U ovom tekstu se analiziraju uvjeti tokom kojih je došlo do promje- ne u razumijevanju nauke i njenog odnosa prema religijskom i svetom znanju. U tom kontekstu se, uz objašnjenje svetog i religijskog znanja, problematizira transformaciju epistemioloških temelja nauke ka poziti- vističkom tretiranju nauke i naučne spoznaje. U nastavku se razmatra i otklon od pozitivističke naučne paradigme koja je uslijedila u dvadese- tom stoljeću i posebno kroz djela mislilaca postmodernizma. Na kraju se ukazuje na mogućnosti i uvjete oživljavanja religijske i svete nauke.