Šatranj

Šatranj

(Poseban oblik orijentalne kulture: porijeklo, razvoj i dospijeće na bosanskohercegovačke prostore)

Ključne riječi: šahovska igra, caturanga, islam, shatranj, Sarajevski rukopis

Još od najstarijih vremena, razvoj umnih sposobnosti ljudskog bića bio je važan aspekt kulture i odgoja na Starom Istoku. Potpuno oblikovanom osobom smatrao se ne samo onaj ko dostigne vrhunac u fizičkoj spremi, što je karakteristično za rane zapadne civilizacije, već i onaj koji istovremeno razvija i svoj intelekt. Vrijednost šahovske igre u tom intelektualnom obliko- vanju rano je spoznata, te je ova kraljevska disciplina odavno zauzela svoje mjesto u dvorskim odajama i domovima učenih ljudi. U ovom radu bit će riječi o jednoj etapi razvoja šahovske igre –shatranju, etapi karakterističnoj za perzijske prostore i orijentalno-islamski kulturni krug, a tokom koje ša- hovska igra dostiže svoj prvi vrhunac i po prvi put doista postaje produkt stvaralaštva ljudskog uma. Nećemo čitaoce zamarati pravilimashatranja,koja zahtijevaju određena predzananja i koja se mogu lahko pronaći. Ovim radom ćemo se osvrnuti na položajshatranjau društvu i kulturi, najprije sasanidske Perzije, a zatim i arapskih halifata.

Jedan od ciljeva rada jeste i da se od zaborava otrgne stari spis osha- tranjukoji se nekada čuvao u Orijentalnom institutu u Sarajevu, a koji je nestao u barbarskom napadu na sve kulturne institucije Sarajeva (između ostalog) tokom Agresije, krajem prošlog stoljeća. Naporima vrijednog oso- blja Orijentalnog instituta, ipak se uspjelo doći do fotografija ovog vrijednog dokumenta. Time je spašen jedan od najstarijih pisanih tragova prisustva šahovske igre na bosanskohercegovačkim prostorima. Radi se o prijepisu maqmue poznatog arapskog pjesnika iz 14. stoljeća Abu Hagala at-Tilim- sanija al-Hanbalija, koja se sastojala od četiri spisa. Prva tri spisa govore

o testamentu h. Alije, o djeluEl-Barde,te o izrekama brojnih mislilaca i

o njima su radove pisali eminentni orijentalisti Hazim Šabanović i Srđan Janković. Nama je najzanimljiviji četvrti dio rukopisa – spis oshatranjui njegov sadržaj koji otkriva i stepen razvoja šahovske igre u to doba i njeno mjesto u društvu.

O porijeklu šahovske igre veoma je teško raspravljati. Slične su igre na ploči postojale još u starom Egiptu, najranijim civilizacijama Kine i Japana, staroj Grčkoj, Rimskom carstvu itd. Ipak, historijski razvoj šaha može se pratiti u tri glavne etape:caturanga,shatranji moderni šah. Brojne su pret- postavke koje pojavu šahovske igre smještaju u Indiju.1 Indijska varijanta

1. Najstarije historijske vijesti vežu šah u Indiji za vrijeme velikog učenjaka Pāninija, oko

500. godine prije nove ere, a igra se spominje i u slavnom indijskom epuMahābhārata. Touraj Daryaee, „The Games of Chess and Backgammon in Sasanian Persia“, online članak, str. 2 (Ovaj rad je također objavljen i u printanoj verziji, pod naslovom: „Mind, Body, and the Cosmos: Chess and Backgammon in Ancient Persia“,Iranian Studies, Vol. 35, no. 4, 2002).

šaha nazivala secaturanga,2 što na sanskrtu znači „četveroudna“, „četverodi- jelna“, jer se sastojala od četiri vrste figura koje su predstavljale vojne rodo- ve:hasty(slonovi),aśva(konjica),nauka(mornarica) ipadāta(pješadija).3 Indijskacaturangapredstavlja prvu razvojnu etapu šahovske igre, koja će preko perzijskogchatrangai islamskogshatranjapreći u Evropu i razviti se u moderni oblik šaha.

