Nizami Gandžavi

Nizami  Gandžavi ( perzijski  نظامی گنجوی  u prevodu  Nezami iz  Ganđa) (  1141 -1209 ). Nizami  ili  Nezami  čije je pravo ime bilo Džemaluddin abu Muhammed Ilijas ibn Jusuf ibn  Zeki bio  je sunitski musliman i perzijski pjesnik  iz 12 vijeka. Nizami se smatra najvećim pjesnikom  romantične epike  u perzijskoj književnosti. On je perzijskoj epici  donio kolokvijalni  i realistični stil. Njegova zaostavština  naširoko je cijenjena  i zajednička za Avganistan, Azerbejdžan,Iran, oblast Kurdistana i Tadžikistan.

Njegovo lično ime je bilo Ilijas, a književni pseudonim Nizami ( nalazimo i kao Nezami). Rođen je u gradskoj porodici u gradu  Ganđ ( na teritoriji današnjeg Azerbejdžana), a koji grad je bio u sklopu carstva Seldžuka  i vjeruje se da je cio svoj život proveo na Južnom Kavkazu. Ganđa je u to vrijeme bio grad pretežno naseljen iranskom populacijom. Kako Nizami nije bio dvorski pjesnik ne pojavljuje se u analima dinastija. Malo je činjenica poznato o Nizamijevom životu, jedini izvor su njegova djela koja ne daju puno informacija  o njegovom privatnom životu.

Nizami je rano ostao bez roditelja i podigao ga je brat njegove majke Hadži Omer, koji je na sebe preuzeo brigu o Nizamiju i pružio mu odlično obrazovanje. Njegova majka Raisa je bila kurdskog porijekla, a otac čije je ime bilo Jusuf, prema nekim izvorima je mogao biti iz grada Qom. Nizami se spominje kao Perzijanac i/ili Iranac. Ženio se  tri puta. Prva žena, koja mu je rodila jedinog sina Muhammeda, postala je njegova „najvoljenija žena“. Umrla je nakon što je Nizami završio svoje djelo „ Husro i Širin “. I druge dvije žene su umrle rano, a kako su se i njihove smrti  podudarale sa završavanjem  njegovih djela, to je natjeralo pjesnika da kaže :“ Bože, zašto za svaku mesneviju moram da žrtvujem po jednu ženu !“

Nizami se smatra filozofom i gnostikom koji je ovladao različitim poljima islamske misli. Često je oslovljavan počasnom titulom „ hakim Nizami“ ( mudrac iz Nizamija).U to vrijeme se  podrazumijevalo  da su pjesnici vrsni poznavaoci mnogih oblasti, ali čini se da je Nizami bio baš izuzetan na tom polju. Njegove pjesme pokazuju  ne samo da je u potpunosti poznavao arapsku i perzijsku književnost i usmenu i pisanu tradiciju, nego je poznavao razne oblasti kao što su matematika, astronomija, astrologija, alhemija, medicina, botanika, tumačenje – tefsir  Kur’ana, islamska teorija i pravo, iranski mitovi i legende, istorija, etika, filozofija, ezoterična misao, muzika i vizuelne umjetnosti. Njegov jak karakter, društvena osjetljivost i  poznavanje usmenih i pisanih istorijskih izvora, kao i njegovo bogato perzijsko kulturno naslijeđe,ujedinjuju preislamski i islamski Iran u stvaranju novog  standarda književnog dostignuća. Kao  produkt iranske kulture svog vremena, on ne samo da je stvorio  most između preislamskog i islamskog Irana ,  već i između Irana i cijelog antičkog svijeta.

Do kraja 10.vijeka perzijska književnost je postala rasprostranjena  od istočnog Mediterana do obala Indijskog okeana. Seldžuci su kontrolu nad Gandžom preuzeli krajem 11. vijeka  (1075)  i proširili perzijsku književnost zapadno na svoje dvorove. Nizami je uživao podršku  raznih vladara i posvećivao je svoje epove raznim dinastijama. Iako je uživao podršku mnogih vladara i prinčeva izbjegavao je život na dvoru. Posvećivao je pažnju čitanju Firdusijeve Šahname  koju je koristio  kao izvor u pisanju svoja tri epa: Sedam lijepih tijela,  Husro i Širin i Iskendernama.

Nizami je živio u doba političke nestabilnosti ali i intenzivne intelektualne aktivnosti, što se i odražava u njegovoj poeziji. Sva Nizamijeva djela su dostupna u pet zbirki rimovanih polustihova. U  svojim stihovima Nizami  daje monoteistički prikaz postojanja i navodi dokaze Božijeg postojanja.

