Predstavljanje iranskih velikana: Mahmud Farščijan

Mahmud Farščijan je rođen 1308. godine po iranskom solarnom hidžretskom, odnosno 1929. godine po gregorijanskom kalendaru u gradu Isfahanu u centralnom području Irana. 

Njegova otac je takođe bio veliki umjetnik. Obzirom da je primjetio da njegov sin gaji veliku ljubav prema slikarstvu, ubrzo ga je poslao na školovanje kod velikih umjetnika tadašnjeg Irana. Nakon toga mladi Mahmud odlazi u Evropu, gdje se bolje upoznaje sa klasničnim djelima vrsnih majstora slikarstva. Poslije višegodišnjeg istraživanja i proučavanja historije slikarstva i različitih slikarskih stilova, u Iranu je prezentovao sasvim novi vid i shvatanje modernog slikarstva. On je u Iranu osnovao novi slikarski stil, tako da je spajanjem stare iranske tradicije i civilizacije i modernih slikarskih shvatanja formirao sasvim novi slikarski stil pa čak i školu. Ovoj umjetnosti je podario mnogo toga te je iransko društvo koje se tada oslanjalo na bogatu književnost a posebno poeziju, upoznao sa novim pojavama tj. slikarstvom. Platna rađena rukom učitelja Farščijana zrače duhovnom snagom, maštom, stvaralaštvom, pokretnim motivima, raznolikošću i svježinom.

Kritičari umjetnosti u Iranu vjeruju da stavaraocu pored stvarnog talenta treba i znanje o sitnim detaljima umjetnosti koju je izabrao. Svaka osoba koja se po prvi put susretne sa djelima majstora Farščijana, zaključit će da je on, pored modernog ili klasičnog slikarstva i zakona istih, stvarao djela koja sadrže nešto sasvim novo. Kombinacijom jarkih ili blagih boja ili upotrebom nijansi suprotnih dezena, Farščijan je uspio ostvariti veliki uspjeh. Ovaj vrsni iranski umjetnik je uspio naslikati djela i motive koji u ljubiteljima umjetnosti stvara poseban mir i zadovoljstvo. Oblaci kao simbol vječnosti, pitanja koja postavljamo sebi i koja nas interesuju o svijetu, u njegovim djelima su toliko jasna i očigledna da su u stanju svakom posmatraču udahnuti novu snagu, unutrašnju moć i sigurnost.

Majstor Farščijan je ličnost koja se u svim svojim govorima zahvaljuje umjetnicima koji su djelovali prije njega, jer je – kako to sam voli reći – mnogo toga naučio od tradicionalnih samoukih umjetnika koji su djelovali širom Irana, naravno ne zaboravljajući na stvarnog Tvorca svega postojećeg. U jednom od svojih govora, Farščijan je naglasio: “Ono što umjetniku može podariti talentat i volju za radom su na prvom mjestu vjera u Boga, zatim iskrenost i potpuna volja koju Uzvišeni Stvoritelj predaje u ruke umjetniku minijaturisti. Ništa se ne smije činiti što bi bilo suprotno Njegovoj volji ili zadovoljstvu, odnosno ništa ne smijemo činiti što bi bilo suprotno procesu pročišćavanja naše duše i našeg unutarnjeg ega.”

Upravo ta vjera, volja i želja za radom i stvaranjem su do sada stvorile mnoge duhovne sadržaje. Među njegovim djelima su i “On koji dolazi” sa temom imama Mehdija (a.f.) ili platna koja govore o hazreti Aliji, vremenu Ašure ili ustanka hazreti imama Huseina, neka je mir na njih.

Među najpoznatijim i ujedno najprihvatljivijim djelima učitelja Farščijana je platno “Vrijeme Ašure”.

Slobodno možemo reći da svi Iranci dobro poznaju ovo djelo. Na ovom platnu se vidi bijeli konj koji se umoran, iscrpljen i ranjen vratio sa bojnog polja, i djevojka koja ga grli žaleći za njegovim jahačem. Naravno, ovo platno ukazuje na događaj Ašure koji se desio 60. godine po hidžri, kada su zajedno sa hazreti Imamom Huseinom, neka je mir na njega, deredžu šehida dostigla još 72 njegova vjerna prijatelja. Hazreti Huseinov konj se vratio sa bojnog polja u okolinu šatora, a sestra ovog hazreta se rastužila nakon što je ugledala navedeni prizor. Tada je ona shvatila šta se zaista desilo i da se njen brat odazvao pozivu svog Gospodara. Vrhunac katastrofe koja je prikazana na ovom platnu, direktno utiče na posmatrača tog djela. Majstor Farščijan je, aludirajući na ovo svoje ostvarenje, rekao: “Osoba koja posmatra ovog djelo će primijetiti da je glavni junak odsutan. Odsutnost hazreti Huseina je osnova ovog platna i ono je djelotvorno upravo zbog te svoje karakteristike. Ja smatram da su najutjecajnija ona djela koja su povezana sa vjerom i duhovnošću, i da će ta ista djela ostati vječna.”