2.–

Prelaskom u Perzijucaturangapostajechatrang. Nije poznato kada je tačno došlo do toga. Igrachatrangse spominje u tri teksta iz sasanidskog perioda, napisana na pahlevi jeziku:Kārnāmag-ī Ardaxšīr-ī Pābagān4,Xusrō ud Rēdag5 iWizārišn-ī Čatrang ud Nihišn-ī Nēw-Ardaxšīr. Posljednji od ovih

2. U jednom zanimljivom istraživanju, baziranom na filogenezi, biološkoj metodi prouča- vanja razvoja svih organskih oblika života na zemlji, upravo jecaturangadobila prednost kao najizvorniji oblik šahovske igre, ispred druge dvije varijante –chaturajiiproto-Xi- angqi. Alex R. Kraaijeved; „Origin of chess – a phylogenetic perspective“;Board Games Studies, 3, Leiden University, The Netherlands: 2000, str. 42.
3. Daryaee; „The Games of Chess and Backgammon in Sasainan Persia“, str. 2.
4. „Knjiga djela Ardašira I, sina Pabaga“ – Knjiga govori o Ardaširu I (224-240), no napi- sana je dosta kasnije, vjerovatno u 7. stoljeću. Tu se čatrang spominje u tekstu:

pad yazdān ayyārīh pad čōbēgān ud aswārīh ud čatrang ud nēw-ardaxšīr ud abārīg frahang az awēšān hamōyēn čēr ud nibardag būd

“Uz pomoć bogova, on (Ardašīr) je postao bolji i iskusniji od svakoga u polu

i konjaništvu i čatrangu i tavli i drugim znanjima.”

Daryaee, „The Games of Chess and Backgammon in Sasainan Persia“, str. 6; i Bo Utas,

„Chess 1.The History of Chess in Persia“,Encyclopaedia Iranica, Vol. 5, 1992, str. 394.

5. Dešava se na dvoru Xusrava I (530-571), kada dječak Rēdag, porijeklom iz plemenite porodice, ostaje bez roditelja i moli cara da se pobrine za njega. On postaje izvrstan u nizu vještina:

ud čatrang ud nēw-ardaxšīr ud haštpāy kardan az hamahlān frāztar hēm

“I u igranju čatranga i tavle

ihaštpāy-a, bio sam bolji od (svojih) vršnjaka.”

Daryaee, „The Games of Chess and Backgammon in Sasainan Persia“, str. 4; Utas, „Che- ss 1.The History of Chess in Persia“, str. 394.

tekstova je i najvažniji, što se vidi i iz prijevoda njegovog naziva „Objaš- njenje čatranga i izum tavle“. Ovaj spis sadrži direktnu legendu o dolasku šahovske igre iz Indije u Perziju, pa je uvršten u mnoga kasnija djela, uk- ljučujući i FirdusijevuŠahnamu.6 Prema legendi, na dvor Xusrava I Anušir- vana došao je izaslanik vladara iz Hinda s mnogobrojnim poklonima, među kojima je bila i bogato ukrašena ploča za čatrang, s prelijepim figurama. U pismu je indijski vladar izazvao perzijskog cara da on i njegovi učenjaci pokušaju odgonetnuti pravila te igre, obećavši da će, ako uspiju u tome, pri- znati superiornost perzijskog carstva i civilizacije i pristati da plaća danak perzijskom caru. Ne uspjevši odmah odgonetnuti tajne nepoznate igre, car Anuširvan zatraži rok od sedam dana te, kada mu to bi odobreno, posla gla- snike po cijelom carstvu u potragu za umnim ljudima, koji će uspjeti u tome. Po isteku zadanog vremenskog roka, kada je sve izgledalo bezizlazno, ipak se pojavi jedan od najumnijih carevih savjetnika, Buzurgmihr, koji je dan-noć proučavao igru, te uspjede da odgonetne njene tajne. Indijski poslanici bili su zaprepašteni pronicljivošću Buzurgmihra, koga car bogato nagradi.

