TAJANSTVENI NIHADI - PJESNIK HRONOGRAMA NA MOSTU MEHMED-PAŠE SOKOLOVIĆA U VIŠEGRADU

 

 

Tarihi na sakralnim objektima, u formi poetiziranog hronograma, impli- cite govore o samom odnosu prema poeziji u orijentalno-islamskoj kulturi i civilizaciji, te se, kao takvi, uvijek mogu, kao umjetnost, promatrati dvojako: na razini poetiziranog književnog teksta i na razini kulture memoriziranja povijesti. Dok poetizirani hronogrami, zabilježeni samo u knjigama, divani- ma pjesama, skreću pažnju najčešće na samu povijesnu kontekstualizaciju poetskoga djela, hronogrami na sakralnim objektima postaju dio svakodne- vice ljudi koji žive u blizini tih objekata i obilaze ih. Tarihi na sakralnim i drugim javnim objektima nisu isti. Ima ih nekoliko vrsta: tarihi na velikim objektima, kao što su mostovi, veleljepne građevine džamija i medresa, te tarihi na manjim objektima, kao što su česme i mezari izvan turbeta. Budući da hronogrami na objektima imaju svoju vizualnu stranu, često i sam objekat utječe na popularnost nekog tariha (hronograma). Zato se za velike građe- vine i biraju veliki pjesnici poetiziranih hronograma koji, uz pohvalu gradi- telju, imaju zadatak ukazati na značaj objekta i veliki čin njegova građenja. U našem istraživanju pažnju nam je privukao pjesnik tariha (hronogra- ma) na višegradskoj ćupriji, te smo nastojali u ovom radu prikazati i nekoliko ostalih važnijih hronograma na različitim objektima u kompleksu (kulliye) Mehmed-paše Sokolovića i u okolini, smještenih uglavnom u istanbulskom kvartu Ejubu. Kao što je poznato, tarih (hronogram) je poetska vrsta već stereotipiziranog jezičkog iskaza, s poznatim perifrastičnim konstrukcijama. Posebnu pažnju više zaslužuje u pisanoj i kulturnoj tradiciji, zbog vremen- ske i prostorne kontekstualizacije teksta poeme, kao i zbog nastojanja da se stihovima formira osobit semiotički “muzej sjećanja i pamćenja”, a manje kao neka posebna, vrhunski stilizirana, poetska vrsta. Štaviše, malo je naročito stiliziranih hronograma koji izmiču metričko-stilskom šablonu pisanja tari- ha. No, on je, to treba napomenuti, katkada i vrlo zanimljiv simbolički znak. Naime, vrlo često je hronogram sastavni dio umjetničkih arhitektonskih spo- menika te se, kao takav, može promatrati kao posebna vrsta ikoničnog, vi- zualnog, ali i verbalnog, pisanog znaka. Kompozicija hronograma/tariha na sakralnim i drugim objektima kod Bošnjaka posebna je tema za istraživanje i nije samo pogodna za historičare umjetnosti već i za kulturologe, u najši- rem smislu te riječi. Promatrano iz ugla historije starije bošnjačke literarne tradicije, hronogrami na sakralnim i drugim objektima svojevrsne su zbirke,

u kamen urezanih, stihova: „otvorena knjiga“ pred očima promatrača.

Doista, kada posmatramo vizualnu formu hronograma, kaligrafski lijepo ispisana ili uklesana slova povrh ulaza u neki objekat ili na kamenoj ploči česme i mezara, zapažamo želju da se poetika stiha uklopi u poetiku vizual- ne kompozicije mjesta na kojem se stih treba uklesati, ovjekovječiti. Linije i ukrasi oko slova pažljivo se i s ukusom kombiniraju. Takva “slika od slo-

 

va” svojevrsni je semantički kulturološki pečat jednog vremena, poruke ta- dašnjeg pjesnika budućim generacijama, koje će iščitavati slova, odgonetati skrivene aluzije i značenja, tražiti poruku i uživati u umjetničkoj kompoziciji krasopisa, izrezbarenog na dominantnim pozicijama objekta na kojem se nalazi. Estetska organizacija teksta u hronogramima na sakralnim i drugim javnim objektima kao da se uklapa u neki šablon nizanja leksema višeg reda, na posebnom semantičkom nivou. I značenje slova i njihov oblik, i semantika i grafija - sve su to stilistički efekti.