Ravnim linijama sa pravilnim kružnicama u svojim djelima prezentira i tajne duhovnosti, misticizma i nepoznatog. Na koncu svog djela, na kraju knjige, nedavno objavljene u Italiji, meštar Mahmud Farščijan je rekao:

“Prije no što kažemo da je iransko slikarstvo vezano za prirodu, reći ćemo da je vezano za široki mejdan intelekta i neopipljivog svijeta. Za svoju umjetnost, koja je više od života, umjetnik koristi duhovnost, vjeran je uzvišenim ciljevima i značenjima, te ta značenja pretače na svoja platna i u svoja djela.”

Mahmud Farščijan; sjajna zvijezda na nebu iranske umjetnosti

Učitelj Mahmud Farščijan rođen je 24. januara 1930. godine, istovremeno sa noći Arba'een, u gradu Isfahanu, poznatom po svojoj bogatoj umjetničkoj tradiciji. Njegov otac, Haji Gholamreza Farščijan, bio je predstavnik kompanije za tepihe Isfahan i bavio se tkanjem tepiha. Upoznavanje sa izvornom umjetnošću tkanja tepiha imalo je značajan utjecaj na sudbinu sina ove porodice i odredilo mu svijetlu budućnost. Prema riječima samog majstora, njihov dom bio je ispunjen uzorcima i motivima finih tepiha koji su ga talas po talas uvlačili u beskrajne vizije dizajna.

نگاره «عصر عاشورا» اثر ماندگار استاد فرشچیان

Učitelj Farščijan je svoje osnovno obrazovanje stekao u školi Golbahar u Isfahanu, a kako sam kaže, tokom časova mu je nesvjesno ruka često posezala za olovkom i on je u tajnosti, daleko od pogleda drugih, započinjao crtanje. Osim slikarstva, bio je i zaljubljenik u persijsku književnost te je čitao mnoge pjesme poznatih pjesnika. Jednog dana, kad je Farščijan imao 14 godina, nacrtao je srnu na tabli u učionici. Kada je ušao nastavnik likovne umjetnosti, svidjela mu se ta crtež i predložio mu je da svoje radove pokaže Mirzi Agi Imamiu (Isfahanac) kako bi on dao svoje mišljenje — i tako je počelo Farščijanovo prijateljstvo s Mirzom Agom Imamijem. Zanimljivo je da je učitelj svoje prisustvo Mirze Aqe Imami usporedio s pronalaskom izvora slatke vode u srcu pustinje koji nikada ne presušuje. Kao mladić, Farščijan je bio znatiželjan i željan novih inovacija u radu, što ga je vjerovatno privuklo da se približi Umjetničkoj školi lijepih umjetnosti u Isfahanu, okupljalištu talentiranih umjetnika, gdje je imao priliku da crpi znanje i iskustvo od profesora tog vremena.

نگاره «کوثر» اثر استاد فرشچیان

Kao što i sam priznaje, ulazak u obrazovno okruženje Umjetničke škole predstavljao je prekretnicu u njegovom radu. Mladi Farščijan je u toj školi počeo učiti slikarstvo u minijaturnom stilu pod vodstvom učitelja Isaa Bahadurija, koji je bio učenik Husejna Taherzadeh Behzada i Kamal al-Molka. Strast i snažna želja gospodina Farščijana za učenjem umjetnosti minijature toliko su obuzeli njegovo srce i duh da je često ostajao budan do kasno u noć, zureći u svoje crteže pod svjetlom lampe. Mladi Farščijan je savladao crtanje, dizajn tepiha i keramike s takvom vještinom da je njegov učitelj Bahaduri 1949. godine (1328 po iranskom kalendaru) poklonio jednu Farščijanovu ručno rađenu vazu poznatom umjetničkom stručnjaku Arturu Popu kao primjer vrhunskog iranskog umjetničkog djela.

Učitelj Farščijan priznaje da je tijekom školovanja, posebno tokom ljetnih praznika, neumorno i redovno obilazio historijske spomenike u Isfahanu, crpeći inspiraciju iz njihovih motiva za svoje slike. Godine 1945. (1324 po iranskom kalendaru) organizovao je svoju prvu zvaničnu izložbu u Iransko-britanskom kulturnom društvu u Isfahanu, gdje je javno predstavio sliku „Sanjao sam da meleki udaraju po pivnici“ zajedno s nekoliko drugih radova koje je stvorio s 18 godina.

