Bašča Abbasabad u Behšahru, odraz znanja vodnog inženjerstva od prije 400 godina

Upis 9 spomenika pod nazivom „Iranska bašča“ na listu svjetske baštine UNESCO-a bio je važan korak za predstavljanje ovog dragocjenog nasljeđa svijetu. Bašča Abbasabad u Behšahru jedna je od tih bašča, smještena na sjeveru Irana, na padinama planinskog lanca Alborz.

Historija bašče Abbasabad u Behšahru

Naredbu za izgradnju ove prelijepe bašče dao je šah Abbas Safavi (vladao od 1587. do 1629. godine). Bašča je sagrađena 1611. i 1612. godine (1020. i 1021. hidžretske godine). Ona se smatra najvećom historijskom baščom u Iranu i nalazi se 9 kilometara od grada Behšahra, usred guste šume. Do nje se dolazi tako što se iz Behšahra uđe u bulevar Hašemi Nežad, a zatim, prije hotela Abbaspur, skrene na put Abbasabad. U ovom kompleksu izgrađeni su brana i jezero, cvjetna bašča, palata, hamam, vodeni mlin i dvije kule od opeke.

Različiti dijelovi bašče Abbasabad u Behšahru

Jedan od najljepših dijelova kompleksa jeste jezero od 10 hektara, čija dubina u kišnim sezonama doseže do 18 metara. Voda u jezeru skuplja se kroz sistem kanala koji prikuplja oborinske vode. Tokom ljeta, voda se koristi za navodnjavanje rižinih polja i obradivih površina u okolini. Na sredini jezera nalazi se građevina od opeke koja, kada se nivo jezera podigne, biva potopljena, a samo njen gornji dio ostaje vidljiv poput plutajućeg ostrva. Na toj osnovi je nekada stajala drvena građevina sa krovom od crijepa. Most od drveta, koji se nalazio na sjevernoj strani, povezivao je ovu građevinu s obalom jezera. Iako je izgledalo kao mjesto za odmor, građevina je sagrađena s preciznim inženjerskim proračunima kako bi se regulisao pritisak vode na branu.

Brana ima tri otvora za ispuštanje vode, ali su inženjeri tog doba zaključili da bi nagli pritisak vode mogao dovesti do njenog rušenja ako bi se koristili samo ti otvori. Zato je napravljen pomoćni sistem – podzemni tunel čiji se ulaz nalazio u centralnom stubu građevine na jezeru, a kroz njega se voda ispuštala nizvodno. Brana bašče Abbasabad ima kapacitet od 600 hiljada kubnih metara i spada u tip rezervoarskih brana. Sagrađena je u safavidskom periodu, zajedno s ostalim građevinama bašče, a građena je od kamena, opeke i maltera od kreča.

Brana i centralna građevina jezera bašče Abbasabad

Kompleks bašče podignut je na brdu. Da bi dobila pravilniji oblik, strmina brda je prepravljena, a u njoj napravljene stepenice i terase. S obzirom na skromne mogućnosti tog vremena, obim radova je zadivljujući i svjedoči o hrabrosti i viziji safavidskih inženjera. Plan bašče je potpuno simetričan. Terasasti raspored i upotreba glinenih cijevi na padinama stvarali su umirujući i skladan šum vode širom bašče. Na vrhu brda nalazila se palača, otprilike dva kilometra sjeverno od glavnog dijela bašče, s pogledom na ravnicu Behšahra i zaliv Miankale.

Na zapadnom dijelu izgrađen je historijski hamam. Kao i svi stari iranski hamami, sagrađen je ispod nivoa tla radi lakšeg dovoda vode i boljeg očuvanja topline, budući da zemlja djeluje kao prirodni izolator. Površina hamama iznosi 160 m². Pretpostavlja se da je imao kupolasti krov i ukrase od opeke. Voda je u hamam dovođena glinenim cijevima s istoka, a nakon prolaska kroz sjeverni dio, odlazila je na zapad. Zanimljivo je da su postojala dva odvojena sistema dovoda za toplu i hladnu vodu. U dijelu za kupanje (topla prostorija) bilo je više bazenčića.

U bašti se nalazio i prostor za raspodjelu vode, poznat kao „Golbašča“. Bio je udaljen oko 600 metara od glavnog dijela bašče. Teren je tu poravnan, a voda koja je pristizala najprije se taložila u toj zoni kako bi izgubila brzinu i pročistila se, a zatim je kroz glinene cijevi odlazila u bašču. Površina Golbašče iznosi oko 3500 m². Tu su bile i dvije kule od opeke, svaka promjera 7 metara i visine 14 metara. Neki smatraju da su kule služile za stražare, ali je vjerovatnije da su imale hidrotehničku ulogu u kontroli protoka vode, dok je straža bila dodatna mjera sigurnosti. Vodeni mlin, udaljen 5 km južno od bašče, također se smatra dijelom kompleksa jer je radio na vodu iz sistema bašče. Do mlina je vodio kamenom popločan put.

Nacionalna i svjetska registracija bašče Abbasabad u Behšahru

Ovaj historijski kompleks upisan je na listu nacionalnih spomenika Irana 1967. godine. Uvrštenje na UNESCO-ovu listu svjetske baštine dogodilo se 2011. godine, kada je zajedno s još osam drugih bašča registriran pod nazivom „Iranska bašča“.