„Iranski keramika i lončarstvo; čvrsta veza umjetnosti i zanata

Keramika potiče od grčke riječi Keramos, koja ima sanskritsko poreklo i znači „pečena glina“. Nauka o keramici, u širem smislu, definiše se kao: „nauka o poznavanju, izradi i primjeni čvrstih predmeta čiji su glavni sastojci nemetalni mineralni materijali.“ Dakle, keramika su čvrsti predmeti kojima su glavni sastojci nemetalni minerali. Ovi materijali se prvo oblikuju, a zatim se zagrijavanjem očvršćuju. Postoji mnogo vrsta keramike, kao što su: keramika, porcelan, piroks, obična stakla i slično. Pošto značenje riječi „keramika“ i „lončarstvo“ nije uvijek jasno ljudima, ponekad se ove dvije riječi koriste naizmjenično. Lončarstvo je jedna od najstarijih i najprimitivnijih vrsta keramike, koja ima porozno i obojeno tijelo.

Historija lončarstva u Iranu

Tačno vrijeme nastanka keramičkih posuda u Iranu nije poznato, a ono što danas znamo o istoriji lončarstva dolazi iz proučavanja uzoraka pronađenih tokom arheoloških iskopavanja. Primjeri sa nalazišta u Tappeh-ye Ganj Dareh, zapadno od Kermansaha, i pećine Kamarband u blizini Bešehara u provinciji Mazandaran, pokazuju da najstariji keramički predmeti u Iranu datiraju iz neolita, odnosno osmog milenijuma prije nove ere. Posude iz tog perioda su neujednačene i slabo pečene, a zbog dima su često crne boje. Te posude nisu bile pogodne za držanje tečnosti, vjerovatno su služile za čuvanje sjemena i povrća. Pošto su ove keramičke posude pronađene i u pećinama i na otvorenim prostorima, to je važan dokaz veze između pećinskog i gradskog načina života u Iranu. Istraživači smatraju da su žene u tom periodu imale posebne zadatke, te da su osim čuvanja vatre i izumiteljke i proizvođačice keramičkih posuda. Neki tvrde da je ideja o izumu keramike nastala posmatranjem očvršćavanja zemlje oko ognjišta, dok drugi vjeruju da su prvi ljudi oblagali korpe glinom i sušili ih na suncu, a kad bi se korpa slučajno zapalila kraj vatre, ostajao je tvrdi predmet što je bio početak izrade keramičkih posuda.

Prvi stanovnici iranskog platoua u petom milenijumu prije nove ere, pored uspjeha u lovu i poljoprivredi, pravili su ručno izrađene crne i crvene keramičke posude za skladištenje hrane. U ovom periodu dolazi do prvog značajnog napretka u lončarstvu – pojavljuju se ukrašene posude. Te posude su bile neujednačene i krhke, sa postoljem u obliku jajeta i ukrašene horizontalnim i vertikalnim linijama koje se sijeku. Najvažnija promjena u lončarstvu je izum lončarske kola, za koji naučnici smatraju da je nastao oko četvrtog milenijuma prije nove ere. Iako nije jasno gdje je tačno nastao ovaj izum, mnogi istraživači smatraju da su stanovnici centralnog iranskog platoua bili prvi izumitelji lončarske kola u svijetu. Prije tog vremena, za pečenje posuda koristili su se primitivni peći.