Godine 1950. (1329 po iranskom kalendaru), nakon šest godina predanog rada i aktivnosti u Umjetničkoj školi lijepih umjetnosti u Isfahanu, stekao je diplomu visokog stepena. Nakon toga je služio vojsku, a potom je otputovao u Evropu kako bi vidio djela velikih umjetnika svijeta u poznatim muzejima i dodatno ih proučavao. Sedam godina je proveo u Evropi usavršavajući svoje umjetničke vještine i stičući nova iskustva.

Putovanjem u Evropu, Farščijan je uspio crpiti inspiraciju iz djela velikih majstora svjetske umjetnosti za stvaranje svojih budućih radova. Tijekom tih godina nastojao je spojiti klasične tehnike evropskog slikarstva s tradicionalnim principima iranske minijature, te tako stvoriti novi pravac koji bi kroz vizualnu kreativnost predstavio bogatu kulturu svoje zemlje svijetu. Ne može se poreći da je u tom poduhvatu postigao zapažen uspjeh.

Federiko Major, bivši generalni direktor UNESCO-a, smatra da je posmatranje djela ovog slavnog iranskog umjetnika kao putovanje kroz svijet čuda, te da je Farščijan jedan od rijetkih ljudi koji mogu u svojoj umjetnosti spojiti čudesnu mješavinu istine i mašte.

Prema Majoru, Farščijan je jedinstveni i izvanredni stvaralac čija njegova očaravajuća djela vode posmatrače u dubine beskonačnog postojanja, a da ih pritom ne ograničavaju vremenskim okvirima. Glavna osobina Farščijanovih djela, prema Majoru, jeste: „Iako ima duboko razumijevanje savremene umjetnosti, ostao je vjeran iranskim umjetničkim tradicijama i nije zaboravio kulturnu baštinu svoje zemlje. Njegova današnja djela svjedoče o bogatstvu njegove prošlosti. Farščijanova kolekcija djela sjaji kao hiljadu sunaca i UNESCO je ponosan na saradnju s ovim umjetnikom.“

Nakon povratka u Iran, Farščijan je počeo raditi u Direkciji za likovne umjetnosti u Teheranu, a kasnije je postao profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta u Teheranu. Nakon Islamske revolucije, bio je pozvan i angažiran od strane Vijeća za kulturnu revoluciju. Neko vrijeme je vodio Direkciju za nacionalnu umjetnost, a kako sam kaže, radio je od 10 do 16 sati dnevno bez prestanka, što je na kraju izazvalo srčane probleme u njegovoj 50. godini i primoralo ga da ode na liječenje u inostranstvo, gdje je ostao.

Iako daleko od domovine, zahvaljujući svojoj bogatoj, živopisnoj i kreativnoj umjetničkoj baštini, Farščijan je uvijek bio u centru pažnje i poštovanja iranskih i stranih umjetnika i ljubitelja umjetnosti, a njegova vrijedna i trajna djela i danas inspirišu mnoge umjetnike u oblasti vizualnih umjetnosti, posebno one u području minijature.

نگاره «مولود کعبه» اثر استاد فرشچیان

Profesor Farščijan je u oblasti minijature stvorio poseban stil i pravac koji, istovremeno poštujući autentičnost tradicionalnih temelja ove umjetnosti, unapređuje sposobnosti i funkcionalnost minijature kroz inovativne tehnike. Farščijanove slike predstavljaju ugodan spoj autentičnosti i novine. Ovaj umjetnik koristi tečne linije i nježne, zaobljene kompozicije da u svojim djelima otkrije mnoge skrivene tajne i unutrašnje simbole. Istovremeno, inovira u izboru tema i proširuje polje djelovanja izvan uobičajenih okvira. Djela profesora Farščijana prikazana su na stotinama samostalnih i grupnih izložbi u Iranu i širom svijeta, gdje su dočekana s velikim oduševljenjem ljubitelja umjetnosti. Redovne umjetničke izložbe potvrđuju njegovu svjetsku slavu, toliko da poznati muzeji Irana i svijeta, biblioteke i privatni kolekcionari ponosno posjeduju djela ovog renomiranog iranskog umjetnika.