 

 

 

 

Moramo priznati da je poetski lik pjesnika Nihadija ostao prilično „ta- janstven“ u dosadašnjim pisanjima u literaturi na turskom jeziku i na bosan- skom jeziku. Naime, u tezkirama i rukopisnim medžmuama na osmanskom turskom jeziku nekoliko je pjesnika s pjesničkim pseudonimom Nihadi. Jedan od njih je Muhamed Karamusić Nihadi, sarajevski pjesnik, na kojeg skreću pažnju Mehmed Handžić i Muhamed Enveri Kadić u svom djeluTarih-i Enveri, a koji je, prema njima, autor tariha na višegradskoj ćupriji. Nihadi iz Prizrena, prema M. Süreyyi, živio je na kraju 16. i početkom 17. stoljeća, zatim jedan Muhamed-efendi Nihadi, koji je živio krajem 17. i početkom

18. stoljeća, i koji je napisao mersiju povodom smrti hafiza Osman-efendije 1698., kao i tarih povodom smrti šejha Fasiha Ahmed-dedea 1699. godine. Pjesnik Ašik Nihadi umro je 1764. godine. U literaturi se često spominje i izvjesni Nihadi, kao autor hronikeTarih-i Nihadi.1 Budući da se u ovom radu želimo više koncentrirati na pjesnika Nihadija koji je živio u vrijeme Mehmed-paše Sokolovića, pisao hronograme na višegradskoj ćupriji i osta- lim njegovim građevinama, uključujući i medresu, sebilj, darul-kura i slične građevine, za razmatranje nam ostaju dvojica pjesnika s mahlasom Nihadi. Jedan je, prema bilješci u jednoj medžmui u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, na koju se dodatno poziva M. Handžić, sarajevski muderis i pjesnik iz 16. stoljeća Muhamed Karamusić Nihadi, dok je drugi Nihadi iz Prizrena. Stoga ćemo se ukratko osvrnuti na ono šta izvori i literatura kažu samo o ovoj dvojici pjesnika.

U tezkirama iz 16. i 17. stoljeća se ne spominje ime Nihadi, ni iz Sara- jeva ni iz Prizrena. U tezkiri (biografiji pjesnika)Tezküretü’ş-şuaraautora Kınalı-zade Hasana čelebija,2 nalazi se, naprimjer, pjesnikNehari,za kojeg autor kaže da je porijeklom iz Prizrena. U drugoj biografiji pjesnika (tezki- ri), autora Gelibolulu AlijaKünhü’l-Ahbara,srećemo opet pjesnika Neharija

 

 

1. Topkapı Sarayı Müzesi, B. 219.
2. Vidi:Kınalı-zade Hasan Çelebi. Tezküretü’ş-şuara(hazrlayan: İbrahim Kutluk), Türk Tarih Kurumu, Ankara 1989, str. 1011-1012.

