Bašča Amir, uspomena na vrijeme boravka Amir Kabira u Tabrizu

Amir Kabir – ko je bio? Amir Kabir je jedna od naprednih i značajnih ličnosti 19. stoljeća u Iranu. On je jedno vrijeme boravio u Tabrizu. Danas u Tabrizu postoji bašča pod nazivom Bašča Amir ili Bašča Amirkabir, koja je u njegovu čast dobila to ime.

Mirza Mohammad Taqi Khan Farahani, poznat pod nadimkom Amir Kabir, rođen je 1807. godine (1185. hidžretske solarne godine), a ubijen je 1852. godine (1230. hidžretske solarne godine). Tokom svog kratkog života pružio je Iranu toliko značajnih usluga da je njegovo ime zauvijek ostalo urezano u historiji ove zemlje. Mohammad Taqi je rođen u Farahanu, mjestu gdje je rođen i Qa'em Maqam Farahani, koji je jedno vrijeme bio iranski veliki vezir. Upravo ta bliskost omogućila je da Mohammad Taqijev otac postane kuhar u službi Qa'em Maqama. Kao dječak, Amir Kabir je imao priliku koristiti se obrazovanjem koje se pružalo djeci tadašnjih državnih velikodostojnika, pa je mogao pokazati svoj izuzetan talenat. Nakon toga ulazi u državnu službu i napreduje stepenicu po stepenicu, sve dok nije imenovan za velikog vezira (premijera) Irana.

U vrijeme vladavine Mohammada Shaha, Amir Kabir je zajedno s ocem boravio u Tabrizu. Tada je Nasreddin Mirza bio prijestolonasljednik Irana. Nakon smrti Mohammada Shaha 1848. godine (1227. solarne hidžretske godine), Amir Kabir je zajedno s Nasreddin Mirzom, koji je kasnije postao Nasreddin-šah i vladao Iranom pola stoljeća, otišao u Teheran. Mohammad Taqi Khan, koji je tada imao visok položaj u prijestolonasljednikovom dvoru, pripremio je putovanje Nasreddin Mirze za dolazak u prijestolnicu. Po dolasku u Teheran, Nasreddin-šah ga je odmah postavio za velikog vezira i dodijelio mu titulu Amir Kabir.

Amir Kabir je otprilike tri godine obavljao tu dužnost i uspio uvesti značajne reforme: osnovao je školu Dar ul-Funun, pokrenuo novine Vaqaye-e Etefaqieh, uredio državni finansijski sistem, borio se protiv korupcije i mita, regulisao državne isplate, ukinuo nepotrebne titule i zvanja, sproveo društvene reforme, povećao sigurnost na putevima i razvio komunikacijske mreže među gradovima, reorganizovao vojsku i policijske snage, suprotstavio se vjerskim zloupotrebama, ugušio unutrašnje pobune i poboljšao međunarodni položaj Irana. Neke od ovih mjera, poput smanjenja privilegija dvorjanima ili sprječavanja davanja povlastica stranim državama, bile su veoma progresivne i stvorile su mu mnoge neprijatelje. Zbog toga su spletke protiv njega rasle, sve dok Nasreddin-šah nije naredio njegovu smjenu, a zatim i njegovo ubistvo. Amir Kabir je ubijen u kupatilu Fin u Kashanu. Tek mnogo godina kasnije Nasreddin-šah je priznao svoju grešku, ali tada je već bilo kasno – Iran je izgubio jednog od svojih najvećih državnika.

Boravak Amira Kabira u Tabrizu Tabriz je u doba Kadžarske dinastije bio mjesto boravka prijestolonasljednika. Tokom svog boravka u Tabrizu, Amir Kabir je za sebe sagradio kuću-bašču udaljenu od rezidencije prijestolonasljednika. S obzirom na to da su tadašnji velikodostojnici živjeli unutar gradskog jezgra Tabriza, ova kuća-bašča služila je više kao izletište i privremeni boravak Amira Kabira. Nekada je ovo mjesto bilo poznato kao Bašča Vezir. Danas se kvart u kojem se nalazila kuća-bašča zove Vezirabad.

U vrijeme gradnje oko bašče nije bilo stambenih kuća, ali danas, širenjem grada, Bašča Amir postala je dio urbanog tkiva Tabriza. Zbog postojanja ove kuće-bašče, ulica koja vodi do nje dobila je ime Amirkabir. Mnogi lokalni trgovci, u znak poštovanja, svojoj radnji dali su ime Amir Kabir, kako bi se očuvalo sjećanje na njegovo veliko mjesto u iranskoj historiji.

Nakon Amir Kabirovog odlaska u Teheran, kuća je ostala zapuštena i s vremenom se većim dijelom urušila. Danas su preostali dijelovi ove kuće-bašče obnovljeni u svom izvornom obliku. Iako današnja Bašča Amirkabir više podsjeća na park, u njoj se i dalje mogu prepoznati elementi perzijske arhitekture i strukture tradicionalne iranske bašče.

Nacionalna registracija Bašče Amirkabir „Kuća Amirkabir“ je 2004. godine (1383. solarne hidžretske godine) upisana u registar nacionalnih spomenika Irana.