Istaknute karakteristike Farščijanovih djela

Ajdin Aghdashlu u članku pod naslovom „Pregled škole slikarstva Mahmuda Farščijana“ opisuje prepoznatljive crtane osobine njegovih djela. Navodimo neke od njih:

1. Predstavljanje novog izgleda iranskog slikarstva u skladu sa svjetski priznatim umjetničkim shvatanjima.

2. Slikanje mentalnih i emotivnih pojmova u sanjarskim prostranstvima koristeći simbole tradicionalne iranske minijature i evropskog pejzažnog slikarstva za stvaranje novog nadrealnog stila.

3. Poštovanje umjetničkih principa, bilo iranskih ili stranih, uz istovremenu primjenu inovacija u crtanju i temama.

4. Prenošenje osjećaja mentalnih tema kroz konkretizaciju imaginativnih motiva.

5. Korištenje jakih, sjajnih, svijetlih i talasastih boja.

6. Kombinacija sjajnih, svijetlih i tamnih, mekših boja sa pokretnim, talasastim i kružnim sjenama za stvaranje vizuelnog osjećaja prelaska sa fizičkog tijela na duhovni nivo.

7. Dinamični i snažni crteži sa spojenim tankim, dugim, zaobljenim linijama i snažnim, odlučnim potezima koji su neuobičajeno dugi.

8. Slike punih, izražajnih, emotivnih portreta sa nježnim bojama i vještim korištenjem tačkastih tehnika.

9. Dekorativni elementi u odjeći sa snažnim, tečnim linijama i preciznim potezima, usklađeni sa pokretima motiva i odgovarajući značenju i sadržaju slika, efikasni za prikaz volumena i dizajna.

10. Lokalna primjena pravila perspektive i geometrijskih ogledala radi proširenja vizuelnog polja i upotreba principa blizine i daljine u crtanju za izražavanje emotivnih i osjećajnih odnosa likova.

11. Povećanje dimenzija slika u odnosu na prethodne radove kako bi se poboljšao prikazni kvalitet i ukrasni efekat platna.

12. Izbor velikih listova bijelog, premazanog papira koji se koristi bez prethodnog skiciranja, sa samostalnim crtanjem, slikanjem i bojenjem.

13. Pažnja prema mitološkim simbolima, fantastičnim bićima i historijskim prikazima.

14. Kompozicija ženskih likova koja spaja čistu duhovnu pojavu sa talasastim, sanjarskim odjevnim predmetima u opipljivim zemaljskim oblicima.

15. Prikaz unutrašnje čistoće kroz ljepotu ženskih likova.

16. Ugodan spoj stvarnosti i sna.

17. Prikaz glavnih likova u prostorima prepunim detalja, uvijek sa motivima proljeća.

18. Pažnja posvećena emotivnim odnosima i stvarnom položaju likova.

19. Kružna kompozicija u crtanju i aranžmanu slika, slično unutrašnjem ritmu djela Kamal al-Molka Behzada i Sultana Muhameda.

20. Pažnja prema pojavama stvaranja i usmjeravanje posmatrača na razmišljanje i duboko promišljanje o tajnama života.

21. Prikaz apstraktnih tema i usmjeravanje posmatrača ka razmatranju, preciznosti i simboličkom predstavljanju psiholoških sadržaja.

نگاره «بوی پیراهن یوسف» اثر استاد فرشچیان

Tema i sadržaj djela profesora Farščijana

S obzirom na strukturne i estetske karakteristike minijatura profesora Farščijana, u nastavku ćemo klasifikovati i opisati najvažnije teme prisutne u djelima ovog istaknutog savremenog minijaturiste:

A) Vjerske teme

Nakon godina odsustva vjerskih motiva povezanih sa šiitskom kulturom u minijaturi, profesor Farščijan, kao jedan od vodećih aktera transformacije savremene minijature, predstavio je novo iskustvo u prikazu vjerskih tema. Tako značajan dio njegovih minijatura posvećen je pripovijedanju priča o životu poslanika (mir nad njima) i duhovnih vođa (Imama) šiitske tradicije. Osim što je pružio nov, originalan pristup pričama, događajima i važnim vjerskim naracijama iz života poslanika (mir nad njima) i imama (mir nad njima), profesor Farščijan je također obratio pažnju na novije interpretacije i, inspirisan estetikom poznatih prethodnih umjetnika, stvorio vrijedna umjetnička djela.

نگاره «نیایش» اثر استاد فرشچیان

B) Književne i mitske teme

S obzirom na široko znanje i duboko razumijevanje profesora Farščijana o bogatoj tradiciji iranske ilustracije, književne i mitske teme čine značajan dio sadržaja u djelima ovog istaknutog umjetnika. Profesor Farščijan, sa svojom vještom i promišljenom jasnoćom, dobro poznaje slike koje su njegovi prethodnici stvarali inspirisani slavnim djelima perzijske književnosti, poput Ferdousijevog Šahnameha i Hems-e Nezami, te ih koristi kao osnovu za stvaranje vrhunskih umjetničkih djela.

