalo preambiciozan naziv „Gramatika perzijskog jezika“ za jednu ovakvu knjigu. Vjerovatno bi bilo pogodnije nazvati ju drukčije, naprimjer „Osnove gramatike perzijskog jezika za strance“ ili slično

U ovom radu predstavljene su zajedničke karakteristike u legendama o kušnji vatrom u indijskoj i iranskoj kulturi, a posebno u Firdusijevoj Šahnami i epu Ramajan.1 Namjera autora je da se primjeri koje postoje u dva epa objasne, te da se ukaže na njihove zajedničke crte. Kako se navodi, tajanstvenost i veličanstvenost same bîti vatre bili su razlogom da se kušnja njome raširi među različitim narodima. U indij- skoj kulturi i legendi o stvaranju Indije, vatra se također naziva jednim od četiri glavna elementa od kojih je nastao čovjek. Kušnja vatrom ima- la je potpuno pokaznu dimenziju i korištena je kako bi se dokazala nečija duhovna čistota, te da bi se raspoznala istina od laži.

Pod terminom „sufizam” u ovom radu misli se na ezoterijski tok isla- ma, koji je razvio svoj izvorni i cjeloviti teorijski i praktični sistem i specifičnu metodologiju duhovnog puta i rasta. Sufizam nastoji spoznati duhovne istine i realitete, te osposobiti potencijalne putnike da ovladaju tim tehnikama spoznaje i duhovnog putovanja. Za objašnjavanje istina sufizma i odgoj kandidata razvijen je specifičan jezik, raskošna termi- nologija i izvanredan apstraktni govor. S druge strane, na toj raskošnoj terminološkoj podlozi nastala je bogata književna produkcija na različi- tim jezicima mnogih muslimanskih naroda. Ovaj rad ukazuje na postojanje permanentne teškoće u razumijeva- nju kompleksnog jezika sufizma, također ukazuje na njegova ishodišta i semantičku višeslojnost, s posebnim uklonom na književni, odnosno pjesnički aspekt. Isto tako, u radu se naglašavaju područja sličnosti i kompatibilnosti stavova pojedinih sufijskih autoriteta, koji su tumačili karakter i osobenost sufijskog tehničkog registra sa savremenim književ- nim teorijama, kao što su teorija recepcije, strukturalizma, poststruktu- ralizma, dekonstrukcije, komunikacija i sl. Isto tako, ovaj tekst pokazuje da je sufijski jezik i govor odraz sufijske doktrine te da razumijevanje jezika sufizma traži razumijevanje temeljnih doktrina. Sufijski termini imaju višestruke funkcije u tekstu, od kojih je važna funkcija otkrivanja sufijskih istina upućenima, ali i skrivanja tih istina od neupućenih.

U ovom radu govori se o arhaizmima i neologizmima, kao glavnim stilskim obilježjima djela Bulbulistan Fevzije Mostarca. Analizom lek- sike Bulbulistana dolazi se do zaključka da ovo djelo sadrži zastarjele lekseme, odnosno arhaične riječi, izraze i konstrukcije koje su se upo- trebljavale u prošlim razdobljima jezičkog razvoja, tj. prije nastanka Bulbulistana. Arhaične riječi zastupljene u Bulbulistanu podijeljene su na riječi iz staroperzijskog i pahlevi jezika i na arhaične glagole, imenice i ostale arhaične riječi i konstrukcije. Osim arhaizama, predmet analize ovoga rada su i neologizmi u Bul- bulistanu. Naime, jedna od stilskih osobenosti ovoga djela jeste ta da je Fevzija, prvenstveno da bi zadovoljio vlastite potrebe za novim riječima, inovirao niz novih leksema, tj. neologizama, poštujući pravila gramatike perzijskog jezika. Naime, budući da perzijski jezik nije Fevzijin mater- nji, u nedostatku leksike kojom bi izrazio neke svoje misli i ideje, on poseže za pravljenjem nekih novih riječi, odnosno neologizama, koristeći se skrivenim mogućnostima i potencijalima koje pruža perzijski jezik. Neologizmi u Bulbulistanu podijeljeni su na morfološke, semantičke i sintaksičke neologizme.