Tkanje od kašmira

Rukotvorine svake regije simbol su kulture i umjetnosti te zemlje. U Yazdu, jednom od pustinjskih područja Irana, s vrućom i suhom klimom, tkanje kašmira jedan je od rukotvorina, a kašmir - kao njegov proizvod - ima zanimljivu reputaciju i historiju. Način tkanja i dezeni korišteni u kašmiru toliko su impresivni da malo turista odlazi a da ga ne kupi nakon posjeta Yazdu.

Yazd je oduvijek bio jedno od glavnih tekstilnih središta u Iranu. Stoga, pored tkanja kašmira, tkanje zarija, tkanje šamada, tkanje ikata, tkanje čadoršaba (pokrivača za krevet), tkanje maramica i tkanje ihramija bili su ostali zanati ovog grada.

Historija tkanja kašmira

Kašmir je prekrasna tkanina, čija historija tkanja seže u rano safavidsko doba (rano 16. stoljeće nove ere). Zoroastrijci se smatraju začetnicima umjetnosti tkanja kašmira koji su tu tkaninu koristili za izradu vjerske odjeće.

Doba safavidskog kralja, šaha Abasa (koji je vladao od 1587. do 1629. godine) može se nazvati razdobljem procvata tkanja od kašmira. Prema dostupnim izvorima, u tom razdoblju postojalo je uspješno tržište kašmira, a Ghiyasuddin Naqshband Yazdi, jedan od učitelja tkanja kašmira, podučavao je oko 600 učenika.

Karakteristike kašmira

Različiti dezeni i jedinstvena mekoća kašmira najvažnije su razlike između ove vrste tkanine i ostalih tkanina. Kašmir je tkan paperjem i vunom ili svilom. Glavne boje kašmira su grimizna, smeđa, plava i zelena, na kojima se koriste uzorci kao što su Paisley, Shah Abbasi cvijeće, jelenji rogovi, pruge itd. Ovi motivi poznati su kao autentični iranski dizajni, a neki od njih već se dugo koriste u iranskoj arhitekturi.

Paisley je najpopularniji dizajn tkanina od kašmira. U ovom dizajnu prikazan je zakrivljeni čempres. U zoroastrijskom vjerovanju ovaj cedar predstavlja pokornost Bogu (Ahura Mazdi) i jedan je od simbola iranskog dizajna.

Metoda tkanja kašmira

Danas je, zbog širenja industrijskih strojeva, ručno tkanje kašmira u velikoj mjeri opalo. Međutim, u prošlosti se kašmir tkao u grupama po dvoje.

Za to su najprije vunu oprali i odmastili. Zatim su koristili derivate sumpora da ga izbijele. Ponekad vunu prostiru po travi da bi noću upila rosu, a danju isparila i postupno pobijelila. Nakon što bi pobijelila, vuna bi se bojala, što je bio precizan i delikatan posao. U davna vremena bojanje se vršilo prirodnim i organskim bojama.

Nakon ovih koraka, došlo je vrijeme za korištenje stroja za tkanje kašmira. Stare sprave bile su u potpunosti izrađene od drva rukom umjetnika tkanja kašmira. Do prije nekoliko desetljeća u Yazdu je bilo više od 500 starih strojeva za tkanje kašmira.

Upotreba kašmira

U prošlosti su glavni kupci kašmira bili dvorjani i utjecajni ljudi, pa se kašmir uglavnom koristio za šivanje aristokratske odjeće. No danas se kašmir koristi iu područjima kao što su proizvodnja ukrasnih predmeta, zavjesa, namještaja te u proizvodnji torbi i cipela. U dalekoj prošlosti kašmir se ukrašavao umjetnošću poput svilenog veza i tapiserija kako bi se udvostručila njegova ljepota.