13. dan Farvardina je u iranskoj kulturi nazvan Sizdah-Be-Dar ili Dan prirode, što je drevni ritual, a ujedno je i jedan od najvažnijih zajedničkih običaja među iranskim plemenima. Ovaj dan je službeni praznik u Iranu. Iranci svake godine slave ovaj dan dolaskom nove godine i proljeća. Oni provode 12 dana Novruz praznika uz izlete na otvorenom u prirodi. Sizdah-Be-Dar ceremonija se održava na različite načine i običaje u različitim krajevima zemlje. 13 dana Novruz praznika završava se  nakon ovog dana i sve se vraća u rutinsku formu.

Postoje različite analize o razlozima Sizdah-Be-Dar geneze. Broj 13 bio je nesretan broj u mitološkoj kulturi drevnih Iranaca i mnogih drugih naroda. Stoga su vjerovali da će se ovog dana dogodi nešto loše ili neugodno. Iz tog razloga oni  ga provode na otvorenom, makar i kratko vrijeme i slave ovaj dan kako bi se spasili od moguće katastrofe koju bi prouzrokovao broj 13.

Danas niko ne prihvata 13 kao nesretan broj i ljudi uglavnom veruju da je to samo praznoverje. Prema drugom vjerovanju, 13. dan svakog mjeseca u drevnom iranskom tridesetodnevnom kalendaru bio je vezan za Tir ili Tishtar anđela (Kišna zvijezda) i to je blagoslovljen i srećan dan.

Različite ceremonije zasnovane na kulturi svake regije uobičajene su za ovaj praznik, kao što su igra, sport, lokalna utakmica, nošenje tradicionalne odjeće, sviranje muzike, lokalni i grupni ples, jedenje zelene salate sa Sekanjebinom (jednim od najstarijih iranskih pića), kuhanje lokalne hrane, različite vrste jasena i drugi običaji iranskih plemena. Drugi dio rituala Sizdah-Be-Dar potiče iz nekih mitoloških vjerovanja i kultura poput "prisluškivanja razgovora", gatanja, duhovnog običaja "Sizdah-Be-Darove laži" ili vezivanja zelenog i bacanja zelenog koji su danas uobičajeni običaji među Irancima. Danas, drevni i originalni oblik Sizdah-Be-Dar tradicije je  promijenjen, kao i mnogi drugi iranski običaji.

13. dan Farvardina je u iranskoj kulturi nazvan Sizdah-Be-Dar ili Dan prirode, što je drevni ritual, a ujedno je i jedan od najvažnijih zajedničkih običaja među iranskim plemenima. Ovaj dan je službeni praznik u Iranu. Iranci svake godine slave ovaj dan dolaskom nove godine i proljeća. Oni provode 12 dana Novruz praznika uz izlete na otvorenom u prirodi. Sizdah-Be-Dar ceremonija se održava na različite načine i običaje u različitim krajevima zemlje. 13 dana Novruz praznika završava se  nakon ovog dana i sve se vraća u rutinsku formu.

Postoje različite analize o razlozima Sizdah-Be-Dar geneze. Broj 13 bio je nesretan broj u mitološkoj kulturi drevnih Iranaca i mnogih drugih naroda. Stoga su vjerovali da će se ovog dana dogodi nešto loše ili neugodno. Iz tog razloga oni  ga provode na otvorenom, makar i kratko vrijeme i slave ovaj dan kako bi se spasili od moguće katastrofe koju bi prouzrokovao broj 13.

Danas niko ne prihvata 13 kao nesretan broj i ljudi uglavnom veruju da je to samo praznoverje. Prema drugom vjerovanju, 13. dan svakog mjeseca u drevnom iranskom tridesetodnevnom kalendaru bio je vezan za Tir ili Tishtar anđela (Kišna zvijezda) i to je blagoslovljen i srećan dan.

Različite ceremonije zasnovane na kulturi svake regije uobičajene su za ovaj praznik, kao što su igra, sport, lokalna utakmica, nošenje tradicionalne odjeće, sviranje muzike, lokalni i grupni ples, jedenje zelene salate sa Sekanjebinom (jednim od najstarijih iranskih pića), kuhanje lokalne hrane, različite vrste jasena i drugi običaji iranskih plemena. Drugi dio rituala Sizdah-Be-Dar potiče iz nekih mitoloških vjerovanja i kultura poput "prisluškivanja razgovora", gatanja, duhovnog običaja "Sizdah-Be-Darove laži" ili vezivanja zelenog i bacanja zelenog koji su danas uobičajeni običaji među Irancima. Danas, drevni i originalni oblik Sizdah-Be-Dar tradicije je  promijenjen, kao i mnogi drugi iranski običaji.