Iranska kavana, društvena institucija s posebnim tradicijama

Nakon što je kava postupno stekla popularnost u Europi u 13. stoljeću, osnivale su se kavane u kojima su se ljudi, osim što su pili kavu, družili i razgovarali. Kavane su postupno postajale sve raširenije, a primjeri su se pojavljivali u istočnoj Europi, sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji. Dolaskom kavana u Iran i njihovim sve većim prihvaćanjem od strane ljudi, formirale su se tradicije koje se donekle mogu vidjeti u tradicionalnim kavanama i danas.

Povijest iranske kavane

 U Iranu se nastanak kavane pripisuje safavidskom razdoblju (16. stoljeće), kada je Iran imao moćnu vladu i putovanja u Europu su se povećala. Kaže se da je za vrijeme vladavine šaha Tahmaspa Safavija (vladao je od 1514. do 1576. godine), prva iranska kavana osnovana u gradu Qazvinu, tadašnjem glavnom gradu Irana. Zanimljivo je da se iranske kavane iz safavidskog doba smatraju korijenima osnivanja kavana u Osmanskom Carstvu (današnja Turska)... Širenje kavana u Iranu bilo je takvo da je u većini gradova svako susjedstvo imalo jednu ili više kavana. U tom smislu, "sjedenje u kavani" može se opisati kao društveni fenomen iranskog društva tijekom proteklih nekoliko stoljeća, u kojem bi muškarci provodili sat vremena družeći se jedni s drugima, daleko od svog radnog i kućnog okruženja. Naravno, neke su kavane privlačile određene goste nudeći kockanje i veselje, što je dovodilo do kriminala i masovnih tučnjava. Takve su kavane postale popularne, posebno tijekom drugog pahlavijskog razdoblja (sredinom 20. stoljeća), ali su nestale nakon Islamske revolucije, no ipak su stvorile negativnu sliku kavana u svijesti društva.

Iranska kavana, karakteristike i tradicije 

Ako želimo dati primjer najbližeg prostora iranskoj kavani na Zapadu, trebali bismo se pozvati na "kafić" ili "kavana". Naravno, atmosfera kavana potpuno je drugačija od one u modernim kafićima, ali su slični u smislu posluživanja pića i laganih zalogaja te pružanja prostora za opuštanje i druženje. U iranskim kavanama, osim kave, poslužuju se i čaj i razni biljni čajevi, a ponekad i grickalice ili lagani obroci (poput omleta i Nimrooa). Čaj je možda čak i popularniji od drugih pića. Nargila se također nalazi na jelovniku većine iranskih kafića. Nargila je izvorno iranski alat za pušenje duhana, koji je izrađen u obliku višedijelne vertikalne posude. Svaka nargila je spojena na jedno ili više crijeva, a na najvišoj točki, na komoru u koju se stavlja duhan, postavlja se nekoliko komadića užarenog ugljena. U dno nargile ulijevaju vodu kako bi duhanski dim mogao prolaziti kroz nju i hladiti se. Ovaj dim se uvlači u pluća kroz crijevo u obliku repa. U iranskim kavanama dostupne su nargile s raznim okusima i esencijama. Kafić je poznat kao muški prostor i ženama tamo nije dopušten ulaz. U prošlosti je većina vlasnika kavana bila vezana uz održavanje vjerskih obreda, posebno žalosti za muharem. Neke kavane su i dalje zatvorene tijekom muharema, a njihov prostor je posvećen održavanju žalosnih okupljanja. Tijekom Ramazana, kafići se otvaraju nakon iftara (rane večeri) i ostaju otvoreni do zore.

Igranje u kafiću

 U kafiću se igraju i razne igre, od kojih su većina društvene igre. Backgammon je jedna od najpopularnijih igara u kafićima, ali grupne igre poput "Turnira", "Gol Ya Poocha" ili "Mafije" također se mogu igrati u kafićima. Terna je stara iranska igra u kojoj svaki igrač dobiva ulogu na temelju ždrijeba. Ovo izvlačenje se izvodi bacanjem naprave slične kocki, a svaki igrač donosi ili izvršava odluku za neke druge igrače prema svojoj ulozi. Gol ili Pooch je također vrlo jednostavna igra, ali je toliko uzbudljiva da čak ni ne izgleda tako! U ovoj igri igrači su podijeljeni u dvije grupe. Jedna skupina skriva u rukama "cvijet", obično mali predmet nalik zrnu graška, a druga skupina pronalazi cvijet koristeći razne trikove. Mafija je također igra zapadnog podrijetla u kojoj se uloge dijele među igračima na temelju lutrije, a skupina pod nazivom "građani" mora koristiti logičko razmišljanje i čitanje igre kako bi otkrila karte skupine pod nazivom "mafija" koja igra protiv građana. Obično, u svakoj fazi mafijaške igre, jednu osobu eliminiraju članovi mafijaške skupine, a jednu osobu eliminiraju glasovi igrača. Umjetnost u kafićima U starim kavanama, umjetnost je bila popularna za zabavu posjetitelja, a najistaknutija od njih bila je "pripovijedanje". Naqqali je pripovijedanje uglavnom epskih priča, najčešće odabranih iz Firdowsijevog Shahnameha, velike epske knjige perzijskih govornika. Pripovjedač zabavlja publiku recitiranjem stihova i izvođenjem pokreta u skladu sa sadržajem svoje naracije. S obzirom na to da je u prošlosti većina gostiju kavana bila iz nižih društvenih slojeva i nije bila baš pismena, pripovijedanje je bio jedan od najvažnijih načina pričanja priča perzijske književnosti i prenošenja usmene baštine. Danas se naqqali izvodi u manjem broju kafića, ali se i dalje smatra iranskom izvedbenom umjetnošću. Neki kafići imaju i živu glazbu. Još jedan oblik umjetnosti koji se koristio u kavanama i postupno postao jedan od stilova iranskog slikarstva bilo je slikarstvo u kavanama. Ove slike prikazuju lica epskih junaka, a ponekad i religioznih ličnosti. Slikanje u kavani može se smatrati žanrom figurativne umjetnosti koji je isprepleten s popularnim vjerovanjima, književnošću i usmenim pričama.