Ovaj tekst otkriva temeljne odrednice filozofije prirode u učenju trojice znalaca, koji potiču iz različitih povijesnih, kulturnih i religijskih zavičaja. Dok je Ibn Sinaova filozofija prirode determinirana metafizičkim načelima njegovog mišljenja, Schellingovo problematiziranje filozofije prirode, kao dijela identitetne filozofije, prvenstveno se nadaje kao apsolutna spekulativnost, utemeljena na osnovama Fichteove filozofije. Za razliku od učenja Avicene i filozofa njemačkog idealizma, Stephen Hawking, najveći teoretičar fizike nakon Einsteina, pristupa prirodi a priori, kao objektu znanstvenog istraživanja, te svoju spoznaju o kosmosu uopće, temelji na dostignućima moderne nauke. Prisutnost, odnosno odsutnost religijske jezgre u promišljanjima trojice mislilaca figurira kao određujući faktor na putu definiranja i propitivanja sadržaja filozofije prirode.

Rad sadrži tri dijela. U prvom dijelu predstavljen je historijski background dinastije Safavida i naznačene temeljne moći religijske, povijesne i kulturne) koje su omogućile nastajanje njihove države. U drugom dijelu govori se o konvergenciji tih moćī i njihovim višestrukim kulturnim oformljenjima, sa posebnim naglaskom na umjetnost. Istaknut je osobit značaj šiitske uleme u konstituiranju političkih i društvenih struktura safavidskog Irana. Posebno su naglaš eni učinci aktiviteta duha Safavida u području arhitekture i dekoracije arhitektonskog prostora, u umjetničkoj izradi knjiga i proizvodnji ćilima. Safavidi su naročito doprinijeli da se muslimansko umijeće izrade ćilima konačno ozbilji kao umjetnost prvog reda. U trećem dijelu rada razvijen je diskurs o minijaturnom slikarstvu, najostvarenijoj figurativnoj umjetnost svijeta islamske kulture. Predstavljen je put umjetničkog konstituiranja perzijske minijature i njen specifikum u odnosu na druge (anikonične) umjetnosti islama, od vremena Ilhanida

Perzijska poezija, zahvaljujući svojim suštinskim porukama i učenjima koja promiče, spada u red najčitanijih u svijetu. U toku proteklih nekoliko godina brojna djela klasične perzijske poezije su prevedena i na bosanski i na ostale jezike južnoslavenskog podneblja, a prijevodi su naišli na radosno odobravanje poklonika pisane riječi i profinjene misli. Međutim, u tome su dobrim dijelom zanemarene karakteristike koje perzijsku poeziju čine bogatijom od bilo kojeg ponuđenog prijevoda. Među brojnim stilskim i retoričkim figurama, od kojih su neke svojstvene isključivo perzijskoj i arapskoj poeziji, posebno mjesto zauzima simulacija. Autor nastoji u tekstu prezentirati simulaciju, odnosno dvosmislenost i višesmislenost u klasičnoj perzijskoj poeziji, dočarati maštu perzijskih pjesnika i stručnoj javnosti omogućiti uvid u aktualne podjele ove figure. Svaka od navedenih vrsta simulacije je definirana i pojašnjena, a za svaku od njih je naveden i odgovarajući primjer.

Fascinantni iranski nacionalni ep Šahnama stoljećima privlači pažnju istraživača različitih profila. Prema brojnim studijama i, dosad o njoj napisanim, djelima, Šahnama spada u red najznačajnijih nacionalnih epova u okviru ukupne epske književne tradicije u svijetu. Šahnama je, od vremena njezina nastanka, izučavana iz različitih uglova (književnog, historijskog, antropološkog...). Međutim, tek u novije vrijeme pojavljuju se prva istraživanja o mogućim gnostičkim aspektima najznačajnijeg iranskog nacionalnog epa.

Status žene iz ugla Poslanika Muhammeda (s.a.v.a.) može se razumjeti kroz dva osnovna pravca: prvo, kroz njegove izjave i ponašanje (sunnet) u vezi sa ženama općenito, i drugo, kroz njegove riječi i postupke prema njegovoj voljenoj kćeri, hazreti Sediki (gospođi Fatimi az-Zahri, mir neka je s njom).

U Ime Boga, Milostivog, Samilosnog Poslanik, hazreti Muhammed (s.a.v.s.), nije bio samo donosilac vjere islama, nego i oživljavač izvorne istine prijašnjih monoteističkih religija. Jedna od najsjajnijih manifestacija tog oživljavanja bila je redefinicija i uzdizanje statusa svetih i pobožnih žena historije, posebno hazreti Merjeme (a.s.). Mudrim postupcima zasnovanim na objavi, on je očistio lice ovih žena od marginalizacije i iskrivljenih predodžbi, vraćajući im njihovo pravo mjesto kao univerzalnih uzora. Jedna od tih žena koje su obilježile historiju jeste hazreti Merjema bint Imran, čestita i uzorna osoba koju je Bog predstavio kao uzor čovječanstvu. Hazreti Merjema (mir neka je s njom), majka hazreti Ise (Isusa, mir neka je s njim), jedna je od najvažnijih ličnosti u tri svjetske monoteističke religije: islamu, kršćanstvu i judaizmu. U predajama, i šiijskim i sunijskim, njeno ime spominje se uz

Kulturni centar Ambasade IR Iran u je u saradnji sa Udruženjem za djecu i omladinu Galeb učestvuje na ljetnjem festivalu Dani Galeba u Jablanici.

Direktor Organizacije za islamsku kulturu i komunikacije izdao je saopštenje nakon nedavnih agresivnih napada režima okupatora svete zemlje Kudsa i mučeničke smrti nekoliko iranskih vojnih komandanata i nuklearnih naučnika.

Nakon zločina cionističkog režima počinjenog protiv naše voljene zemlje u petak, 13. juna u zoru, ajatolah Hamenei, Vrhovni vođa Islamske revolucije, uputio je poruku velikoj iranskoj naciji.