Naravno, nemoguće je provjeriti tačnost ove legende, no historijsko po- stojanje četverice glavnih aktera iz nje7 i slike iz raznih djela, ponajprijeŠahname, koje prikazuju opisane scene, svjedoče o njenoj popularnosti i raširenosti. Važnost ovog događaja potvrđuje i sljedeća perzijska poslovica:

„Indusi imaju tri prednosti koje su ih izdigle iznad ostalih ljudi. To su: indij- ske basneKelila i Dimna, igrachatrangi devet vrsta računa“.8

Po dolasku u Perziju, šatrandž vrlo brzo nalazi značajno mjesto u okvirufrahanga, tj. opće kulture koja se izučavala ufrahangestānu, školi za plemi- će.9 Dakle, postao je dio dvorske kulture, što je i jedna od glavnih karakte- ristika ove faze razvoja šahovske igre. Taj edukativni segment proširit će se i u islamsko doba, kada spisiQābusnama, prozno djelo moralno-didaktičkog sadržaja (11.st.), Ibn Wošmgira iChahār maqāla,biografsko djelo o perzij- skim klasičnim autorima (12.st.), Samarqandija, preporučuju šahovsku igru u odgoju prinčeva.10

Najstariji arheološki nalazi šahovskih figura također potječu iz Perzije. Godine 1977. ekspedicija arheologa iz Uzbekistana je na iskopinama kod

6. Ova veoma važna legenda je u cjelosti objavljena u: Duncan Forbes,The History of Chess, from the time of early invention in India, till the period of its esthablishment in western and central Europe, London: 1860, str. 49-58.
7. To su indijski vladar Dewišarm/Sačidarm, njegov poslanik i poznati ministar Taxtritos, perzijski car Xusrav I i čuveni Buzurgmihr, poznat najviše po „uvozu“Kelile i Dimneiz Indije u Perziju. Josef W. Meri (ed.),Medieval Islamic Civilization – An Encyclopedia, Routledge, New York: 2006, str. 148.
8. Slavko V. Domazet, „Sarajevski rukopis“,Šahovski glasnik, br. 2, Zagreb: 1989, str. 72.
9. Daryaee, „The Games of Chess and Backgammon in Sasainan Persia“, str. 4.
10. Meri (ed.),Medieval Islamic Civilization – An Encyclopedia, str. 148.

Afrasiaba11, u blizini čuvenog grada Samarkanda, pronašla sedam figura, veličine 3 cm, koje predstavljaju karakteristične figure predislamskog obli- ka perzijskog čatranga – šah, vezir, lađa, slon, dva naoružana konjanika i pješak. Ovi nalazi datiraju iz 7. ili 8. stoljeća12, a vremenski su im bliski i nalazi iz Nišapura, gdje su figure vrlo stilizirane, za razliku od dekorativnih i ornamentnih figura iz Afrasiaba.13

3.                  -

Nakon što, u prvoj polovini 7. stoljeća, Arapi obaraju sasanidsku dinasti- ju i osvajaju Perziju, počinje sasvim novo poglavlje u svim sferama života, pa tako i u razvoju šahovske igre. Nakon određenog vremenskog perioda, u kome se valorizirala dopuštenost šaha u islamskom svijetu14, određenim pro- mjenama je riješen taj problem, te nastaje razdoblje u kome šahovska igra doseže svoj prvi vrhunac i postaje prava naučna oblast. Studiozni pristup koji su islamski učenjaci uvodili u sve sfere naučnog rada, primijenjen je i na šahovsku igru. Ona prestaje biti igra sreće i postaje igra uma.

Promjene koje su nastale bile su mnogobrojne i temeljne. Prije svega, izbačena je upotreba kockica u određivanju toga koja figura će igrati, a zabranjeno je i igranje za novac. Time je ne samo riješen osnovni prigovor islamskih učenjaka na kockarski karakter šaha, već je izbačen faktor sreće u izboru najboljih rješenja. Do promjene je došlo u nazivu igre. Pod utjecajem arapskog jezika, indijskacaturangai perzijskicatrang, postepeno prelaze ushatranj(u daljem tekstu šatrandž).15 Figure su morale promijeniti svoj oblik, kako ne bi podsjećale na idolatriju, a promijenjeni su i njihovi nazivi:šah