iz Prizrena.3 Da problem bude veći, Ahdi ne bilježi nikako Nihadija u svojoj tezkiriTezkire-i Erbâb-ı SafâiliGülsen-i Su‘arâ,iako bilježi i neke „manje poznate“ Nihadijeve savremenike. Hasan Rizayi u tezkiriTezkiretü’s-sâlikîn ve Risâletü’n-nâdimîn,također, ne spominje Nihadija. Pažnju privlači či- njenica da ni današnji istraživači u oblasti divanske književnosti, koji su se bavili prizrenskim pjesnicima na osnovu podataka iz tezkira, kao što su Mu- stafa Isen i drugi, ne spominju Nihadija među pjesnicima koji su se rodili u Prizrenu, dok spominju, s druge strane, Neharija i ostale prizrenske pjesnike. Jedino mjesto gdje se spominje Nihadi, koji je rođen u Prizrenu, jeste štam- pano izdanje djelaSicill-i Osmani yahud Tezkire-i Meşahir-i Osmaniye,au- tora Mehmeda Süreyye.4 Međutim, posljednje djelo sastavljeno je više od 300 godina nakon smrti pjesnika Nihadija, pjesnika Sokolovićevih tariha, tako da više predstavlja noviju zbirku različitih biografskih djela nego prvorazredni rukopisni izvor za proučavanje životopisa ranijih pjesnika na osmanskom jeziku, osobito onih iz 15. i 16. stoljeća.

Bilješke, pak, Muhameda Enverija Kadića svakako privlače pažnju, jer nam govore o lokalnom pjesniku Nihadiju Karamusiću, a samo djeloTarih-i Enveri, bez obzira na to što je u formi rukopisa, također je novijeg datu- ma. Doduše, Nihadi Karamusazade Saraji (Sarajlija) spominje se u jednoj rukopisnoj medžmui u Gazi Husrev-begovoj biblioteci kao „Karamusa-zade Muhammed-efendi eš-šehir bi Nihadi es-Sarayi“ (GHB, R-3049, 86b).

Nihadi, pjesnik iz druge polovine 16. stoljeća, poznat je u evropskoj ori- jentalistici od 1837. godine, kad je o njemu osnovne informacije iznio J. V. Hammer-Purgstall (1774-1856), u djeluGeschiste der Osmanischen Dicht- kunst(II, 549-50). Hammer je preveo na njemački jezik četiri Nihadijeva ga- zela iz Državne biblioteke u Berlinu. Potom je Wilhelm Pertsch u svomKa- talogumalo detaljnije opisao Nihadijev divan pjesama. O Muhamedu Kara- musiću Nihadiju zatim su pisali i Muhamed Enveri Kadić, Handžić, Korkut, Šabanović, Nametak i dr. Handžić je ustanovio puno ime pjesnika, njegovo porijeklo i zanimanje. On, također, kaže da je Muhamed Karamusić Nihadi najveći dio života proveo u Sarajevu.5 Mehmed Mujezinović pretpostavlja da

 

 

3. Vidi:Künhü’l-Ahbar’ın Tezkire Kısmı(hzr. Mustafa İsen), AKM, Ankara 1994., str. 282.
4. Mehmed Süreyya,Sicill-i Osmani yahud Tezkire-i Meşahir-i Osmaniye, C-IV, İstanbul 1308, str. 596.
5. Nažalost, nama nisu dostupni izvori na osnovu kojih se to tvrdi. Postoji jedna manzu- ma u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u kojoj se navodi da joj je autor Karamusić Nihadi, muderris u Sarajevu. Za dalje istraživanje bilo bi dobro detaljnije istražiti sarajevski sidžil iz 1556-57. (964. godine po H.). U djelomičnom prijepisu koji nalazimo u djeluTarih-i Enveri, iste godine se kao svjedok za ostavštinu jedne baštine u okolici Sarajeva potpisuje izvjesni Muhammed b. Musa (Musić), hodža. Također se među svjedocima bilježi izvjesni “fahr al-muderrisin” Muhammed Čelebi. Muhamed Enveri Kadić bilježi u svojoj hronici da godinu smrti Nihadija, s napomenom da je Hadi (po Handžićevoj

