Trg Naqsh-e Jahan u Isfahanu, mjesto spoja umjetnosti, politike, religije i gospodarstva

Među svim prekrasnim povijesnim spomenicima ovog grada, trg Naqsh-e Jahan u Isfahanu ima veličanstven i nezaboravan izgled sa svojim posebnim i jedinstvenim dizajnom. Ovo djelo, koje je također registrirano na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, relikvija je iz dinastije Safavid (1501. do 1736. godine). Uz sve namjene koje su postojale za trgove u velikim gradovima, ovaj trg se smatrao središtem vlasti i, na vrhuncu moći Safavidske dinastije, bio je mjesto iskazivanja njenog prosperiteta i moći.

Kako je izgrađen trg Naqsh-e Jahan?

Nakon što je dinastija Safavid učinila Isfahan svojom prijestolnicom, u ovom gradu su izgrađene prekrasne građevine. Jedna od tih zgrada bio je trg Naqsh-e Jahan, poznat i kao Imamov trg i Šahov trg.

Ovaj trg osnovao je šah Abas I. početkom 17. stoljeća na mjestu vrta zvanog "Naqsh-e Jahan". Arhitekti ovog dragocjenog djela bili su Mohammad Reza i Ali Akbar Isfahani. Neki vjeruju da je gradnja trga započela 1601. godine, a dovršetak datira u 1636. godinu. Svojedobno je trg Naqsh-e Jahan bio oko tri kilometra udaljen od bazara i Velike džamije, no danas se zbog svog položaja smatra najvažnijim trgom u gradu. Na ovom trgu, širokom 160 metara i dugačkom 508 metara, nalaze se velebne građevine od kojih svaka može satima okupirati turiste kao zaseban povijesni spomenik. Trenutno se trg Naqsh-e Jahan nalazi u sjevernom dijelu Isfahana. [1]

Čemu je služio trg Naqsh-e Jahan?

Trg Naghsh-e Jahan bio je srce Isfahana. Obično su ljudi tamo mogli pratiti važne događaje, dobivati ​​vijesti te kupovati i prodavati. Stoga je ovaj trg smatran središnjim političkim, gospodarskim i kulturnim središtem te je imao važnu ulogu u trgovačkim aktivnostima tog vremena. Proklamacije koje je izdao šah čitane su naglas na ovom trgu i obznanjene ljudima. Čak su i vjerski učenjaci bili prisutni na ovom mjestu kako bi im se mogli obratiti ljudi koji su imali pitanja o vjerskim stvarima.

Koje zgrade postoje na trgu Naqsh-e Jahan?

Kada je trg Naqsh-e Jahan prvi put stvoren, u sredini nije bilo stabla, a veliki ravni prostor u sredini korišten je za igranje pola. Polo je iranski sport u kojem dvije skupine igrača na konjima pokušavaju ubaciti loptu u protivnički gol. Sjeverno i južno od ovog polja još se vide polo vrata. Rečeno je da su ova vrata najstarija preostala polo vrata, a sva polo igrališta na svijetu dizajnirana su nadahnutom trgom Naqsh-e Jahan.

U sredini svake strane ovog pravokutnog trga, visoka vrata otvaraju se u zgradu:

• Džamija Imama Homeinija, prije poznata kao Šahova džamija, nalazi se južno od trga;

• Džamija Sheikh Lotfollah nalazi se na istočnom dijelu trga i lako je prepoznati njenu kupolu boje senfa. Za razliku od tipičnih muslimanskih džamija, uz ovu kupolu nema minareta;

• Palača Ali Qapu, smještena na zapadnoj strani trga, visoka je zgrada sagrađena na šest katova i ima veličanstveni trijem sa stupovima.

• Qeysariyeh bazar se nalazi na južnoj strani trga i, kao jedan od najvećih bazara u Iranu, ima jednu od najljepših slika safavidske ere na svom ulazu.

Osim ove četiri glavne zgrade, na trgu se nalaze stotine trgovina i radionica, od kojih većina prodaje suvenire, rukotvorine i robu specifičnu za Isfahan. Prisutnost ovih trgovina pored raskoši trga Naqsh-e Jahan privlači poglede svakog turista. Pogotovo što je atmosfera trga još uvijek slična onoj iz vremena kada ga je sagradio šah Abas.

Džamija imama Homeinija

Kada je osnovan trg Naghsh-e Jahan, u Isfahanu je postojala Velika džamija, ali je šah Abbas želio izgraditi veću Veliku džamiju koja bi imala više prostora za okupljanje ljudi. U to vrijeme azurna i tirkizna boja smatrane su najskupljim bojama, a većina bojadžija nije mogla doći do sirovina, međutim, safavidski dvor je koristio veliku količinu azurnih i tirkiznih pločica kako bi ovu džamiju učinio privlačnijom, koja i nakon pet stoljeća fascinira sve.

 

 

 

Džamija ima četiri duga trijema, svi okrenuti prema središnjem dvorištu. U sredini dvorišta nalazi se veliko jezerce, a na ulazu se nalaze dva minareta i dva minareta na ulazu u kupolu. Glavni oltar džamije nalazi se u kući kupoli. Školama su se smatrala dva simetrična dvorišta, izgrađena s obje strane glavne kupole. Isfahan je u to vrijeme bio kolijevka iranske i islamske civilizacije i kulture, te se smatrao glavnim središtem obrazovanja i znanja. [2]

Džamija Sheikh Lotfollah

Iako džamija Sheikh Lotfollah nije velika kao Velika džamija, ljepota sobe s kupolom i njezin dizajn i natpisi vrlo su privlačni. Ova džamija nema dvorište niti minaret i nalazi se preblizu druge džamije da bi je članovi kraljevske obitelji, posebno njihove supruge, mogli koristiti. Podzemni hodnici izgrađeni su ispod trga kako bi žene mogle putovati između palače Ali Qapu i džamije Sheikh Lotfollah i ostati izvan pogleda javnosti. [3]

 

 

 

Palača Ali Qapu

Ova palača, smještena zapadno od trga, služila je kao rezidencija i administrativni ured šaha Abbasa I. U ovoj zgradi primao je veleposlanike, kraljeve, vladare i uglednike. Palača je gledala na cijeli trg Naqsh-e Jahan, omogućujući šahu i njegovim gostima da odatle promatraju iransko gospodarstvo u procvatu. Osim toga, iz ove palače mogle su se vidjeti vojne parade iranske vojske, prolazak karavana i aktivnosti lokalnih trgovaca.

 

 

 

Šahova obitelj živjela je na gornjem katu ove zgrade i za njih su bile uređene privatne sobe.