Ceremonija Pir Shalyar, simbol empatije kurdskog naroda

Rituali vezani za Pir Šaljar održavaju se dva puta godišnje. Prvi ritual, nazvan "Pir Shalyarovo vjenčanje", održava se početkom veljače, a drugi ritual, nazvan "Kumsai", održava se početkom svibnja.

Tko je Pir Šaljar? Stanovnici Oramanata vjeruju da je Pir Šaljar potomak Poslanika islama, njegovo pravo ime bilo je Sajid Mustafa, a veći dio života proveo je u obožavanju. Neki od stanovnika sela Koljin, koje se nalazi u ovoj regiji, identificiraju se kao potomci Pir Šaljara i, zbog toga što njihovo porijeklo seže do Poslanika islama, nazivaju se "Sejjidi" (što znači veliki i poštovani). Kaže se da je Pir Shalyar bio učenik poznatog mistika po imenu Abdul Qadir Gilani, koji je živio oko 11. stoljeća, za vrijeme vladavine Samanida. U to vrijeme, Buhara (smještena u Uzbekistanu) bila je glavni grad ove dinastije. Prema stanovnicima Huramana, Pir Shalyar je tijekom svog života hapsio ljude i događale su mu se izvanredne stvari. Molio se u sobi koja još uvijek postoji pored njegovog groba.

Grobnica Pira Šaljara Nakon smrti Pira Šaljara, nad njegovim grobom je izgrađen mauzolej. Ova grobnica je kamena komora s malom zelenom kupolom i vrlo je poštovana među Kurdima. Pir Shalyar je pokopan usred ove sobe, a na njegovom grobu je kutija prekrivena zelenom tkaninom. Iza grobnice Pir Shalyara nalazi se snažan hrast za koji mještani vjeruju da može izliječiti bolove u leđima ako se nasloni na njega. Grobnica Pir Shalyara nalazi se 75 km od Marivana i 155 km od Sanandaja, među planinama Takht-e-Sani, Pir Rostam, Mele-Asb i Kosalan.

Priča o vjenčanju Pir Shalyara Jedna od priča o Piru Šaljaru među Kurdima je da je izliječio Šah Bahar Hatun, kćer kralja Buhare (vjerojatno samanidskog kralja). Prema ovoj priči, Shah Bahar Khatun bila je gluhonijema, a svi liječnici su odustali od njezina liječenja. Kralj je odredio da tko god može izliječiti njegovu kćer, može se njome oženiti. Nakon što je Pir Šaljarova slava stigla do Buhare, kraljev ujak, zajedno s grupom svoje pratnje, krenuo je prema Oramanu kako bi kraljevu kćer odveo u Pir Šaljar. U blizini sela "Uraman Takht", djevojčine uši postaju gluhe, i čim stignu do Pir Shalyarove kuće, demon (mitsko zlo stvorenje) vrišti i pada na tlo iz pećnice u Pir Shalyarovoj kući te umire. Ovaj otvor, koji se nalazi blizu Pir Shalyarove kuće, sada je poznat kao "Demonska peć" i ljudi ga štuju. Smrću demona, Šahbahar Khatun se također otvori jezik i ona potpuno ozdravi. Nakon ovog događaja, kralj održava kraljevsko vijeće i udaje svoju kćer za Pir Shalyara. Ceremonija koju Kurdi danas održavaju je godišnjica te ceremonije.

Tradicija održavanja Pir Šaljar vjenčanja Svadbena proslava Pir Shalyara počinje svake godine početkom veljače, u srijedu, i traje tri dana. Tijekom tog vremena, stanovnici Oraman Takhta prave pauzu od posla kako bi sudjelovali u svečanostima. Na početku svečanosti, orasi ubrani iz Pir Shalyarovog vrta šalju se seljanima, a stočari donose životinje koje su se zavjetovali žrtvovati u ovoj ceremoniji pred Pir Shalyarovu kuću. Među ljudima ima ljudi zaduženih za klanje životinja. Nakon što se životinje žrtvuju, dio mesa se dijeli među ljudima, a drugi dio ide u kuću Pir Shalyara za kuhanje ceremonijalne hrane. Ceremonijalna hrana je ječmeni gulaš ili "Holoshineh Teshi", što je, prema riječima ljudi, ista hrana koja se kuhala u ceremoniji Pir Shalyar prije tisuću godina. Počevši od popodneva prvog dana, muškarci formiraju veliki lanac, držeći se za ruke i započinjući skladan ples pokazujući svoju solidarnost. Tijekom plesa, druga grupa sudionika svira daf, a treća grupa pjeva ode u slavu Poslanika islama. Prva dva dana ceremonija traje do večeri, ali posljednjeg dana, kada se održava glavna ceremonija, ljudi slave do kasno u noć. Neki stariji broje blagoslove Pir Shalyara te noći, a na kraju, ceremonija završava molitvom nakon pjevanja nekoliko himni i oda.

Kumsai, dužnosnik povezan s Pirom Shalyarom Jedna od ceremonija koja se održava svake godine, poput vjenčanja Pir Shalyara, je "Kumsai". Naziv ove ceremonije sastoji se od dvije riječi: "Ko", što znači okupiti, i "Masai", što znači učiti, te se može smatrati ekvivalentom "učenja" ili "sjećanja". Nije jasno kada je običaj Kumsaija postao popularan, ali prema istraživačima, njegova povijest datira iz vremena prije dolaska islama u Iran. Nakon ere Pir Šaljara, ovaj ritual je dobio religiozni i mistični okus uz dodatak religioznih i islamskih simbola.

Priča o Komsaiju Prema priči koja je poznata među Kurdima, jednog dana jedan od učenika Pira Šaljara, po imenu Derviš "Gomar", otišao je k njemu i požalio se na nedostatak mlijeka od njegove stoke. Pir Šaljar je odveo Gomara do grobnice derviša koji je bio "bital", odnosno iscjelitelj domaćih životinja. Uz vodstvo Pir Shalyara, Gomar je isklesao mali komad kamena iz kamena blizu grobnice tog derviša i privezao ga za trbuhe svojih životinja, te im se na taj način povećala količina mlijeka. Grobnica koja se pripisuje Dervišu Gomaru nalazi se u selu Demio u okrugu Sarvabad.

Godišnja Kumsai ceremonija Kumsai ceremonija počinje svake godine sredinom proljeća (početkom svibnja) u ranim jutarnjim satima i završava prije podneva. Do prije nekoliko desetljeća Kumsai se izvodio u svom izvornom obliku, a u njemu su imenovani dužnosnici koji su obavljali dužnosti vodonoše, pastira i druga zanimanja. Danas, zbog promjene načina života ljudi, ova je ceremonija poprimila simboličan aspekt i uglavnom se koristi za raspravu o problemima sela.