Rezervat biosfere Aržan i Parišan, najstariji rezervat biosfere u Iranu

Rezervati biosfere su zaštićena područja koja se prepoznaju kao izvori za proučavanje različitih naučnika iz oblasti prirodnih nauka i zoologije. Proglašavanje određenih područja rezervatima biosfere vrši se s ciljem sprječavanja ljudske eksploatacije i narušavanja njihove prirodne strukture. Do 2024. godine u Iranu je UNESCO proglasio 13 rezervata biosfere. „Rezervat biosfere Aržan i Parišan“ je prvo područje koje je pod ovim nazivom upisano na listu ove svjetske organizacije.

Rezervat biosfere Aržan i Parišan – historija i geografija

Ovaj rezervat se nalazi na jugu planinskog lanca Zagros i na zapadu provincije Fars. Udaljenost od grada Širaza je 60 kilometara, a od grada Kazurona 12 kilometara. Selo Dašt-e Aržan smješteno je na sjeveru ovog područja. Nalazi se u planinskim visinama Zagrosa, na nadmorskoj visini od 2060 do 2240 metara. Selo ima oko četiri hiljade stanovnika. Tokom prve polovine godine, određeni broj nomada boravi u blizini sela i močvare Aržan. Osim ovog sela, u području postoji još 28 sela, od kojih je 17 smješteno u blizini močvare Parišan. Središte rezervata zauzimaju planine Mijankatl. Močvara Aržan nalazi se na sjeveroistoku, dok je močvara Parišan smještena na jugozapadu. Močvara Parišan je slatkovodno jezero okruženo planinama, koje je posljednjih godina često suočeno sa sušom. Močvara Aržan, površine oko dvije hiljade hektara, nalazi se 20 km sjeverno od Parišana. Razlika u nadmorskoj visini od skoro 2000 metara između ove dvije močvare veoma je značajna. Aržan je močvara sezonskog tipa, koja je također sve više pogođena isušivanjem.

Visina rezervata varira od 800 do 2900 metara nad morem. Najviša tačka je planinski vrh Čah Barfi. Ova visinska raznolikost omogućava izuzetno bogatu bioraznolikost. Na najvišim dijelovima raste razasuto planinski čempres, dok su hrastovi dominantna vrsta na nižim visinama. Na područjima u nivou močvare Parišan pojavljuje se i drvo konar (sidr), čija je brojnost u prošlosti bila znatno veća nego danas.

Istraživanja pokazuju da u ovom rezervatu živi 398 životinjskih vrsta, uključujući 60 vrsta sisara, 43 vrste riba, 41 vrstu gmizavaca i četiri vrste vodozemaca. Broj ptica, kako migratornih tako i domaćih, procjenjuje se na blizu 200 vrsta. Veliki broj njih zadržava se privremeno u močvarama Aržan i Parišan tokom sezonskih migracija. Najznačajniji sisari rezervata su: kuna bjelica, vuk, šakal, divlja svinja, divlja mačka, smeđi medvjed, jazavac i dikobraz. U prošlosti je ovo područje bilo stanište iranskog lava, ali je ova vrsta danas izumrla. Ipak, provedene su uspješne mjere za očuvanje određenih vrsta, posebno iranskog jelena lopatara. Ova vrsta, žućkaste boje s bijelim pjegama na leđima i bokovima, izuzetno je atraktivna. Nakon prve godine mužjacima rastu dugi i široki rogovi. Dužina tijela im je 150–200 cm, visina 85–110 cm, a težina odraslih jedinki kreće se od 160 do 200 kg.

Godine 1981. (1360. h.g.) površina od 105.000 hektara obrasla hrastovom šumom proglašena je zaštićenim područjem, zabranjujući sve ljudske aktivnosti. Godine 1993. (1372. h.g.) preseljeno je 17 jedinki iranskog jelena lopatara, čime je započeo projekat obnove ove vrste. Nakon 17 godina cilj projekta je ostvaren i broj jedinki je dosegao 75. Kasnijim proširenjem programa, do 2024. broj je porastao na 350, čime je ova vrsta spašena od izumiranja.

Današnji izazovi

U posljednjim godinama rezervat se suočava s problemima pretvaranja zemljišta u poljoprivredne površine i pretjeranog crpljenja podzemnih voda za navodnjavanje. Prekomjerna ispaša stoke i krivolov predstavljaju dodatne prijetnje ovom području.

Proglašenje rezervata biosfere Aržan i Parišan

Godine 1972. (1351. h.g.) područje Aržan i Parišan, površine 191.000 hektara, proglašeno je međunarodnim parkom. Dvije godine kasnije, 65.000 hektara unutar parka stavljeno je pod strožu zaštitu. Konačno, 1976. godine (1355. h.g.), Ujedinjene nacije su ovo područje uvrstile na listu UNESCO-ve svjetske mreže rezervata biosfere. Također, močvare Aržan i Parišan su 1977. godine registrovane na listi međunarodnih močvara Ramsarske konvencije.