Ljudi su odavno prepoznali važnost kronologije i pokušali su stvoriti kalendare za planiranje svojih aktivnosti, posebno u području poljoprivrede ili odabira pravog vremena za migraciju. U tu svrhu, među različitim narodima, varijable poput Mjesečeve orbite oko Zemlje i promjena njegove veličine ili položaja zvijezda i nebeskih tijela smatrane su osnovom za izgradnju kalendara.

Kronologija u Iranu 

U Iranu su se kroz povijest koristili razni kalendari, od kojih su neki postali šire rasprostranjeni. Provedene su studije o tim datumima i njihovim varijacijama, koje pokazuju da su postojale razlike u godini u različitim kalendarima. Ovaj se problem javlja i u događajima u kalendaru. Prijestupna godina jedan je od najvažnijih elemenata kalendara u Iranu, koji se razvijao tijekom nekoliko stoljeća. Nakon dolaska islama u Iran, migracija proroka Muhameda iz Meke u Medinu smatrana je početnom točkom za kalendar. Nakon toga, hidžretski kalendar, koji se temeljio na lunarnom ciklusu, postao je popularan. Iako je ovaj kalendar dobro podržavao vjerske prigode, zbog svoje mobilnosti u različitim godišnjim dobima nije bio prikladan za stvari poput naplate poreza. Stoga su se razmatrali i kalendari koji su kao osnovu kronologije odabrali Zemljinu rotaciju oko Sunca. Među raznim kronološkim metodama u Iranu, "Jalali kalendar" je poznatiji i prihvaćeniji. Ovaj kalendar, koji Iranci i danas koriste, pripisuje se poznatom iranskom pjesniku, matematičaru i astronomu, mudracu Omaru Khayyamu. Budući da je sastavio svoj kalendar za vrijeme vladavine Džalal al-Din Malikšaha Seldžuka (vladao od 1072. do 1092. godine), postao je poznat kao "Džalalijev kalendar". U ovom kalendaru, trenutak početka nove godine odgovara trenutku kada se sunce nalazi u proljetnoj ravnodnevnici. Uz Jalali kalendar, u različitim dijelovima Irana korišteni su i lokalni kalendari, u kojima su se poljoprivredne aktivnosti ljudi, poput žetve ili sadnje usjeva, smatrale najvažnijim događajima. Lokalna kronologija Istočnog Azerbajdžana jedna je od tih lokalnih kronologija koja predstavlja važan dio usmene kulture naroda ove zemlje. Zbog važnosti ove kronologije, upisana je na popis nematerijalne baštine Irana 2013. (1391. solarne godine) kako bi se osigurala osnova za njezino očuvanje i jačanje.

Lokalna kronologija Istočnog Azerbajdžana i njezine karakteristike 

Možda najvažnijom značajkom lokalne kronologije Istočnog Azerbajdžana može se smatrati mjesto koje su u njemu zauzimala vjerovanja i uvjerenja ljudi, tako da se koristila za planiranje gospodarskih i kulturnih aktivnosti. Ovo pitanje isprepliće ovu kronologiju s narodnim ritualima. Za određivanje lokalne kronologije Istočnog Azerbajdžana koriste se izlazak i zalazak zvijezda, njihov položaj na nebu te kretanje Mjeseca i Sunca. Ovaj kalendar je osmišljen kako bi zadovoljio potrebu seljana da odrede najbolje vrijeme za stočarske i poljoprivredne aktivnosti te da mogu točno procijeniti klimatske promjene. Stoga je empirijsko znanje ljudi igralo važnu ulogu u njegovoj regulaciji i bilo je važno u obilježavanju njegovih događaja. Na primjer, 14. travnja, poznat kao "Nisan" u lokalnom kalendaru, vrijeme je kada bi ljudi čekali kišu. "Gechi Qeiran" (hladnoća sredinom svibnja koja uzrokuje uginuće koza), "Yain Qeikh Beshi" (četrdeset peti dan ljeta i vrhunac vrućine), "Quyroq Doghdi", "Kalvaz" (mali i veliki zimski chelleh) su drugi važni događaji u lokalnoj kronologiji Istočnog Azerbajdžana. Kao i mnogi uobičajeni kalendari, ovaj kalendar ima četiri tromjesečna godišnja doba, svako sa specifičnim nazivom: Yaz (ekvivalent proljeću), Yay (ekvivalent ljetu), Payiz (ekvivalent jeseni) i Faish (ekvivalent zimi). Čini se da su tijekom korištenja usmenih kronologija pismeni ljudi koji su bili upoznati s točnijim kalendarima podučavali poljoprivrednike metodama kronologije, čime su poboljšali lokalni kalendar u smislu točnosti i vremenskih podjela. Međutim, ovaj kalendar je još uvijek popularan među nekim plemenima i seljanima.