je Nihadi jedno vrijeme bio profesor (muderis) u Gazi Husrev-begovoj med- resi. U bosanskoj književnoj kritici je uglavnom poznat kao pjesnik hrono- grama višegradske ćuprije, aDivan, koji se, prema većini istraživača njegove biografije, njemu pripisuje, a nalazi se u Berlinu, nije detaljnije analiziran ili obrađivan, ni s jezičkog niti s književno-estetskog aspekta.6 Prema literaturi, rezultat Nihadijevog boravka u društvu Mehmed-paše Sokolovića rezultirao je brojnim poetskim hronogramima na građevinama koje je podigao Sokolo- vić, od kojih su najpoznatije: most u Višegradu, turbe Sokolovića na Ejubu u Istanbulu, medresa Mehmed-paše Sokolovića na Ejubu, česma i čitaonica (darul-kura) Mehmed-pašina. Muhamed Karamusić Nihadi je, prema litera- turi, umro u Sarajevu 1587. (996. god. po H.), o čemu govori jedna elegija o smrti/mersija (MEK:II:366) banjolučkog pjesnika Kemterija.

U cjelini promatrajući, kao što smo već naveli, jako je malo ranih, pro- vjerljivih izvora o Nihadiji Karamusiću. Tek posredno, iz bilješki u starijim medžmuama, sreće se njegovo prezime Karamusa-zade, sin Kara Muse (Ka- ramusić). Da bi se moglo sa sigurnošću potvrditi precizno autorstvo i berlin- skog divana pjesama i brojnih drugih hronograma, potrebno je još podataka. Zna se samo da se autor koristi pjesničkim pseudonimom Nihadi. No, autor kataloga rukopisa naveo ga je kao bosanskog pjesnika. Ipak, istraživanje ostaje otvoreno.7

U Nihadijevom Divanu u Berlinu (Diez A8º 94) srećemo pjesnika pre- finjene tesavufske lirike na osmanskom turskom i na perzijskom jeziku. Za- nimljivo je da u turskoj literaturi nemamo gotovo niti jedne veće studije o tom divanu . Ne ulazeći u to da li su Nihadi Bosnevi, s rukopisom pjesama u Berlinu, i Nihadi, pjesnik Sokolovićevih hronograma, ista osoba, mi se u ovom radu želimo isključivo ograničiti na „Nihadija kao pjesnika hronograma na Sokolovićevim zadužbinama“.

 

 

ispravci Nihadi) bio muderris u Sarajevu.

6. Radi se o prepisu divana koji je na više mjesta nepotpun, s dosta nedosljednosti i „gre- šaka“ prepisivača, tako da je teško oslanjati se na njega.
7. Mnoge pretpostavke o životu pjesnika Nihadija se mogu izvoditi posredno. Naprimjer, u jednoj bilješci o svjedocima bilježenja vakufname Mustafa-paše Sokolovića, rođaka Mehmed-paše Sokolovića, koja govori o utemeljenju urbanog jezgra naselja Rudo, spomi- nju se dva svjedoka, dva sina Kara Muse, i to Hasan Čelebi, sin Kara Muse, i Mustafa Če- lebi, sin Kara Muse (Karamusić). Hipoteza bi se, za one koji vole dalje istraživanje, mogla graditi iz pretpostavke da je spomenuti Kara Musa iz Višegradskog kadiluka, eventualno, imao i trećeg sina Muhameda, te da je taj sin i bliski zemljak Mehmed-paše Sokolovića, recimo, i zbog vezanosti za rodni kraj i rod Sokolovićev, dobio važnu privilegiju – da u svom zavičaju ovjekovječi gradnju takve impozantne građevine, kakva je ćuprija na Dri- ni. Nažalost, takvih dokumenata još nema. Međutim, same hipoteze mogu nekad odvesti dalje od stvarnosti, s jedne strane, ali također mogu dovesti i do novih rezultata, s druge strane. Na mladim istraživačima je da otpočinju i takvu vrstu istraživanja, ukoliko imaju vremena za još koji novi korak u tom pravcu.