نگاره «چنان بخوان که تو دانی» اثر استاد فرشچیان

ج) Mistične i pojedinačne teme

Mistične i sufijske teme su jedna od karakteristika ilustracija u periodu Safavida, koje su bile veoma cijenjene među umjetnicima te ere. Ove teme, pod utjecajem iranske poezije koja čovjeka vodi u beskrajne prostore i odvaja ga od samog sebe, predstavljaju vrijedne i plodne izvore za savremenu ilustraciju i slikarstvo. Posebno su upečatljivo prikazane u djelima profesora Farščijana, usmjeravajući gledaoce od materijalnog svijeta ka prijatnim i nestvarnim dimenzijama.

Na kraju se može reći da je profesor Farščijan, kao vodeći i najznačajniji predstavnik savremene iranske ilustracije, uspješno nadmašio granice tradicionalnih formi i okvira. Kroz duboko razumijevanje i poznavanje bogatog umjetničkog naslijeđa islamskog Irana, te korištenjem šarolikih, živih boja i snažne tehnike u crtanju detalja, stvorio je djela koja su u potpunosti vrhunska, autentična i trajna. Pregled ilustracija profesora Farščijana i njihova usporedba sličnim motivima iz perioda Safavida jasno pokazuju da ovaj istaknuti umjetnik duboko poznaje tradiciju tradicionalnog slikarstva, te da je, osim religijskih, ritualnih, književnih i mitskih tema, u svoja djela ugradio i mistične aspekte i ljudski duhovni put. Profesor Farščijan, prelazeći uobičajene stilove i metode, pod utjecajem škole slikarstva Isfahan, doveo je savremenu iransku ilustraciju do veličanstvenog i blistavog nivoa.

نگاره «آدمیزاد طرفه معجونی است» اثر استاد فرشچیان

Sala djela profesora Farščijana u Muzeju Astan Quds Razavi

Ljubav i odanost profesora Farščijana prema Hazreti Imamu Rezai (a.s.) nije tajna nikome; jedan od najvećih ponosa ovog poznatog umjetnika jeste dizajn petog zlatnog sarkofaga svetog mauzoleja osmog šiitskog imama (a.s.). U tom kontekstu, profesor Farščijan je od 1990. godine do danas muzeju Astan Quds Razavi donirao osamnaest svojih slika, a 2010. godine otvorena je Sala profesora Farščijana površine oko 200 kvadratnih metara, s ciljem ekskluzivne izložbe njegovih djela, smještena na prizemlju muzeja Kur’ana Astan Quds Razavi. Djela izložena u Sali profesora Farščijana, koja se nalazi u dvorištu Kowsar svetog mauzoleja Razavi, su: Peti dan stvaranja, Veče Ašure, Zaštita (briga za siročad Hazreti Alija a.s.), O, Gospode, Molitva, Prva poruka, Posredovanje, Dar ljubavi (Hazreti Ali Asgar a.s.), Čuvar jelena, Kowsar, Bacanje kamenja (teški iskušaj), Zastavnik Pravde (Hazreti Ebul Fazl a.s.), Petoro iz čiste loze (posvećeno njihovim precima), Hvala Gospodaru, Uspon na nebo, Četvrto nebo, Veče žalosti, Tron na Zemlji.

نمایی از تالار استاد فرشچیان در موزه آستان قدس رضوی

Djela profesora Farščijana

Dizajn sarkofaga Hazreti Aba Abdullaha Al-Husejna (a.s.), dizajn sarkofaga Hazreti Imama Reze (a.s.), dizajn svetog podzemnog dijela mauzoleja Imama Reze (a.s.) i stvaranje slika kao što su: Veče Ašure, Čuvar jelena, Doći će, Šehid, Pročišćenje, Zaštita, Peti dan stvaranja, Veliki ispit, Gadir Hum, Kowsar, Tron na Zemlji, Dar ljubavi, Zastavnik Pravde, Prva poruka, Molitva, Uzvišenost, Čovjek Musa (a.s.), Hazreti Junus (a.s.), Miris košulje Jusufa, Šems i Molana, Stari mudrac, Uspon, Rajski vrt, Zora, Duga, Zasjeda, Vesela proljetna zora, Jutro kada nema razlike između noći i dana, Sinoć sam vidio meleke kako ulaze u gostionicu, Pjevaj onako kako znaš, Čovjek je čudesna mješavina i…