Nizami je zapravo najveći pripovjedač u istoriji  perzijske poezije. Njegova grandiozna djela  vjekovima su predstavljala  svjetionike i glavnu inspiraciju  kasnijim pjesnicima i književnicima. Samo mali korpus  njegove lirske poezije  uglavnom kasida (oda)  i gazela (lirskih pjesama ) je ostao sačuvan.  Nizami je  najpoznatiji po svojih pet dugih  proznih spjevova  koji su sačuvani. On je svoje pjesme posvetio raznim vladarima  regiona,  kao što je to tada bio običaj kod velikih pjesnika,  ali je izbjegavao život  na dvoru. Nizami je bio majstor stila mesnevije ( distiha ) . Pisao je pjesnička djela od kojih je najpoznatije Pentada ( Pandž gandž – Pet dragulja ), također poznato i po perzijskom izgovoru arapske riječi  pet  – petica: Hamse. Prvo od pet „ dragulja „ se naziva  Riznica tajni , a slijedeća su   srednjevjekovne  romanse : Husref i Širin, Lejla i Medžnun, Sedam lijepih tijela,  Iskender-nama.

Riznica tajni ( Mahzan al asrar )

Ovo je filozofski spjev o duhovnim i praktičnim pitanjima života, gdje Nizami ukazuje čitaocima na vrhovni položaj čovjeka među Božijim stvorenjima,  da ovaj  život ima svoj kraj  te da je neophodno pripremiti se za život nakon smrti. Ovo djelo je prevedeno na engleski jezik 1945.g.

Husref i Širin ( Husro i Širin )

Ovo djelo,  ep, zasnovan na istinitom događaju iz predislamske Perzije, opisuje ljubav između Husrefa koji je pripadao Sasanidima i princeze Širin koja je pripadala Jermenima. Ovo se smatra Nizamijevim remek djelom.

Lejla i Medžnun

Spjev je zasnovan na popularnoj arapskoj legendi o neostvarenoj ljubavi. Nizami je u ovoj priči koristio mnoge arapske anegdote kojima je dodao jaku perzijsku notu.

Iskendernama ( Iskender-name)

Ovo je romansa o Aleksandru Velikom. Ova priča  u  dva dijela (Šarafname i Igbalname ) se zasniva na islamskim predanjima o Zulkarnejnu, njegovom osvajanju Afrike,  Perzije i Indije,  njegovom braku sa Darijom, kćerkom perzijskog vladara, te Aleksandrovom posjetom Mekki . Šarafname je na engleski jezik  prevedeno 1881.g.

Sedam lijepih tijela ( Haft pejkar  poznato i kao Behramname )

Ovo djelo se temelji na  predislamskoj  perzijskoj priči o kralju  Bahramguru.

Nizamijeva poezija je utjecala na razvoj  perzijske, arapske, turske, kurdske i  urdu poezije kao i mnoge druge. Zapadne enciklopedije poput Enciklopedija Islama, Enciklopedija Iranika, Enciklopedija Britanika i Prilozi orjentalista iz mnogih zemalja  smatraju Nizamija najgenijalnijim pjesnikom romantične epske poezije u  perzijskoj književnosti. Nizamijeva poezija nije samo utjecala na pjesnike nego i na istoričare koji su njegova djela koristili kao svoje izvore.

Johan Volfgang Gete je napisao : “ Za Irance je oduvijek bilo od vitalnog značaja memorisanje i recitovanje njihovog književnog naslijeđa čime izražavaju svoje poštovanje prema snazi pisane i usmene riječi. Čak i danas nacionalna strast za poezijom se stalno podstiče putem radija i televizije, u čajdžinicama, u svakodnevnom razgovoru, u književnim društvima,  te putem takmičenja u recitovanju poezije. „

Nizamijevo djelo „ Lejla i Medžnun“ je bilo inspiracija  Eriku Kleptonu, engleskom pop pjevaču,   za njegov hit „ Layla “. A njegova pjesma  „I am yours“ sa albuma „ Layla and  other assorted love songs“  je Nizamijeva pjesma za koju je Klepton napisao muziku. Album je objavljen 1970.g.

Na Univerzitetu Kembridž je 2004.g. održana konferencija o Nizamiju.

Sovjetski baletni ansambl je izveo balet „ Lejla i Medžnun “  po kome je  snimljen  film.