U ime Allaha

 

Sa stanovišta muslimana, djevica Marija je manifestacija pobožnosti i duhovne čistoće.- „ I Merjemu, kćerku Imranovu, koja je svoju čednost sačuvala, pa smo u nju udahnuli Svoju inspiraciju.“( Sveti Kur`an, 66:12).- Ovo je ponovljeno nekoliko puta u Svetom Kur`anu.

U Časnom Kur'anu Allah Uzvišeni spominje imena dvije žene kao savršene primjere vjere. Bog također spominje imena dvije žene kao primjere nevjere. "Allah daje za primjer nevjernicima, Nuhovu i Lutovu ženu: One su bile (odnosno) pod dvojicom naših pravednih robova" (Časni Kur'an, 66:10). Ove dvije žene su primjer nevjerstva. To znači da Uzvišeni Allah spominje žene, a ne muškarce, kao primjere nevjerstva i vjere. “A Allah daje kao primjer, onima koji vjeruju, ženu Faraonovu” (Časni Kur'an, 66:11). On spominje Faraonovu ženu i Mariju kao dva savršena primjera vjere. "I Merjemu, kćerku Imranovu" [Časni Kur'an, 66:12].

 

Djevica Marija prosvjetljuje svijet

Marija je majka Isusova i kćerka Imranova. Marija je mlada djevojka koja čvrsto kao planina stoji pred optužbama i klevetničkim pogledima ljudi u njenom gradu i kraju, i ona cijeni riječ Božiju – duha kojeg je Bog, Uzvišeni, stavio u njeno čisto tijelo – i nudi svoje dijete kao izvor svjetla mračnom svijetu tog vremena.

Ove dvije žene (Marija i Aiša, žena Faraonova) prosvjetljuju svijet. Ovo pokazuje da u ogromnom carstvu i velikoj areni gdje su svi ljudi, od prvog do posljednjeg, okupljeni; kada Bog Uzvišeni želi između svih ljudi izabrati dva čovjeka i predstaviti ih kao uzore i primjere, On bira dvije žene – ne dva muškarca, ili muškarca i ženu. U ovome ima tajni.

 

Rođenje Isusa Krista je toliko sjajno da se ne može adekvatno opisati, osim kroz umjetnička djela

Kad god čitam suru „Merjem“ jako sam impresioniran. Tako je od moje mladosti. To je zato što je priča te sure zaista divna priča. Priča o rođenju Isusa Krista – na tom određenom mjestu, u određeno vrijeme i pod tim posebnim okolnostima – toliko je sjajna da se ne može adekvatno opisati osim kroz umjetnička djela.

Ovo je nevjerovatan i rijedan slučaj – uloga djevice Marije i Zaharije u ovom događaju, posebni društveni uvjeti tog vremena i učenja Isusa Krista koja su bila poput blistavog svjetionika koji je bacao svjetlo na ljudski život i umove. Također treba napomenuti da se Isusova učenja nisu razlikovala od Mojsijevih – to jest, bila su dopuna Mojsijevom učenju. Većina učenja Isusa Krista bila su ponavljanje Mojsijevih učenja. Međutim, kada je Isus Krist prenio svoja učenja, Mojsijevi sljedbenici su bili toliko otuđeni od njegovih učenja da su vjerovali da su učenja Isusa Krista inovacija i primjer bogohuljenja. To je bilo zato što su Mojsijeva učenja bila iskrivljena. To je bilo dok su Mojsijeva i Isusova učenja potjecala iz istog izvora. I Isusova učenja bila su zasnovana na istim konceptima kao i Mojsijeva. Oba učenja, i Mojsijevo i Isusovo, poslana su im kroz božansko otkrivenje. U ovoj priči jasno se pominje uloga iskrivljenja, uloga tadašnjih moćnika i uloga sebišnosti i nerazumjevanja nekih ljudi.

Postoji jedna stvar u Časnom Kur`anu o djevici Mariji koja je u velikoj mjeri privukla moju pažnju. Sa stanovišta muslimana, djevica Marija je prikaz pobožnosti i duhovne čistoće.- „ I Merjemu, kćerku Imranovu, koja je svoju čednost sačuvala, pa smo u nju udahnuli Svoju inspiraciju.“( Sveti Kur`an, 66:12).- Ovo je ponovljeno nekoliko puta u Svetom Kur`anu.

Poenta o čuvanju njene čednosti jako je naglašena kada se spomene `djevica Marija`. Kakve su bile okolnosti? Ovo je, po mom mišljenju, jako vašna tačka. Djevojka je došla u hram i ostala tamo do svoje mladosti. Koji faktori i motivi su je naveli da se odupre svim tim iskušenjima sa takvom nadljudskom moći? Da njena moć nije bila nadljudska, to pitanje ne bi bilo toliko naglašeno u Časnom Kur`anu. Časni Kur`an kaže „čuvala svoju čednost“, što znaći da je ostala čista. Ovo je jako važna stvar i treba da bude pouka za sve.

Čuvajući svoju čednost i ostajući čista u toj kritičnoj situaciji, djevica Marija je mogla promjeniti historiju.