U Ime Allaha

Položaj žene iz perspektive Poslanika Božijeg (s.a.v.a.)

Status žene iz ugla Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) može se razumjeti kroz dva osnovna pravca:prvo, kroz njegove izjave i ponašanje (sunnet) u vezi sa ženama općenito, i drugo, kroz njegove riječi i postupke prema njegovoj voljenoj kćeri, hazreti Sediki (gospođi Fatimi az-Zahri, mir neka je s njom).

Prvi aspekt: Njegove izjave i ponašanje prema ženama

U islamskoj teologiji tevhida, sva bića su manifestacije Boga. Njihova egzistencijalna sposobnost i djelovanje zavise od toga koji Božiji atributi se u njima očituju. Poslanici, imami (mir neka je s njima) i evlije su potpuni ljudi koji, zahvaljujući dubokom očitovanju Božanskih svojstava, djeluju kao posrednici božanske milosti i upute.

Među njima, Poslanik Muhammed (s.a.v.a.), kao najpotpunija manifestacija Boga, posjeduje sveobuhvatan položaj i jeste odraz Sveobuhvatnog Božijeg imena (al-Džāmiʿ). On je dostigao stepen egzistencijalne blizine i spoznaje Boga koji je nezamislivo uzvišen za bilo koje drugo ljudsko biće. Mističar i teozof Ibn Arebi o Poslanikovom položaju kaže: „Muhammed (s.a.v.a.) bio je najjasniji dokaz svoga Gospodara, jer mu je dato ‘Džawāmiʿ al-Kalim’ (Sveobuhvatni govor), koji su manifestacije imena Milostivog (ar-Rahmān).“ (Qaysari, 1382. h.g., tom 2, str. 1328)

U poznatom hadisu, prenesenom i u šiijskim i u sunijskim izvorima, Pečat poslanika (s.a.v.a.) rekao je: „Tri stvari iz vašeg svijeta učinjene su mi voljenim: žene, miris i radost moga oka u namazu.“ (Majlisi,Bihār al-Anwār, tom 76, str. 141)

Očigledno je da je postojanje Poslanika (s.a.v.a.) – najpotpunije božanske manifestacije, koji ni trena nije bio nemaran prema Božanskoj Biti – voljelo žene kao čiste zrcale koje jasno i čisto odražavaju Božansku Istinu (al-Haqq). Ibn Arebi u analizi ovog hadisa objašnjava da, ukoliko se na ženu gleda božanskim pogledom i okom duhovnog svjedočenja (šuhūd), čovjek postiže potpuniju spoznaju Boga. Jedan od razloga Poslanikove ljubavi prema ženama bila je mogućnost jasnijeg posmatranja Boga kroz njih.

Na toj osnovi, ko ne shvati duboku duhovnu ljubav prisutnu u ženama, već ih traži samo radi strasti, taj nije spoznao duh božanske ljubavi. Uzeo je samo njenu vanjštinu, a nije prepoznao da je istinski predmet užitka i krajnja stvarnost koja se očituje u ljubavi prema ženama – sam Bog. (Qaysari, 1382. h.g., tom 2, str. 1350)

Poslanik (s.a.v.a.) osjećao je miris postojanja i života od žena, kao što bi poljubio Fatimu (mir neka je s njom) i rekao: „Od tebe osjećam miris Dženneta i drveta Tuba.“ (Bihār al-Anwār, tom 8, str. 120)

Drugi aspekt: Njegovi izrazi i ponašanje prema njegovoj voljenoj kćeri, hazreti Sediki (mir neka je s njom)

Među izrazima koje je Poslanik (s.a.v.a.) koristio za hazreti Sediku (gospođu Fatimu) bili su „Umm Abīhā“ (Majka svoga oca) i „Lejletul-Kadr“ (Noć određenja). (Bihār al-Anwār, tom 43, str. 16)

Kasni Allame Hasan-Zade Amoli (r.a.) u svome komentaru naFusūs al-Hikamnavodi da je hazreti Sedika „Hava postojanja“ i manifestacija Univerzalne duše (al-Nefs al-Kulliyyah). U njenom svetom braku i sjedinjenju s Emirul-Mu’mininom (imamom Alijem, mir neka je s njim), koji je „Adem postojanja“ i manifestacija Univerzalnog intelekta (al-‘Aql al-Kullī), oni oblikuju postojanje, postajući oličenje kur’anskog ajeta: „On je pustio dva mora da se sretnu.“ (Kur’an, 55:19)

Univerzalni intelekt predstavlja Božiju volju da emanira svjetlo postojanja, koje se utiskuje na Univerzalnu dušu. Univerzalna duša, kao primatelj božanske volje, zatim emanira samo postojanje. Na toj osnovi, može se reći da je Poslanik (s.a.v.a.) nazivao hazreti Sediku „Umm“ (Majkom) i „Lejletul-Kadr“, jer su imami njen egzistencijalni produžetak, a božanske odredbe spuštaju se u Noći određenja preko njenog egzistencijalnog posuđa. (Hasan-Zade Amoli, 1382. h.g., tom 2, str. 1398)

Shodno tome, onaj kome se otkriju nevidljivo i istine stvari i ko se u njima ostvari, posjeduje stepen poslanstva (nubuwwa), neposrednog znanja od Boga (‘ilm ladunnī) i stepen duhovnog savršenstva (ihsān). Hazreti Fatima az-Zahra (mir neka je s njom) jeste dragulj tevhida (durrat al-tawḥīd), povjerenica Mustafe (s.a.v.a.) i posjednica pročišćenog srca. Niko ne može u potpunosti obuhvatiti suštinu njenog stepena nepogrešivosti (‘isma). Njen položaj se može opisati kao „Majčinstvo postojanja“ (Umūmat al-Vudžūd), uz „Imamat“ Emirul-Mu’minina (mir neka je s njim). Ovo Majčinstvo i Imamat čine glavni put kroz koji se stvara i vodi stvorenje ka sreći.

Zaključak

Na koncu, mora se razumjeti da je položaj žene prema Poslaniku milosti (s.a.v.a.) izuzetno uzvišen iz više perspektiva – egzistencijalne, spoznajne i duhovne. Žene moraju znati vlastitu vrijednost i koračati putem egzistencijalnog uzdizanja i dolaska do Istine. Društvo i donosioci odluka takođe moraju uvažavati ove sposobnosti žena i koristiti njihove potencijale i u porodici i u široj zajednici.