Kušnja vatrom u epovima Šahnama i Rajaman

Kušnja vatrom u epovima Šahnama i Rajaman

Ključne riječi: kušnjavatrom,Šahnama,Ramajan,zajedničkelegende.

1. Ovaj naziv se u različitim tekstovima na perzijskom jeziku obično piše u oblikuRa- majana, što je pogrešno; prijevod ove riječi s engleskog jezika doveo je do toga da taj netačan oblik postane uvriježen u perzijskom jeziku.

i

Epika je književni rod koji je imao značajno mjesto u kulturi drevnih naroda i, zapravo, predstavlja opis slave i počasti pripadnika jednog naroda, koji obuhvata različite aspekte njihovog života. U nacionalnim književnosti- ma može se ukazati na dvije vrste epskih spjevova: autorske epske spjevove i epske spjevove nastale u narodu.2

Epski spjevovi nastali u narodu predstavljaju dio historije tog naroda u razdoblju od više stoljeća. Prenošenje predaja o toj historiji  generacijama i s koljena na koljeno, vremenom od junaka-ljudi gradi nadljudske ličnosti, pa čak i božanstva. Indijski epoviRamajaniMahabharata, kao iŠahnamahakima Firdusija, spadaju u tu vrstu epskih djela. U takvoj vrsti spjevova pjesnik ne stvara, već samo usmene predaje ili zapisane tekstove izlaže u poetskoj formi i čini da te legende postanu neprolazne.

U epuRamajanse navodi: “Sve dok planine i rijeke budu opstajale na površini zemlje, pripovijestRamajanpronosit će se svijetom.”3 Primjereno je ovoj raspravi da se ukaže i na jedan distih hakima Firdusija, pošto je i on iznio takvu tvrdnju o svom djelu:

“Sagradih od poezije dvorac uzvisiti – Ni vjetar ni kiša mu neće nauditi.”

Ramajanje najstariji epski spjev na sanskritu i svjetski vrijedno neprola- zno djelo. U književnosti na sanskritu epRamajanspominje se pod nazivom