Priča o Asliju i Karamu

Proučavanje narodnih priča može biti način za razumijevanje života i povijesti ljudi različitih kultura, posebno ako te priče manifestiraju njihovu tradiciju i običaje.

Zbog svoje drevne kulture, u Iranu postoji mnogo narodnih priča, od kojih svaka izražava dio duha naroda određene zajednice i regije. U ne tako davnoj prošlosti, bake i djedovi bi okupljali svoje unuke i pričali im priče – od kojih su neke upisane na listu nematerijalne nacionalne baštine Irana – koje su čuli od svojih roditelja i baka i djedova. Priča o Asliju i Karamu jedna je od ovih narodnih priča koja je nastala među narodom Irana koji govori azari i poznata je kao nematerijalno kulturno naslijeđe provincije Istočni Azerbejdžan.

Romansa zvana Asli i Karam

Ova priča govori o ljubavi muslimanskog dječaka prema Jermenskoj djevojci. Priča ima dva narativa, od kojih se jedan završava sjedinjenjem, a drugi smrću, i sasvim je jasno da su anonimni pripovjedači historije zauzeli ovaj stav kako bi se priča mogla ispričati i u tužnim i u sretnim prilikama. Naravno, stariji vjeruju da je vjerodostojniji onaj koji se završava sjedinjenjem, a Azari Ašici to svojim ugodnim zvukom pripovijedaju na vjenčanjima i sretnim prilikama ljudi koji govore azarski.

Priča o Asliju i Karamu

Kaže se da je narodna priča o Asliju i Karamu istinita priča ili barem zasnovana na istinitom događaju koji se dogodio za vrijeme vladavine Safavidskog kralja Šaha Abasa I (vladao od 1587. do 1629. godine nove ere). Prema ovoj priči, Ziyad Khan je bio pastir koji je izabran za guvernera Samarkanda, jednog od velikih gradova tog vremena, a njegova reputacija pravednog čovjeka proširila se po cijelom regionu. Kada je čuo za pravdu Zijad Kana, Qaramalek, koji je bio lažni Jermen, otišao je iz Tabriza u Samarkand i uspio mu se približiti nekim trikovima i na kraju je imenovan za blagajnika Zijad Kana.

Jednog dana, kada su Karamalek i Zijad Kan šetali vrtom, iznenada su ugledali jabuku u obližnjem potoku. Kada su uzeli jabuku iz vode, pored njih je prošla još jedna jabuka. Ziyad Kan je ovo shvatio kao dobar znak i zamolio Boga da njemu i Karamaleku podari djecu i oni su se dogovorili da će ih vjenčati kada budu odrasli ako jedan od njih dobije djevojčicu, a drugi dječaka. Nakon toga, Zijad Kan je dobio sina koji se zvao Mahmud, a Karamalek kćer kojoj je dao ime Merjem.

Mahmoud i Maryam nisu se vidjeli dok nisu napunili 18 godina. U to vrijeme Mahmud i Merjem su se iznenada upoznali i zaljubili na prvi pogled. Izrecitovali su pjesmu i, kako bi svoju ljubav sačuvali u tajnosti, dogovorili su se da Merjem zovu „Asli“, a Mahmuda „Karam“.

Djevojčičina ljubav i odsustvo od nje učinili su Karama očajnim i misleći da je bolestan, njegov otac je pozvao sve ljekare u gradu da ga liječe, ali je Karam samo otkrio priču o svom srcu jednoj starici koja ju je prenijela Zijad Kanu. Zijad Kan je pozvao Karamaleka i zamolio ga da ispuni svoje obećanje, ali je Karamalek obeščastio svoje obećanje uz izgovor da se Jermen ne može oženiti muslimanom. Zatim je proširio glasinu da će nesreća zadesiti selo Zangi u kojem je on živio i izazivajući strah natjerao je ljude iz sela da migriraju, zajedno s njim, na drugo mjesto. Nešto kasnije, Karam je otišao u selo da vidi Aslija, ali ga je našao prazno. Međutim, nakon mnogo raspitivanja, uspio je saznati gdje je Asli odveden, i uz čudo i pomoć koju je dobio od Al-Khizra (za kojeg neki učenjaci vjeruju da je božanski prorok), u tren oka proputovao je tromjesečni put do Istanbula. Asli i Karam su se okupili, ali je Karamalek organizirao određene zavjere kako bi ih odvojio jedan od drugog.

Konačno, nakon mnogo suočavanja sa brojnim problemima, ovo dvoje ljubavnika su se vjenčali u Alepu i dobili dvoje djece.

Trenutno u gradu Tabrizu postoje dvije grobnice, koje su prema nekim lokalnim stanovnicima grobnice Aslija i Karama; iako to nije moguće sa sigurnošću komentirati.

Karakteristike priče o Asliju i Karamu

Asli i Karam se mogu smatrati jednim od najpopularnijih azarskih narodnih priča, koje čine veliki dio usmene kulture Azarbajdžana. Ova priča je prilično duga i detaljna i oko nje su se formirale razne naracije. Uloga Ašika u pripovedanju ove priče učinila je da njeno pripovedanje postane jedan od drevnih običaja Azarbajdžana.

Priča o Asliju i Karamu jedna je od ovih narodnih priča koja je nastala među narodom Irana koji govori azari i poznata je kao nematerijalno kulturno naslijeđe provincije Istočni Azerbejdžan.