11. Гарет Вильяmc,Шахматы - история, фигуры, игры, Арт-Родник, Москва: 2000, str. 15.
12. Kraaijeved, „Origin of chess – a phylogenetic perspective“, str. 40.
13. G. Ferlito; A. Sanvito, „Origins of Chess, Protochess, 400 B.C. to 400 A.D.“,The Per- gamon Chess Monthly, Vol. 55, No. 6, London: 1990, str. 3
14. O pogledima četiri glavna sunitska mezheba (pravne škole) na položaj šaha više po- gledati u: Hamza Yusuf, „Chess in the Light of the Jurist“,Seasons Semiannual Journal of Zaytuna Institute,2006, str. 3-15. Da je šahovska igra brzo prihvaćena u islamskom svijetu svjedoči i informacija o tome da je Said bin al-Musayyib iz Medine, još krajem 7. stoljeća javno igrao u svom gradu. Stewart Gordon, „The Game of Kings“,Saudi Aramco World,vol. 60, No. 4, Houston: 2009, str. 18-23.
15. Arapi su po dolasku naišli na chatrang, što je koruptirani oblik sasnkritskog catu- ranga. Budući da u svom alfabetu nisu imali ni prvo ni posljednje slovo te riječi, oni je dodatno mijenjaju i tako nastaje shatranj. Forbes,The History of Chess..., str. 44-45.

(kralj),farzin(vezir),rukh(lađa),16fil(slon),faras(konj) ibajdak(pješak).17 I izgled ploče je promijenjen. Iako je i dalje neoznačena, s pojavom šatrandža dolazi do njene podjele na bijela i crna polja, što je bio značajan napredak.18 Sve navedene promjene bile su na materijalnom nivou, no jedna od pro- mjena u pravilima igre imala je svoje porijeklo u drugačijem shvatanju svi- jeta, što – po svemu sudeći – ima veze s islamskim principima. Naime, po novim pravilima, kada bi pješak, kao najslabija jedinica, došao na posljed- nji red, bivao bi automatski promoviran ufarzina, tj. kraljevog savjetnika. Ovdje se može prepoznati jedna nova ideja – napredovanje pojedinca u društvu, prema vlastitim zaslugama – ideja nepoznata sektaškoj organizaciji sasanidskog društva, u kome je prelazak iz jednog sloja društva u drugi bio nemoguć. Promocije su postojale i u ranijim varijantama šahovske igre, no one su bile napredovanje u vojničkom smislu, iz jednog čina u drugi, a ne u

društvenom.

Iako već u vrijeme vladavine Umajjadskog halifata (661-750)shatranjdobiva zavidno mjesto na vladarevom dvoru, ipak, tek u periodu vladavine Abbasida (750-1513), kad je perzijski utjecaj u društvu bio neuporedivo veći i kad je perzijski način života predstavljao određenu modu19, on dostiže svoj vrhunac. „Zlatnim dobomshatranja“ naziva se 150 godina koje počinju s do- laskom na vlast Haruna ar-Rašida (786-809) i poklapaju se s vrhuncem moći i slave i samog halifata. Kako ta moć počne opadati, s vremenom opada i utjecajshatranjau društvu. Odnos čuvenog Haruna ar-Rašida i njegovih trojice sinova i nasljednika premashatranjuje bio jedinstven. Za vrijeme njihove vladavine veže se niz anegdota u kojima se vidi pravo mjestoshatra- njau društvu. Legendarne su priče o Harunu ar-Rašidu i njegovom bogatom nagrađivanju onih vještih ushatranju. Priče iz 1001 noći, o kojima će nešto više riječi biti kasnije, opisuju hiljade zlatnika, oslobođene ropkinje, vještinu samog vladara u igranjushatranja, ali i njegove sestre ‘Abbasiye i velikog vezira Ja’fara.20 No, i pored tih priča, Ar-Rašidov interes premashatranjuje i historijska činjenica. Treba istaći da je među brojnim poklonima poslatim

16. Lađa ili top je današnji naziv ove figure u većini svjetskih šahovskih notacija. Posebno je interesantna njena etimologija. Prevodi se kao bojna kočija, prelijepa ptica, kamila, ali Al-Marwazi (oko 1100.) u svom djelu Kitab Tabā'i al Hajawan, pod pojmomrukhpodrazumijeva čudnu četveronožnu životinju, „veoma sličnu kamilli, ali mnogo divljija“. Remke Kruk, „Of rukhs and rooks, camels and castles“,Oriens, Vol. 36, Brill, Leiden, London: 2001, str.289.
17. Анатолий E. Карпов (gl. red.),ШАХМАТЫ энциклопедический словарь,Совет- ская Энциклопедия, Москва: 1990, str. 479.
18. Forbes,The History of Chess..., str. 89.
19. Bećir Džaka;Historija perzijske književnosti od nastanka do kraja 15. vijeka, Naučno- istraživački institut Ibn Sina, Sarajevo, 1997, str. 56.
20. Ibidem, str. 176.