 

Nihadi- pjesnik zadužbina Mehmed-paše Sokolovića

Nihadi, pjesnik zadužbina Mehmed-paše Sokolovića, pisao je tarihe uglavnom na turskom jeziku i na arapskom jeziku. Hronogram o Mehmed- pašinoj ćupriji nalazi se na samoj ćupriji u Višegradu, dok se ostali nalaze uglavnom na Ejubu u Istanbulu. Pažnju privlače Nihadijevi tarihi na većim objektima (most, medresa, čitaonica, turbeta), ali i manji tarihi, rasuti u sjeni, u okolini velikih.

 

1. Dva hronograma na mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

 

Hronogrami na mostu Mehmed-paše Sokolovića ubrajaju se, kod nas u Bosni, među najpoznatije Nihadijeve. O njima nećemo detaljnije pisati, jer su već dobro poznati našoj stručnoj i društvenoj javnosti. Još je Evlija Čelebi 1664. godine, prolazeći kroz Višegrad, zabilježio ime ovog pjesni- ka, uklesano ispod tariha na mostu.8 U prvom tarihu Nihadi piše o mostu kao posmatrač gradnje. Prema hronogramu, Mehmed-paša je napravio most tamo gdje prethodnici nisu znali kako da ga naprave. Nihadijev hronogram završava distihom:

 

Nihadi, videći dovršetak, izreče mu hronogram:

Neka Allah blagoslovi divni, veliki i najljepši most! Godina 979.

(preveo M. Mujezinović)

 

Drugi hronogram Nihadi završava sljedećim distihom:Nihadi mu izreče hronostih, neka ga blagosilja ko ga vidi: Mehmed-paša sagradi ovaj most preko vode!

Godina 985 / 1577.

(preveo M. Mujezinović)

 

Budući da ostali hronogrami nisu prevedeni na bosanski jezik, njihov ćemo prijevod uglavnom navesti u cijelosti.

 

2. Hronogram na ulazu u Medresu Mehmed-paše Sokolovića (Ejub, Istanbul)

 

Na ulazu u Medresu Mehmed-paše Sokolovića (drugo ime - Medresa sul- tanije Ismihane9) nalazi se jedan Nihadijev tarih, ispisan na arapskom jeziku.

 

 

8. Usp. Šabanović, Hazim (1973),Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo.
9. Kćerka sultana Selima I. (1512–1520) i žena Mehmed-paše Sokolovića.

Natpis se nalazi na vratima kroz koja se prolazi kad se ide prema unutraš- njim odajama medrese. Hronogram je ispisan u dvanaest različitih, stilizi- ranih polja. Kaligrafski su lijepo ispisani i predstavljaju prava remek-djela u toj umjetnosti. Ako su pjesnici u nekoj pretpostavljenoj situaciji ispisivali hronograme na papiru za neku građevinu i u formi kratkih pjesama dostav- ljali vakifu (legatoru) da odabere koju će kaligrafi ispisati, a klesari isklesti na najvidljivijem dijelu njegovog objekta, još nam se tajanstvenijim doima lik pjesnika Nihadije, kojeg ne spominju pjesničke hronike, a koji je imao čast da njegovi tarihi budu na građevinama kao što su most ili medresa, u historiji čuvenog velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića. Tekst tariha na arapskom jeziku glasi:

 

 

 

Njena visost vladarica, kćerka Selim-hana Dobročiniteljica je na način općeg upotpunjenja U ime Božije medresu je osnovala

U vrijeme uprave iz Rumelije vladara

Pomoć zatražila od drugova Ponosa vjerovjesnika Oni su na zemlji putokazi poput zvijezda:

Da Bog blagoslov dā, divna je to kuća učenika! Razveselit će se srce u kojem briga ima.

Ona je dobro djelo, Gospodaru naš kao hajr primi Bašču znanja, a za nju nagrada je dugotrajna Hronogram o njoj izreče Nihadi:

- Ona je doista kuća za stjecanje nauka! 10

godina976./1568.

(preveo A.K.)