Ljudi su odavno prepoznali važnost kronologije i pokušali su stvoriti kalendare za planiranje svojih aktivnosti, posebno u području poljoprivrede ili odabira pravog vremena za migraciju. U tu svrhu, među različitim narodima, varijable poput Mjesečeve orbite oko Zemlje i promjena njegove veličine ili položaja zvijezda i nebeskih tijela smatrane su osnovom za izgradnju kalendara.

Kronologija u Iranu

 U Iranu su se kroz povijest koristili razni kalendari, od kojih su neki postali šire rasprostranjeni. Provedene su studije o tim datumima i njihovim varijacijama, koje pokazuju da su postojale razlike u godini u različitim kalendarima. Ovaj se problem javlja i u događajima u kalendaru. Prijestupna godina jedan je od najvažnijih elemenata kalendara u Iranu, koji se razvijao tijekom nekoliko stoljeća. Nakon dolaska islama u Iran, migracija proroka Muhameda iz Meke u Medinu smatrana je početnom točkom za kalendar. Nakon toga, hidžretski kalendar, koji se temeljio na lunarnom ciklusu, postao je popularan. Iako je ovaj kalendar dobro podržavao vjerske prigode, zbog svoje mobilnosti u različitim godišnjim dobima nije bio prikladan za stvari poput naplate poreza. Stoga su u obzir uzeti kalendari koji su kao osnovu kronologije odabrali Zemljinu rotaciju oko Sunca. Među raznim kronološkim metodama u Iranu, "Jalali kalendar" je poznatiji i prihvaćeniji. Ovaj kalendar, koji Iranci i danas koriste, pripisuje se poznatom iranskom pjesniku, matematičaru i astronomu, mudracu Omaru Khayyamu. Budući da je sastavio svoj kalendar za vrijeme vladavine Džalal al-Din Malikšaha Seldžuka (vladao od 1072. do 1092. godine), postao je poznat kao "Džalalijev kalendar". U ovom kalendaru, trenutak početka nove godine odgovara trenutku kada se sunce nalazi u proljetnoj ravnodnevnici. Uz Jalali kalendar, u različitim dijelovima Irana korišteni su i lokalni kalendari, u kojima su se poljoprivredne aktivnosti ljudi, poput žetve ili sadnje usjeva, smatrale najvažnijim događajima. Lokalna kronologija Istočnog Azerbajdžana jedna je od tih lokalnih kronologija koja predstavlja važan dio usmene kulture naroda ove zemlje. Zbog važnosti ove kronologije, upisana je na popis nematerijalne baštine Irana 2013. (1391. solarne godine) kako bi se osigurala osnova za njezino očuvanje i jačanje.

Lokalna kronologija Istočnog Azerbajdžana i njezine karakteristike 

Možda najvažnijom značajkom lokalne kronologije Istočnog Azerbajdžana može se smatrati mjesto koje su u njemu zauzimala vjerovanja i uvjerenja ljudi, tako da se koristila za planiranje gospodarskih i kulturnih aktivnosti. Ovo pitanje isprepliće ovu kronologiju s narodnim ritualima. Za određivanje lokalne kronologije Istočnog Azerbajdžana koriste se izlazak i zalazak zvijezda, njihov položaj na nebu te kretanje Mjeseca i Sunca. Ovaj kalendar je osmišljen kako bi zadovoljio potrebu seljana da odrede najbolje vrijeme za stočarske i poljoprivredne aktivnosti te da mogu točno procijeniti klimatske promjene. Stoga je empirijsko znanje ljudi igralo važnu ulogu u njegovoj regulaciji i bilo je važno u obilježavanju njegovih događaja. Na primjer, 14. travnja, poznat kao "Nisan" u lokalnom kalendaru, vrijeme je kada bi ljudi čekali kišu. "Gechi Qeiran" (hladnoća sredinom svibnja koja uzrokuje uginuće koza), "Yain Qeikh Beshi" (četrdeset peti dan ljeta i vrhunac vrućine), "Quyroq Doghdi" i "Kalvaz" (mali i veliki zimski chelleh) drugi su važni događaji u lokalnoj kronologiji Istočnog Azerbajdžana. Kao i mnogi uobičajeni kalendari, ovaj kalendar ima četiri tromjesečna godišnja doba, svako sa specifičnim nazivom: Yaz (ekvivalent proljeću), Yay (ekvivalent ljetu), Payiz (ekvivalent jeseni) i Faish (ekvivalent zimi). Čini se da su tijekom korištenja usmenih kronologija pismeni ljudi koji su bili upoznati s točnijim kalendarima podučavali poljoprivrednike metodama kronologije, čime su poboljšali lokalni kalendar u smislu točnosti i vremenskih podjela. Međutim, ovaj kalendar je još uvijek popularan među nekim plemenima i seljanima.