Milad toranj, najviši toranj u Iranu

Rast stanovništva i povećanje naseljavanja u velikim gradovima natjerali su arhitekte da osmisle projekte za izgradnju visokih tornjeva. Danas se takvi tornjevi prepoznaju kao simboli modernih gradova, a njihovi vlasnici i arhitekti, pored komercijalne upotrebe, nastoje svoje građevine učiniti i privlačnim za turiste. U Iranu „Milad toranj“ nosi titulu najvišeg tornja u zemlji; tornja koji se, zahvaljujući svojoj visini, može vidjeti iz većeg dijela Teherana – naravno, pod uslovom da je nebo vedro i bez zagađenja.

Milad toranj – historija i karakteristike

Na listi najviših zgrada u svijetu, Milad toranj zauzima 24. mjesto (2024). Toranj je visok 435 metara i ubraja se u telekomunikacijske tornjeve. Među tornjevima sa sličnom funkcijom, on je šesti najviši na svijetu. Ukupna površina tornja iznosi 13.000 m². Danas se toranj nalazi u drugoj gradskoj zoni Teherana, a pristup mu je moguć sa autoputeva Šeikh Fazlollah, Hemmat, Hakim i Čamran.

Kaže se da je još prije Islamske revolucije (1979) postojala ideja o izgradnji visokog telekomunikacijskog tornja. Ta ideja je krajem 1990-ih, uz mnoge izmjene, dobila konačan oblik, te je 1997. godine (1376. po iranskom kalendaru) položen kamen temeljac za izgradnju Milad tornja. Studije o izboru lokacije i obliku projekta započele su ranih 1990-ih, a nakon dvije godine analizirano je 21 mjesto u Teheranu. Konačno, četiri lokacije su izdvojene, a najviše glasova dobile su uzvisine u naselju Naser (Guisha) na zapadu Teherana.

Pri izboru lokacije učestvovali su stručnjaci iz oblasti telekomunikacija, saobraćaja, arhitekture, ekonomije, meteorologije, urbanizma i prometnih studija. Razlozi za izbor ovog mjesta bili su: dobra pristupačnost, visina terena koja je omogućavala vidljivost tornja iz svih dijelova Teherana, dovoljno prostora za buduća proširenja, blizina infrastrukture i bolja iskorištenost komunikacijske i telekomunikacijske opreme tornja.

Milad toranj je građen na osnovi osmerokuta. U njegovoj fasadi ugrađeno je oko 17.000 m² stakla, a težina cijele konstrukcije procjenjuje se na 150.000 tona. U betonskom stubu, nazvanom „šaft“, ugrađeno je šest liftova koji se kreću brzinom od sedam metara u sekundi. U početku se toranj nazivao „Yadman“ (Spomen), ali je 2001. godine (1380. po iranskom kalendaru), povodom stote godišnjice rođenja ajatolaha Homeinija, nazvan „Milad“. Nakon 11 godina izgradnje toranj je konačno pušten u upotrebu.

Dijelovi Milad tornja

Milad toranj se sastoji od 12 glavnih dijelova. Njegov prizemni dio (lobi) obuhvata dvije podzemne etaže, jedno prizemlje i tri sprata iznad njega. Dio instalacija tornja smješten je u podzemnim prostorijama, dok se na ostalim spratovima nalaze ukrasi poput fontana, bazena, hortikulturnih površina, umjetnih vodopada i svodastih plafona. Ovaj prostor se koristi i za razne svečanosti i događaje.

Galerija rukotvorina i galerija tepiha i umjetnosti čine druge dijelove tornja. Tu su izloženi primjerci umjetničkog i zanatskog stvaralaštva. Zatvorena osmatračnica, četvrti dio tornja, nalazi se na visini od 261 metar i pruža pogled na Teheran kroz staklene panele. U ovoj sali izloženi su različiti predmeti, većinom u vlasništvu gradske opštine.

„Muzej slavnih“ smješten je u posebnom dijelu tornja i sadrži skulpture iranskih velikana. Na visini od 276 metara nalazi se rotirajući restoran – najviši restoran u Teheranu – koji se okreće jednom na sat. Otvorena osmatračnica, na 280 metara visine, s kružnom terasom prečnika 60 metara, pruža panoramski pogled od 360 stepeni na grad.

U tornju postoji i „Food Court“ sa raznovrsnom ponudom hrane, a tu je i poseban VIP restoran na visini od 292 metra. Na 302 metra nalazi se najviši sprat tornja pod nazivom „Nebeska kupola“. Ova staklena kupola visoka je 13 metara i u njenom centru nalazi se osmerokutni zid ukrašen umjetničkim djelima koja prikazuju iranske simbole i mitove.

Iznad ovog sprata izdiže se antena visoka 120 metara. Njena osnova je kvadratna, ali se s visinom pretvara u šesnaestougao. Antena je izrađena od nehrđajućeg čelika i koristi se za jačanje telekomunikacijskih, digitalnih i analognih signala.