Mevlana u Bosni

Književnost

Mevlana u Bosni

Autor: Sedad Dizdarević

Izdavač: Fondacija "Baština duhovnosti" Mostar, 2012., 297 str.

U Mostaru je 2012.godine, u izdanju Fondacije „Baština duhovnosti“, izdata i promovirana knjiga, čiju osnovu čini doktorska disertacija,Mevlana u Bosni (Kulturno-historijski kontekst, društveno-političke prilike i idejno- tematski obrasci),autora dr.sc. Sedada Dizdarevića. Radi se o vrlo opsež- nom djelu u kojem su kontrastivno-komparativnom metodom razmatrana najvažnija djela Mevlane Dželaluddina Rumija i jednog broja istaknutih divanskih pjesnika u Bosni i Hercegovini.Na temelju toga postupka, autor je pokušao ustanoviti do koje su mjere Mesnevija i mevlevijski tarikat utjecali na formiranje i razvoj bošnjačke kulture i divanske književnosti u Bosni i Hercegovini. Autor je nastojao da dokumentira saznanja u kojoj je mjeri Mevlana Dželaluddin Rumi izvršio utjecajsvojim kapitalnim djelomMesne- vijana bošnjačke divanske pjesnike i uopće na kulturu u Bosni i Hercego- vini.Kažimo odmah da je ovo veoma korisno i zanimljivo štivo, koje lijepo popunjava prostor bošnjačke nauke o književnosti.

Djelo čine tri cjeline, koje se međusobno dopunjuju. Prvi dio donosi in- formacije o tesavvufu uopće, te o Mevlani i mevlevijskom tarikatu.Također, govori o školama tesavvufa i nastanku prvih sufijskih tarikata, kao i pute- vima i metodama kojima je došlo do kulturne i književne saradnje Irana i ovog područja.Detaljno su obrađene teme vezane za život Rumija i mevle- vijski tarikat, kao i društveno-historijska previranja toga vremena, koja su umnogome utjecala na formiranje njegovamišljenja i ukupni razvoj. Poseban

149

Sedad Dizdarević

akcenat se stavlja na razvoj mevlevijskog tarikata i njegov utjecaj u brojnim kulturnim i društvenim aktivnostima, kako unutar Osmanskog carstva, tako i šire. Na kraju se opisuje utjecaj Mevlane na kulturu i književnost i na Istoku i na Zapadu.

Drugi dio govori o kulturnim i književnim promjenama u Bosni i Herce- govini, kao i o utjecaju perzijskog jezika i književnosti na književnost i kul- turu u Bosni i Hercegovini. Autor nam na jednostavan i sažet način govori o dolasku islama u Bosnu i Hercegovinu s dolaskom specifičnog horasanskog tesavvufa i ulozi mevlevijskog tarikata u procesu širenja islama. Postepeno nas uvodi u oblast koja govori o položaju perzijskog jezika i književnosti u Bosni nakon dolaska islama, apotom i vladavine Austro-Ugarske. Time ocrtava jasniju sliku o vezi između islama, tesavvufa i perzijske književnosti u Bosni i Hercegovini, kao i o značaju i veličini utjecaja Mevlaninog učenja i svjetonazora na kulturu i književnost u Bosni i Hercegovini. Posebno zna- čajna i vrijedna su poglavlja koja predstavljaju pjesnike iz Bosne i Herce- govine, koji su pisali na perzijskom jeziku, a također i pjesnike pripadnike mevlevijskog tarikata, od kojih se posebno ističu četiri: Ahmed Sudi, Fevzija Mostarac, Mehmed Mejli Gurani i Fadil-paša Šerifović.

U trećem dijelu se studiozno i detaljno predstavlja intelektualni nazor

spomenutih bošnjačkih pjesnika, kao i samog Mevlane. Također, detaljno su analizirana djela navedenih autora. Autor je pokušao analitičkom meto- dom predstaviti do koje su mjere spomenuti bosanskohercegovački pjesnici i pisci bili pod utjecajem Mevlanina svjetonazora i učenja. Taj utjecaj po- drazumijeva nekoliko ključnih tema, kao što su: duhovna ljubav, „savršeni čovjek“, Božija odredba i slobodna volja, dunjaluk i društvena pitanja. Dr. Dizdarević je komparirao Mevlanu i njegove ideje sa svakim od ova četiri bosanskohercegovačka pjesnika, pripadnika mevlevijskog tarikata, tojest sa Sudijem, Mejlijem, Fevzijem i Šerifovićem. Analizom njihovih najistaknuti- jih djela (FevzijinaBulbulistana, Sudijevakomentara Hafizova divana, Mej- lijineMedžmuei Fadil-pašinadivana),autor čitaocu približava na koji način i u kolikoj mjeri je Mevlana izvršio utjecaj na njih. U raspravi zaključuje da je taj utjecaj posebno izražen i primjetan na primjeru Fevzije i Fadil-paše. Autor uspijeva dokazati identičnost nazora svih spomenutih pjesnika i pisa- ca, naglašavajući da je svaki od njih isto izražavao na svoj način. Identičnost ideja i nazora proizlazi iz zajedničke pripadnosti mevlevijskom tarikatu, pot- činjenosti „šejhu“ i citiranja ili parafraziranja Mevlaninih misli. Svi oni su se koristili svojim formamau izražavanju Mevlanine ideje.

O nekim temama je lahko pisati, ili bolje rečeno, za pisanje nekih tema

stil nije presudan. Međutim, ovo djelo plijeni svojim stilom i nastojanjem autora da, na slikovit i lahko pamtljiv način, predstavi sve važne činjenice i podatke iz ove studije. Autor je uspio svojim pristupom pokazati veličinu i razmjere utjecaja Mevlane na kulturu i književnost u Bosni i Hercegovini.

MEVLANA U BOSNI

Taj zaključak je jasan iz primjera navedenih bošnjačkih pjesnika. Svoje sta- vove je potkrijepio navođenjem brojnihstihova.

Izuzetno značajno poglavlje nosi naslovMevlevije i pisci koji su pisali na perzijskom jeziku.U njemu su nam predstavljena interesantna i fascinantna saznanja o procentualnoj zastupljenosti pisaca i pjesnika iz Bosne i Herce- govine u odnosu na pjesnike i pisce iz ostatka Osmanske imperije. Također, veoma je značajna lista imena bošnjačkih pisaca, pjesnika i intelektualaca koji su pisali na perzijskom jeziku, od kojih su se neki istakli već u prvim decenijama osmanske vladavine u Bosni, što je impresivno.

Spisak je značajan i zbog činjenice da sadrži imena koja do sada nisu bila navedena u nekoliko studija i radova na ovu temu. Autor je načinio i korak dalje i sastavio spisak bošnjačkih pjesnika i pisaca koji su svoja djela pisali u ozračju pjesništva Mevlane Dželaluddina Rumija, a za koje se pouzdano zna da su tokom osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini pisali na perzijskom jeziku.

Ovo djelo ima obrazovnu i kulturološku misiju. Obrazovna se odnosi na korištenje ove studije kao značajne reference za neke naredne naučneradove, dok se kulturološka ogleda u tome što smo dobili još jednu studiju o našoj kulturi, tradiciji i vjeri.

Prof. Aida Hadžimehmedović