Savremeno lončarstvo u Iranu

Nakon Islamske revolucije i uvođenja zabrane uvoza stranih proizvoda, tradicionalni lončarski ateljei i industrijske fabrike pločica su postali aktivniji, a danas se veliki dio njihove proizvodnje izvozi u susjedne zemlje. Iako postoje velike fabrike keramike širom svijeta, ručno izrađene keramičke posude su i dalje popularne, jer u njima odražavaju umjetnički izraz zanatlije i svaka nosi kulturnu vrijednost svoje regije. U Iranu, umjetnici-lončari sačuvavaju kulturnu baštinu i stvaraju umjetničke keramičke predmete, a svake godine održavaju se brojne izložbe njihovih djela. U većini iranskih gradova postoje tradicionalne radionice lončarstva sa dugom tradicijom. Ove radionice se razlikuju po vrsti sirovina, glazura, načinu izrade, obliku i dekoraciji proizvoda. Većina koristi crvenu glinu ili bijelu glinu miješanu sa silicijskim prahom, kaolinom, zdrobljenim staklom i bentonitom. Tradicionalne radionice ne koriste uvijek precizne i naučno određene recepte, ali neki umjetnici pribjegavaju sirovinama iz industrijskih keramika za izradu kvalitetnijih proizvoda. Različite sirovine daju različite boje, koje se prema ukusu i želji mogu premazati glazurom ili prodavati bez nje. U tradicionalnim radionicama neglazirane (biskvitne) posude se peku jednom, dok se glazirane peku dva puta.

Najvažniji centri savremenog lončarstva u Iranu

a) Lalejin, Hamadan

Najvažniji centar lončarstva u Iranu sa mnogobrojnim radionicama. Razlog za razvoj lončarstva u Lalejinu je prisustvo kvalitetne gline i silicijuma. Glina ovog područja je vrlo pogodna za lončarstvo i tražena širom zemlje. Proizvodi Lalejina uglavnom nemaju ukrase, a glazirani su prozirnim glazurama u bojama poput tirkizno plave, zelene i smeđe.

b) Meybod, Yazd

Brojne radionice proizvode različite keramičke proizvode. Sirovine su uglavnom lokalna glina, mada neke radionice koriste industrijske keramike sa bijelim tijelom. Posebnost su motivi kao što su „Sunčana dama“, ptice, ribe i šahovske šare.

c) Šahr-ezade, Esfahan

Posude se prave od dvije vrste gline: crvene i bijele. Crvena glina je iz okolnih područja, a bijela se kupuje iz drugih dijelova. Dekoracije nisu uniformne: bijelo tijelo je ukrašeno crnim motivima biljaka, ptica i riba ispod plave ili bezbojno prozirne glazure, ili su crne i smeđe boje nanesene na površinu sa rezbarijama. Sve tehnike ukrašavanja sirove keramike su zastupljene.

d) Mend, Gonabad

Keramički proizvodi ovog područja su slični onima iz Meyboda, što ukazuje na migraciju lončara iz Yazda. Materijal za bijelo tijelo su kremenac ili bijeli kamen, glina sa gornjeg sloja i riječne nanose sa dodatkom pijeska. Ukrašavanje se vrši crtanjem oksidnim bojama, pa prekrivanjem bezbojnom glazurom.

e) Kalpurgan, Saravan, Balučistan

Lončarstvo je vrlo primitivno i koristi jednostavna lončarska kola slična prvim modelima. Glina je bijela, ali postaje crvena nakon pečenja. Većinu lončara čine žene, dok muškarci obavljaju pomoćne poslove poput vađenja gline i pripreme mase. Ukrasni motivi su jednostavne geometrijske i apstraktne figure.

f) Zanuz, Tabriz

Keramički proizvodi se prave od bijele gline iz lokalnih rudnika. Tijelo je vrlo bijelo i često ukrašeno jednostavnim biljnim motivima nanošenim pečatima ili kistom, a zatim prekriveno bezbojnom glazurom.

g) Natanz

U Natanzu je mali broj radionica, dok ih je ranije bilo mnogo. Posude se uglavnom prave pomoću lončarskog kola. Danas se uglavnom koristi kalup za oblikovanje, a ukrasi su precizni, sa geometrijskim lomljenim i kružnim motivima izrađenim reljefnim rezbarijama.

h) Qom

Radionice u Qomu proizvode različite keramičke predmete sa i bez glazure. Dekoracije su jednostavne i bez jasnih motiva. Glazure su uobičajeno zelene, plave, smeđe i lapis lazuli boje, koje ujednačeno prekrivaju površinu.

i) Siyahkal, Gilan

Lončari prave svoje proizvode od crvene gline iz ovog područja. Ukrašavanje se vrši tehnikom rezbarenja po polusuvoj površini. Posude se uglavnom prodaju bez glazure, a boja tijela je crvena. Većinu lončara čine žene.