Zakarija al-Razi, veliki ljekar i učenjak iz oblasti alhemije i filozofije

Rođen u gradu Reju 865. godine nove ere, Abu-Bakr Muhammad ibn Zakariya al-Razi bio je poznati iranski ljekar, filozof i hemičar, koji je širom svijeta poznat kao osoba koja je otkrila alkohol, sumpornu kiselinu i kerozin. Kako je s pravom rekao George Sarton, osnivač discipline historije nauke, Razi je bio najveći ljekar Irana i svijeta tokom srednjeg vijeka. Također se smatra osnivačem moderne hemije i jednim od rijetkih ljekara čija se mišljenja koriste i danas.

Bavljenje medicinom

U islamskim historijskim knjigama zapisano je da je Razi medicinu učio u bolnici u Bagdadu. U početku je bio zlatar, a zatim se bavio industrijom eliksira. U četrdesetoj godini života otišao je u Bagdad i počeo da izučava medicinu, te je imenovan za upravnika bolniceAzodiu Bagdadu, za vrijeme vladavine abasidskog halife Muktafija. Mnogi ljekari i istraživači stoljećima su imali koristi od Razijevih knjiga i traktata. Ibn Sina je smatrao Razija izuzetnim ljekarom i koristio je njegovo djelo prilikom pisanja svoje knjige Kanon medicine. Iako se u njegovo vrijeme seciranje ljudskog tijela nije praktikovalo jer se smatralo neetičkim i protivnim vjerskim učenjima, Razi je ipak u svojim djelima, uključujući Al-Kankash al-Mansouri, pisao o anatomiji kostiju, mišića, mozga, očiju, ušiju, pluća, srca, želuca, žučne kese i drugih dijelova tijela.

Proučavanje njegovih djela jasno pokazuje da je bio i stručnjak za hirurgiju. Za razliku od mnogih ljekara koji su bili skloniji liječenju kraljeva, vladara i bogataša, Razi je bio više posvećen liječenju običnog naroda. Po njegovom mišljenju, ljekar je morao imati posebne osobine. Također je razotkrivao osobe koje su se predstavljale kao ljekari, a imale su veoma malo znanja, zbog čega je imao i protivnike.

Razi je bio jedan od prvih koji je naglašavao ulogu hrane u očuvanju zdravlja i liječenju. Napisao je knjigu o hrani pod nazivom Koristi i štete hrane, koja se smatra kompletnim kursom o higijeni ishrane. U njoj se raspravlja o svojstvima pšenice i mahunarki, svojstvima i štetnosti svih vrsta vode, alkoholnim i bezalkoholnim pićima, svježem i suhom mesu i ribi. Jedno poglavlje ove knjige posvećeno je i varenju hrane, vježbanju, dijeti i trovanju hranom.

Stručnost u hemiji i filozofiji

Razijev najveći doprinos hemiji ogleda se u klasifikaciji supstanci. On je bio prvi koji je tijela podijelio u tri grupe:neživa, biljna i životinjska. Razi je proučavao hemiju prije nego što se posvetio medicini, te se može smatrati jednim od osnivača nauke o hemiji. Otkrivanje hemikalija poput „alkohola“ i „sumporne kiseline“ također se pripisuje njemu.

Također je bio stručan u logici, geometriji i drugim naukama, i može se nazvati najistaknutijom ličnošću racionalizma i empirizma u iranskoj i islamskoj kulturi. U filozofiji je bio sklon učenjima Sokrata i Platona, a u njegovim filozofskim djelima mogu se uočiti i utjecaji indijskih i manihejskih misli. Ipak, imao je vlastita mišljenja i nikada se nije bespogovorno priklanjao stavovima drugih znamenitih mislilaca. Naprotiv, pažljivo je proučavao i analizirao radove svojih prethodnika, a zatim iznosio vlastite stavove i prosudbe.

Razi je smatrao da je svijet mjesto zla i patnje, te da je jedini put ka spasenju putem razuma i filozofije. U njegovoj etičkoj filozofiji, pitanje užitka i bola ima poseban značaj. Po njegovom mišljenju, užitak nije stvarna suština, već oslobađanje od patnje, dok je patnja odstupanje od prirodnog stanja uzrokovano nekim djelotvornim činiocem. Kao rezultat toga, ako nešto djeluje protiv tog činioca i oslobodi osobu patnje te je vrati u njeno prirodno stanje, to stvara užitak. Također je smatrao da istaknuti ljekar mora biti i filozof.

Razijeva djela i učenici

Muhammad Zakariya Razi  autor je  271 knjige, rasprave i članaka iz oblasti medicine, hemije, farmacije, filozofije, metafizike, kozmologije, logike, matematike, astronomije, teologije i drugih nauka. Neka od njegovih najpoznatijih djela su: Al-Hawi, Al-Kanash al-Mansouri, Al-Murshid, Man la Yahduruhu Al-Tabib, Kitab al-Judari wa al-Hasbah (Rasprava o boginjama i ospicama), Al-Abdal i dr.

Istoričari medicine i filozofije navode tri učitelja koji su imali značajan utjecaj na Razija:Ibn Raban Tabari, koji mu je bio učitelj medicine, zatim Abu Zaid Balkhi, koji mu je predavao filozofiju, i Abu al-Abbas Muhammad bin Nišaburi, njegov učitelj materijalizma. Tokom svog života, Razi je odgojio mnoge učenike, među kojima su bili Yahya bin ‘Adi, Abu al-Qasim Moqana’i, Ibn Qaran Razi, Abu Ghanem Tabib, Yusuf bin Yaqub i Muhammad bin Yunus.

Pred kraj života Razi je oslijepio, a o uzroku njegovog sljepila postoje različite priče. Moguće je da ga je do sljepila dovelo stalno izlaganje hemikalijama. Umro je 930. godine nove ere u svom rodnom gradu Reyu. Mjesto gdje je sahranjen ostaje nepoznato. U Iranu je 27. august, koji se poklapa s danom Razijevog rođenja, proglašen Danom farmaceuta.