 

 

 

10. Haḍratu-s-sulṭān bint Salīm Ḫān         Ahl’-ḫayrāt ‘alā wağhi’l-‘umūm Assasat lillāhi tilka madrasah  Fī zamāni dawlati sulṭāni Rūm

Wa ista‘ānat aṣḥāba faḫri’n-nabī         Innahum fī-l-arḍi nawākan ka’n-nuğūm Bārakallāhu, ni‘ma baytu’ṭ-ṭālibīn Yafraḥu-l-qalbu al-lazī fīhi-l-ğumūm Hāzihi ḫayrun taqabbal rabbanā         Rawḍatu’l-‘ilmi ağru bihā yadūm

Qāla tārīḫan Nihādī lahā         Innahā dār li-taḥṣīli ‘ulūm (sana 976).

Navedeni hronogram je vjerovatno pisan na arapskom jeziku zbog za- htjeva samog vakifa ili zbog vrlo čestog običaja da se tarihi na medresama pišu na tom jeziku. Nihadijev jezik u hronogramu je jednostavan, a lekseme metrički skladno uvrštene u strukturu pjesme. Taj hronogram je posredni svjedok, također, i kulturološkog identiteta ovog velikodostojnika bosanskog porijekla. U jednoj starijoj medžmui u Biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu nalazi se, također, kraća kasida na arapskom jeziku, koju je napisao izvjesni Nihadi, a koja je zapravo panegirik Ejubu Ensariji, čiji se mezar nalazi u kvartu Ejubu, gdje su i brojne građevine na kojima je pjesnik Nihadi ostavio uklesane svoje hronograme. Naša je pretpostavka da se radi o istom pjesniku Nihadiju, koji je pisao kasidu Ejubu Ensariji i koji je pisao brojne hronogra- me na građevinama oko njegove džamije u istoimenom kvartu.11

 

3. Hronogram na čitaonici (Dar al – Qura) Mehmed-paše Sokolovića

 

Po važnosti, pažnju privlači i hronogram na čitaonici, koju je sagra- dio Mehmed-paša Sokolović, a koji na poseban način potvrđuje vezu izme- đu osmanske arhitekture, obrazovanja i književnosti na osmanskom jeziku. Tekst hronograma glasi:

 

 

 

Ṣāḥibu-l-ḫayr Muḥammed Paşa Ḳıldı ta‘ẓīm ve izz-i Ḳur’ān Ḥaḳ ḳabūl ide ḫayr idüb yapdı Ehl-i tecvīde cā-yı ‘ālī-şān

Dīdi tārīḫi Nihādī hem-īn

Dār-ı ḳurrādur bu seba‘-ı ‘ayān (987)

 

DobročiniteljMehmed-paša

Kur’an je počastio i visoko postavio.

Neka mu Bog primi ono što kao hajrat sazda

mjesto uzvišene slave za ljude tedžvida, pravilnog učenja Kur’ana.

 

 

11. Budući da je medžmua prepisana početkom 17. stoljeća, pjesnici s pseudonimom Niha- di iz kasnijeg perioda ne mogu se uzimati u obzir kao njeni potencijalni autori.

Hronogram Nihadi izreče, baš ovog trena:

- Škola Kur’ana, Darul-kura, to je sedam osvjedočenja, pojavljivanja.

(987/1579. godina)

 

Hronogram, kao javna riječ na objektima, dakako, ima i svojevrsnu peda- goško-didaktičku funkciju. On naglašava društvene vrijednosti i hvali ih, nu- deći poruku da iza čovjeka, trajno, u lijepim sjećanjima ostaju dobra djela.12

 

4. Hronogram na turbetu Mehmed-paše Sokolovića

 

Hronogram na turbetu Mehmed-paše Sokolovića na Ejubu privlači pa- žnju svojom ljepotom i harmoničnošću. On glasi:

 

 

 

 

Şāh Selīm’e Vezīr-i a‘ẓam olan /        Yā‘ni hem-nām-ı mefḫar-ı dü-cihān Eyleyüb ḫāṭır-ı şerīfe ḫuṭūr /