Karlu Velikom bio i bogato ukrašenishatranjset od slonovače,21 dok se novi bizantski car Nićifor I (802-811), po stupanju na prijestol s kojega je zbacio caricu Irinu, obraća halifi, koristeći se šahovskom terminologijom: „ ...carica koju sam naslijedio, procijenila Vas je u rangurukha, a sebe u rangubajdaka, pa Vam je stoga plaćala i danak, koji ste Vi trebali plaćati njoj. No to je bilo zbog ženske slabosti i gluposti“.22 I sinovi Haruna ar-Rašida bili su veoma privrženishatranju. Za prvog njegovog nasljednika Al-Amina (809-813) po- stoji jedna, vjerovatno konstruirana anegdota, da je tokom opsade Bagdada od strane njegovog brata i pretendenta na tron Al-Ma’muna, u najkritični- jim momentima igraoshatranjs prijateljem Kutharom, a nije se posvetio odbrani grada. Upravo je Al-Ma’mun (813-833) također bio veliki ljubiteljshatranja, ali sam nije bio osobito jak igrač.23 No, bio je veliki mecena, pa je za vrijeme njegove vladavine 819. godine održan i prvi ikada zabilježeni šahovski turnir, na kome su nastupila trojica, u to vrijeme najjačih, igrača Jabbar al-Kufi, Abdulgaffar Ansari i Zairaba Katana. Treći sin Haruna ar- Rašida, Al-Mu’Tasim (833-842) bio je veoma jak igrač, pa čak i kompozitormansuba.24

U ovo „zlatno dobashatranja“ djelovali su i najpoznatiji majstori koji

su se okušali u ovoj igri. Vrijedno je na ovome mjestu ukratko se prisjetiti njihovih imena i djela:

Al-Adli ar-Rumi (800-870): Prvi je od velikih majstora (aliyat), koji je dominirao do kraja prve polovine 9. stoljeća, kada je poražen od generaciju mlađeg ar-Razija25. Autor je prvog traktata o šahu, koji je sadržavao niz otvaranja, partija, mansubij, pravila i indijskih i perzijskih varijanti igre.26

Ar-Razi: Porazio je Al-Adlija u meču odigranom u prisustvu halife Al- Mutawakkila (847-861), nakon čega dominira narednih nekoliko desetljeća. Autor je spisa „Elegantnost ushatranju“.27

Al-Suli Ebu Bekr Muhammed ben Yahya (kraj 9. st. – 946): Naj- poznatiji je od svih majstorashatranja. Bio je neprikosnoven na dvoru bag- dadskih halifa čitavu prvu polovinu 10. stoljeća.28 Njegova slava je bila tolika da su ga smatrali izumiteljemshatranja, a pojam za dobrog igrača je bio da

21. Ежи Гижицкии,С шахматами через века и стрaны, Sport i Turystyka, Warszawa, 1970, str. 15.
22. Marilyn Yalom,Birth of the Chess Queen, HarperCollins ebook, 2009, str. 8.
23. Za njega se veže da je izjavio: „Predivno je to da ja, koji upravljam svijetom od Indusa na istoku do Andalusa na zapadu, nisam u stanju da upravljam sa svega 32 figure na ploči širine dva puta dva lakta“. Forbes,The History of Chess..., str. 179.
24. Ibidem.Mansubesu kompozicijeshatranja, o kojima će biti riječi i nešto kasnije.
25. Gordon, „The Game of Kings“, 18-23.
26. Гижицкии,С шахматами через века и стрaны, 21.
27. Карпов (gl. red.),ШАХМАТЫ энциклопедический словарь, str. 328.
28. Ibidem, str. 390.

„igra kao al-Suli.“29 Autor je i više djela oshatranju, ali i čuvenog problema/ mansube „Sulijevo ogledalo“ koji je ostao neriješen više od 1000 godina.

