Kelekčal, omiljeno područje planinara i ljubitelja prirode iz Teherana

Planinarenje u prirodi i uspon na Kelekčal

Boravak u prirodi za današnjeg čovjeka, zaokupljenog urbanim životom i bukom savremenog svijeta, čini se kao nužnost. Čovjek u prirodi povezuje svoju dušu s njenom iskonskom svježinom i zelenilom, skidajući tako prašinu i teret sa svog bića. Iranci su veoma vezani za prirodu i izlete u nju. Dovoljno je da jedan dan vikenda odete do nekog od izletišta u okolini gradova i odmah ćete vidjeti mnoštvo ljudi svih uzrasta koji su došli u okrilje prirode da se odmore. U okolini gradova, planine su među najpopularnijim odredištima za ljubitelje prirode. Obično prednost imaju one planine za čiji uspon nije potrebno posebno znanje i oprema, a do čijeg vrha se može doći za jedan do dva sata. U Teheranu nekoliko mjesta ima te osobine i svake sedmice privlači brojne posjetioce, među njima i Kelekčal, koji je dio planinskog lanca Alborz.

Kelekčal – karakteristike i putevi uspona

Visina Kelekčala iznosi 3350 metara. Pored njega nalazi se i sporedni vrh visok 3310 metara. Također, jedna od staza koja vodi do Točala (tzv. carski greben) prolazi kroz Kelekčal. Glavna i najčešća ruta uspona počinje iz Park-a Džemšidije, i vrlo je slikovita, a istovremeno ne previše zahtjevna. Park se nalazi na 1850 m nadmorske visine, a staza duga osam kilometara povezuje ga s vrhom. Mnoštvo izvora i odmorišta na putu čine ovaj uspon prijatnim i raznovrsnim.

Prvo odmorište, poznato i kao Đački kamp šehida Bahonara, nalazi se nedaleko od parka. Nakon njega staza vodi ka grebenu Točala, gdje se put račva: jedan krak ide istočno ka vrhu Kelekčala, a drugi ka sjeveru i završava kod planinarskog doma Širpala (2750 m), kroz koji prolazi i glavna ruta uspona na Točal. Iz Širpale se takođe može doći do Kelekčala, ali taj put je teži i duži pa se rjeđe koristi.

Druga ruta počinje iz Park-a Nilufar u naselju Darabad. Ona je složenija, ali kraća (oko 5200 m). Na tom putu potrebno je prvo savladati vrhove Arekčin (2700 m) i Tengčal (2800 m). Nakon prolaska kraj izvora „Voda života“ teren postaje blaži i pogodniji za uspon. Postoji i staza kroz Dolin-u Darabad, koja vodi pored nekoliko vodopada i završava na „Dolini života“ iznad izvora, a potom kroz područje obraslo topolama zvano Bašče Halil, da bi dalje odvela do vrha Darabad, prijevoja Pijazčal, i naposlijetku Kelekčala. Još jedna ruta vodi iz Doline Golabdare, koja se djelomično poklapa s putem iz Park-a Džemšidije. Golabdare je poznata po divljim stablima jabuke u rasponu između Darbanda i Kelekčala.

Na visini od 2569 m, na uzvišenju Nur al-Šuhada u području Kelekčala, nalazi se grob osmorice nepoznatih boraca iz perioda Iransko-iračkog rata, sahranjenih 2001. godine. Njihov spomenik je mjesto okupljanja planinara svakog petka, kada se posjetioci dočekuju i jednostavnim doručkom.

Značenje imena Kelekčal

Ime „Kelekčal“ neki tumače kao „snježna jama“ ili „jama puna snijega“ zbog jakih zimskih mećava. Drugi pak naziv povezuju s granicom između provincija Teheran i Mazandaran: riječ „kelek“ znači „granica“, a „čal“ „jama“ ili „udolina“, pa bi se naziv mogao prevesti kao „granična udolina“.

Mitološka priča o Kelekčalu

Postoji i predanje da je Kelekčal bio dom Bijelog diva, mitskog demona iz Šahname, koga je junak Rustem porazio. Ipak, ovo vjerovanje se povezuje i s Kelekčalom kod Amola u Mazandaranu, gdje se prema legendi Bijeli div zapravo i nalazio.

Atrakcije u blizini vrha

Iako Kelekčal sam po sebi, zahvaljujući prirodnim ljepotama i pristupačnosti, predstavlja privlačno odredište za turiste i planinare, mnogi posjetioci rado obilaze i obližnje atrakcije. Najpoznatiji među njima je Park Džemšidije, odakle počinje glavna ruta uspona. Ovaj park je jedan od najvećih u Teheranu, prostire se na površini od 10 hektara, a njegovi različiti dijelovi nude brojne sadržaje i pogodnosti za odmor i rekreaciju.