Teheranska bazarska kultura, manifestacija autentične poslovne kulture u Iranu

Teheran se transformirao nakon što je izabran za glavni grad dinastije Kadžar u ožujku 1785. (Nowruz 1164. AH) i danas je postao metropola. Naravno, povijest Teherana datira stoljećima prije vladavine Kadžara. U Teheranu postoje relikvije iz doba Šaha Tahseba (16. stoljeće), pa čak i prije toga, iz seldžučkog i ilkanidskog doba (11. do 13. stoljeća), ali jedna od najstarijih relikvija otkrivenih na ovom području je grobnica stara 3500 godina u regiji Šemiran. Godine 2014., otkriće tijela 35-godišnje žene u ulici Molavi u Teheranu, koja je, prema istraživanju, umrla prije otprilike sedam tisuća godina, promijenilo je nagađanja o starosti Teherana. Iako neki stručnjaci smatraju da Teheran u to vrijeme nije bio stalno naselje te da je žena umrla i pokopana prolazeći kroz ovo područje... Sigurno je da je Teheran glavno političko i društveno središte Irana barem nekoliko stoljeća, te su se stoga tamo odvijale brojne gospodarske razmjene. Ovi uvjeti udvostručili su važnost teheranskog tržišta i doveli do stvaranja posebne kulture unutar njega.

Teheranski bazar; Pozadina i važnost

 Teheranski bazar trenutno pokriva površinu od 105 hektara i u prosjeku ga dnevno posjeti oko 400.000 ljudi. Osnivanje ove tržnice pripisuje se vremenu kralja Tahmaspa. Zbog bliske povezanosti politike i gospodarstva, u drevnim iranskim gradovima formirala su se važna tržišta i politički centri. U Teheranu je jasno vidljiva simetrija i koegzistencija ekonomskih i političkih centara. Zapravo, oko bazara su se osnovale i važne stare teheranske četvrti. Kvartovi Arg, kvart Bazaar, Darkhongah i Oudlajan formirani su na sve četiri strane raskrižja Golubandak, središnje točke teheranskog bazara. Kasnije je, iznad ovih naselja, izgrađena i vladina četvrt. Bazar je poznat po svom ekonomskom statusu, ali teheranski bazar ima i značajne kulturne aspekte. Tržište se smatra društvenom institucijom zbog stalne interakcije ljudi s njim. Osim toga, povezanost tržišta s institucijom politike podiže njegov status do te mjere da ima široko rasprostranjene učinke na svoje vanjsko okruženje.

Kulturno mjesto Teheranskog bazara 

Teheranski bazar ima mnogo spektakularnih i atraktivnih aspekata. Od užurbanih jutara koja počinju prisutnošću trgovaca u trgovinama, čak i prije izlaska sunca, do prisutnosti ljudi na tržnici i svakodnevne kupnje i prodaje robe, sve to čini kutke šarma teheranskog bazara. Tradicija je među starim trgovcima da svako jutro, prije otvaranja trgovine, šalju molitve i prošnje dušama pokojnika, a zatim započinju svoj posao. Podizanje roleta trgovine uvijek se radi uz sjećanje na Boga, a poslovni ljudi mole Boga za pomoć u uspješnom početku dana. Rano ujutro, trgovci na teheranskom bazaru pozdravljaju jedni druge, a njihovi dobri odnosi nastavljaju se do kraja radnog dana. Prije širenja Teherana, trgovčeva kuća nalazila se najbliže njegovoj trgovini ili sobi. No kako su cijene zemljišta i nekretnina rasle, kuće su postupno postajale komercijalni objekti, a poslovni ljudi su se selili u druga područja kako bi živjeli. Suprotno onome što se navodi u modernim ekonomskim tekstovima, trgovci na teheranskom bazaru ne nastoje maksimizirati svoj profit, a kada postignu odgovarajući profit, šalju nove kupce u druge trgovine kako bi i oni mogli prodavati svoje proizvode i robu te ostvariti profit. Jedna od tradicija teheranskog bazara je prenošenje zanata na sljedeće generacije, na način da trgovac uči svoje dijete ili djecu svom poslu i daje im trgovinu na vođenje. Pravedan tretman otvorenog uma jedan je od društvenih bontona koje promiču trgovci na teheranskoj tržnici. Ova ponašanja su posljedica vjerskih uvjerenja trgovca, uvjerenja koja džamije na tržnicama čine vrlo važnima. U prošlosti, prije odlaska na posao, poslovni ljudi bi pohađali nastavu s vjerskim učenjacima u džamijama i proučavali knjigu pod nazivom "Makasib", koja objašnjava vjerske propise o trgovini i gospodarstvu. Tijekom kadžarskog razdoblja, važnost bazara bila je takva da su se tamo održavali mnogi rituali. Na primjer, tijekom Muharema, kraljevska obitelj bi prisustvovala tržnici i tugovala. Muharemske ceremonije žalosti i danas su kulturna komponenta teheranskog bazara. Tijekom muharemskih dana, osim što svoje radnike odijevaju u crno, poslovni ljudi kasnije počinju s radom kako bi se ceremonije žalosti mogle održati na početku dana. Zatvaranje teheranskog bazara od 7. muharema do trećeg dana muharemske smrti imama Huseina tradicija je koja se čuva od davnina. U prošlosti je važnost teheranskog tržišta dovela do formiranja posebnih institucija za oblikovanje gospodarskih odnosa s drugim gradovima. Karavansaraji specifični za bazare su među tim institucijama. Danas se na bazaru nalaze karavan-saraji poput "Khansariha" ili "Yazdiha", što pokazuje da su ljudi iz tih krajeva nekada putovali posebno u Teheran i s njim imali ekonomske poslove. Ovaj pokret pratio je prijenos njihovih tehnika i kulture te je stvorio supkulture.