Al-Lajlaj Abd-ul-Farrag ali Muzaffar ben Said (? – 970): Al-Suli- jev je učenik i nasljednik. Rođeni je Perzijanac, koji je slavu stekao na dvoru buvejhidskog sultana Ad-Daulija (949-983). Autor je poznatog traktata o otvaranjima u kojem prvi upozorava na važnost brzog razvoja figura.30

I na dvorovima slijedećih islamskih vladarashatranjje imao svoje mje- sto, no slavu iz vremena Abasida dostigao je još samo jednom – za vrijeme čuvenog Timura (1370-1405). Ovaj veliki vojskovođa, osvajač Azije i po- bjednik nad Osmanlijama, bio je ludo privrženshatranju. Prema jednom tumačenju, čak je i svom sinu Shah-Rukhu dao ime po dvjema omiljenim figurama. Istina, postoje i druga tumačenja, npr. Shah-Rukh znači i „kra- ljevsko lice“, što bi značilo da je bio vanredne ljepote, a isto se naziva i jedan od poteza u šatrandžu.31 No, njegova nezasita priroda nije bila zadovoljna običnimshatranjom, već u njegovo vrijeme nastaje najpoznatija od podvari- jantishatranja: Timurova igra ili „Perfektni šah“. Ona je imala 110 polja, a uvedene su i neke nove figure, poput žirafe, skauta i sl.32 U ovo vrijeme živi i posljednji od velikih majstorashatranjaAl-Tabrizi, koji je, zahvaljujući svojim sposobnostima igre, naslijepo imao počasno mjesto na dvoru.

Radi potpunijeg shvatanja sve kompleksnostishatranja,kao igre i kao nauke, potrebno je kratko se osvrnuti na još tri njegova aspekta: rang igra- ča, mansube i igra naslijepo. Postojalo je pet klasa igrača. Na vrhu su bili majstori –aliyat, najbolji igrači svog vremena, nikada više od trojice istovre- meno. Ovaj rang dostizali su samo najbolji od najboljih, od kojih smo neke već nabrojali. Drugu klasu činili su igrači koji u meču saliyatmajstorima, od deset partija, mogu pobijediti u dvije do tri. Treća klasa su igrači s ko- jimaaliyatmajstori igraju s ustupkomferzina, četvrta, oni s kojima igraju s ustupkomfarasa, a peta, s ustupkomrukha.33Mansubepredstavljaju prve šahovske probleme i prve korake u dimenziju šahovske kompozicije. Brojne mansube sačuvane su i do danas, a njihova kompleksnost i ljepota svjedoče da su arapski i perzijski majstorishatranjadošli do takvog nivoa imaginaci- je da su u stanju da komponuju zadatke s jedinim ciljem prikazivanja svih ljepota koje krije šahovska ploča. Najčuvenije mansube suDilaram mansubaiAl-Sulijevo ogledalo. Konačni dokaz visokog nivoa razvoja igreshatranja

29. Forbes,The History of Chess..., str. 171.
30. Карпов (gl. red.),ШАХМАТЫ энциклопедический словарь, str. 191.
31. To je potez kada nakon napada na kralja, on mora bježati, i time otvara napad na svog topa. Kada se zna da je ushatranjutop najjača figura, jasna je važnost ovog poteza. Mohammad Mo`īn, Farhang-e fārsī, Entešārāt-e Amīr Kabīr, Tehrān: 1378 (1999.),Vol. II, str. 2008.
32. Forbes,The History of Chess..., str. 138-139.
33. Ibidem, str. 104.

i vještine njegovih majstora bila je igra naslijepo. I dok će Evropljani taj nivo doseći tek sa Francois-Andreom Dunicanom Philidorom u 18. stoljeću, orijentalni majstori naslijepo su igrali čitavih 8-9 stoljeća prije. Ogromna je bila zaprepaštenost Firentinaca kada im je u posjetu došao 1266. godine, sje- vernoafrički majstor Buzecca, te odigrao istovremeno dvije partije naslijepo i jednu gledajući na ploču34. I mnogi drugi proslavljeni igrači okušali su se u ovom segmentu, a među njima prednjači već spomenuti Aladdin al-Tabrizi, kome je Timur zbog te sposobnosti rekao: „Nemaš protivnika u carstvusha- trandja, jednako što ga ja nemam u vladavini“.35

4.

