Karavan-saraj Marnžab i njegova čuda u srcu užarene pustinje

Karavan-saraj Marenžab i njegove prirodne ljepote

Zbog tople i suhe klime Irana, udaljenost između gradova i naselja je velika. Prije pojave modernih prevoznih sredstava, prelazak tih razdaljina u Iranu je ponekad trajao i po nekoliko dana. Putovanja i trgovina tako su bili teški i opasni poslovi, naročito zbog razbojničkih grupa koje su često vrebale karavane i pljačkale ih. Rješenje koje su Iranci pronašli za ove poteškoće bilo je osnivanje ugostiteljskih i odmorišnih objekata, od kojih se značajan broj i danas očuvao i postao dio svjetske baštine. Karavan-saraj Marenžab, na sjeveru pokrajine Isfahan, jedan je od tih objekata. Nalazi se u području poznatom kao Marenžab, na rubu centralne pustinje Irana i u blizini Slanog jezera. Zbog toga tokom godine mnogi turisti dolaze da posjete karavan-saraj i uživaju u tišini i ljepoti njegove prirodne okoline.

Priroda i znamenitosti karavan-saraja Marenžab

Karavan-saraj Marenžab smješten je na sjeveru grada Aran i Bidgol. Ovaj grad ima toplu i suhu klimu, a njegovi glavni proizvodi su ručno tkani tepisi, pistacije i so. Karavan-saraj je udaljen oko 50 kilometara od grada, a do njega vodi zemljani, neravni put.

Karakteristike i historija karavan-saraja

Karavan-saraj Marenžab potiče iz doba šaha Abasa Safavija (kraj 16. stoljeća), kada je vlast nastojala da izgradnjom karavan-saraja osigura trgovinu i podstakne razvoj privrede. U to vrijeme guverner ovog područja bio je Aga Khizr Nahavandi, koji je po naređenju vlasti izgradio karavan-saraj, ne samo kao svratište za karavane, već i kao sigurnosnu tačku. Jedna od najzanimljivijih karakteristika Marenžaba jeste laka dostupnost vodi, i to usred užarene pustinje gdje tri četvrtine godine ne padne ni kap kiše! To je zahvaljujući kanatu (podzemnom vodovodu) koji prolazi pored karavan-saraja. Danas se tu nalaze i dva plića bunara koja napajaju stabla s obje strane objekta. Voda iz kanata skuplja se u obližnjem bazenu, a budući da je slatka, u njemu žive i ribe – što iznenađuje svakog posjetioca, jer je riječ o surovom pustinjskom kraju.

Zbog nepodnošljive vrućine pustinje, karavan-saraj se gotovo ne posjećuje od sredine proljeća do sredine jeseni. U ostalim dijelovima godine predstavlja odredište za pustolove i ljubitelje prirode. U njegovoj blizini nalaze se visoke pješčane dine poznate kao Bande Rig, koje vjetar neprestano oblikuje – pa se visoka dina može u samo jednom danu raspršiti i nestati. Hodanje bosim nogama po pijesku pruža posebno zadovoljstvo i smirenje. U okolini karavan-saraja često se mogu vidjeti krda deva, koje dolaze da piju vodu ili traže hranu. Većina njih ima vlasnike i obilježene su znakovima.

Nedaleko se nalazi i Slano jezero, jedno od glavnih prirodnih bogatstava područja. Na putu do karavan-saraja nalazi se i bunar Destkan, koji služi kao pojilo za životinje. U pustinji Marenžab žive i rijetke biljne i životinjske vrste. Među biljkama se ističu keč i tag – visoka, tanka stabla koja u noći izgledaju i sablasno i fascinantno. Ljudi su zasadili i pustinjske šume koje pokrivaju površinu od oko 120.000 hektara. Od životinja ovdje obitavaju gušteri, zmije, škorpioni, šakali i pustinjska mačka. Zbog nedostatka planina i svjetlosnog zagađenja, ovo područje je i odlično mjesto za posmatranje zvijezda.

Arhitektura karavan-saraja Marenžab

Karavan-saraj je građen u obliku kvadrata, površine oko 3.500 m². Imao je šest kula stražara. Dvorište karavan-saraja zauzima oko 600 m² (20 × 30 metara). Unutra se nalazi 29 prostorija za odmor karavana. Karavan-saraj se koristio od osnivanja pa sve do početka 20. stoljeća. Kasnije, s razvojem novih puteva i pojave motornih vozila, izgubio je značaj. U posljednjim decenijama nekoliko puta je obnavljan, a najvažnija obnova počela je 1999. godine i trajala je četiri godine.

Nacionalna i svjetska registracija

Karavan-saraj Marenžab je 2005. godine uvršten u nacionalni registar spomenika Irana. Godine 2023. upisan je i na listu UNESCO-a, zajedno sa još 54 iranska karavan-saraja.