Jedna tako raširena društvena aktivnost, kao što je bioshatranj, svakako je morala naći svoj odraz i u književnosti. Ovdje ćemo na nekoliko reprezenta- tivnih primjera pokušati dočarati percepcijushatranjakod islamskih autora. Legende o postanku šahovske igre našle su svoje mjesto u literaturi islam- skog perioda. FirdusijevuŠahnamuveć smo spominjali kod legende o prela- skuchatrangaiz Indije u Perziju. Pored toga, u ovom čuvenom djelu nalazi se i legenda o samom postanku šaha. Prema toj legendi, jedna indijska kraljica bila je na mukama, jer su njena dva sina Talhand i Gav zaratili oko prava na prijestolje. Kada je čula da je Talhand poginuo u borbi, odmah je zaključila da ga je Gav ubio. Želeći da dokaže majci da nije imao ništa sa smrću polubrata, nego da je ovaj poginuo u žaru borbe, Gav pođe po cijelom kraljevstvu tražiti način kako da joj objasni tok borbe. Na kraju nailazi na jednog mudraca, bivšeg suborca, koji na horizontalnoj ploči, pomoću figura dviju armija, prikaza kako je došlo do tragedije. Firdusi ovdje upotrebljava perzijski terminshāh-māt, koji se i danas upotrebljava kao oznaka za kraj partije, a koji se pogrešno prevodi sa „kralj je mrtav“. Riječ je o eliptičnoj rečenici „Kralj paraliziran!“, koja je sastavljena od perzijske imeniceshāh(kralj) i perzijskog pridjevamāt(paralizovan), a ne od p.shāhi ar.māt(mrtav). Mnogo poznatija legenda o Sissah ben Dahiru, kao pronalazaču šahovske igre, proizašla je iz pera uglednog historičara i biografa Ibn Khalli- kana.36 Podsjetimo, ovaj mudrac izumio je igru šaha i donio je indijskom vladaru Šehramu, a kao nagradu tražio 1 zrno pšenice na prvo polje, 2 na drugo, 4 na treće, 16 na četvrto, 256 na peto itd. Uvrijeđeni vladar je prvo

34. Eliot Hearst, John Knott,Blindfold Chess – History, Psychology, Techniques, Cham- pions, World Records, and Important Games, McFarland & Company, Inc, London: 2006, str. 16.
35. Cecil J. S. Purdy, „Šah naslijepo u islamsko doba“, Šahovski glasnik, br. 11, Zagreb, 1972: str. 300.
36. Yusuf, „Chess in the Light of the Jurist“, str. 3

bacio mudraca u tamnicu, no kada su njegovi matematičari izračunali ko- liko žita bi trebalo dati, shvatio je da je to nemoguće – trebalo bi zasijati žitom dvostruku površinu od Zemlje do Mjeseca. Taj nevjerovatni broj je 18446744073709551615, što bi bilo 147.573 miliona tona žita, za koje bi tre- balo 254 godine da izraste.

U zbirci priča „1001 noć“,shatranjse spominje u dvije priče – noći 49 i noći 460 i 461. Prva priča govori o grčkoj princezi Amazonki Abrizi i sinu kralja Umara an-Nu’mana, princu Sharkanu. Zaljubivši se u lijepu Amazon- ku, princ je prvo izazove na hrvanje, no biva poražen pet puta. Tada Abriza upita Sharkana da li zna da igrashatranj, na što on odgovori potvrdno i izrazi svoju ljubav prema njoj u šahovskim stihovima. No, kada su počeli igrati, zanijet njenom ljepotom, i tu gubi pet puta zaredom. Naravno, na kraju priče, njih dvoje ipak završavaju zajedno. Druga priča govori o preli- jepoj petnaestogodišnjoj robinji Tawadud, koja je bila vična svim granama nauke, uključujući ishatranj. Ponuđena je na prodaju halifi, koji je, da bi stavio na test njene sposobnosti, iskušava s ekspertima iz raznih oblasti, da bi je na kraju suočio i s majstoromshatranja. Nakon što i njega uspješno pobijedi u sve tri partije, od čega mu je u posljednjoj dala ustupakfarzina, rukhaifarasa,kao nagradu za pređene prepreke, halifa joj daje da bira što želi. Tawadud je izabrala da živi na dvoru sa svojim voljenim, inače bivšim vlasnikom, koji ju je, zbog dugova, morao prodati.37

O prisutnostishatranjai u djelima velikih perzijskih klasika svjedoče sljedeći stihovi:

„Makar je tron i kameni,

Nikada dva vladara izdržao nije. Zato samo igra muči srce svako, Dva šaha u igri i protivnika dva“.38 (Nizami Gendževi,Iskendernama)

„Svijet bih uporedio sa šahovskom pločom,

Tu je dan, tu je noć. A bajdaci? – s tobom smo. Kreći se, pritišći – uništi,

I u mračni sanduk leći u miru.39

Mi smo tek bajdaci, to je kao sudbina – igrača I to nije slučajno, igra je zaista sudbina.

37. Remke Kruk i dr,Queen's move: women and chess through ages, Koninklijke Bibli- otheek, Den Hag: 2000, str. 22.
38. Карпов (gl. red.),ШАХМАТЫ энциклопедический словарь, str. 191. (prevod s ruskog jezika: Smail Dautović).
39. Вильяmc,Шахматы - история, фигуры, игры, str. 90. (prevod s ruskog jezika: Smail Dautović).

Tako će se kretati po ploči života,

A tim redom – jedan za drugim – u tabut!“40 (Omer Hajjam,Rubaija)

„Zemlja sliči šahovskoj ploči, Figure bez plana, sudbi u ruke. U nestanak idu i car i siromasi,

Jer mi smo sad, a sutra smo daleko.“41 (Ibn Sina)

5.

Iz islamskog svijetashatranjse širio u Evropu u tri glavna pravca: pre- ko Španije, preko Sicilije i preko Balkana i sjeveroistočne Evrope. I dok su prva dva pravca42 ovjekovječena i u nomenklaturi teorije otvaranja modernog šaha, u Španskoj i Sicilijanskoj odbrani, treći pravac je prilično nepoznat i neistražen. Na svjetskom kongresu problemista, održanom u Piranu 1959,43 učesnicima je predstavljen jedan arapski rukopis s kraja 9. stoljeća koji je sadržavao zbirkumansubi, a bio u vlasništvu tadašnje jugoslavenske biblio- teke. Više podataka o ovom rukopisu nismo pronašli.

Međutim, u zbirci Orijentalnog instiuta u Sarajevu postojao je pravi rukopisshatranja, koji je dosta dugo bio nepoznat našoj naučnoj javnosti. Radi se o djeluAl-Unmudag al-qital fi naql al-’uwal, autora Šihabuddina Abu al-Abbas Ahmad b. Yahya b. Abu Hagala at-Tilimsanija al-Hanbalija (umro 776/1375).44 Rad o ovom djelu, pod nazivom „Sarajevski rukopis“, objavio je Slavko V. Domazet 1989. godine45, i ovdje ćemo se uglavnom služiti citatima iz tog rada. Rukopis je u Orijentalnom institutu od 1950, kada je otkupljen od Edhema Hadžihasanovića, bio evidentiran pod brojem

R. 3532. Međutim, u tragediji zadnjeg rata i ovaj rukopis je postao jedna od žrtava. Danas, u Orijentalnom institutu, ipak postoje fotografije (28, sa po dvije stranice na fotografiji), koje je Institutu poklonio pokojni prof. dr. Srđan Janković, i zahvaljujući toj sretnoj okolnosti neki budući rad može se bazirati na novom prevodu ovog vrijednog teksta.

40. Карпов (gl. red.),ШАХМАТЫ энциклопедический словарь, str. 191. (prevod s ruskog jezika: Smail Dautović).
41. Николай Тимошyk,История в шахмат,Человек, Москва: 2008, str. 16. (prevod s ruskog jezika: Dženan Dautović).
42. Na dvor u Cordobi,shatranjdolazi već 822. godine, preko utjecajnog bagdadskog muzičara Ziriaba. Yalom,Birth of the Chess Queen, str. 10.
43. Гижицкии,С шахматами через века и стрaны, str. 23.
44. Carl Brockelmann,Geschichte der arabischen Litteratur, Suppl. Bd. II, str. 6.
45. Slavko V. Domazet, „Sarajevski rukopis“,Šahovski glasnik, br. 2, Zagreb: 1989, str. 70-72.