Tradicija proslave „Shab-e Yalda“ (Yalda Night), koja se naziva i Shab-e Chelleh, stara je osam hiljada godina. Jalda noć je poslednja noć jeseni i najduža noć u godini (koja se poklapa sa 20. ili 21. decembrom), a od tada noći postepeno postaju kraće, a dani sve duži. Stari Iranci su noć smatrali simbolom zla, a sunce simbolom čistote i istine, te su vjerovali da kraj najduže noći u godini i početak zime znače pobjedu svjetlosti nad tamom. Prema ovom vjerovanju, u noći Jalde sile zla su na vrhuncu, a da bi se izborili sa njima, treba da se okupe sa rođacima i prijateljima i slave.

Neki istoričari smatraju da ovaj praznik datira prije više od 7000 godina. Takođe se kaže da je 502. godine prije Krista iranski kralj Darije I legalno uključio Shab-e Yalda u drevni iranski kalendar.

Običaji koji se poštuju u noći Jalde

Noć Jalda se slavi u gotovo svim dijelovima Irana i ljudi svake regije je slave u skladu sa svojim lokalnim običajima. Međutim, uobičajeni običaj ove noći je da se sastaju sa rođacima i prijateljima, uglavnom u kući bake i djeda ili starijih članova porodice, i zajedno provedu noć do zore. Oni proslavljaju najdužu noć u godini jedući orašaste plodove i voće, recitujući pjesme iranskog poznatog pjesnika Hafiza, izražavajući dobre želje, razgovarajući i zabavljajući jedni druge kako bi dočekali zimu i oprostili se od jeseni.

U Iranu je običaj da muškarci koji prolaze kroz prvu noć Jalde nakon vjenčanja daju poklone svojim ženama. U nekim dijelovima Irana mladići šalju sedam vrsta voća kući svoje vjerenice zajedno s raznim poklonima. U nekim regijama buduća žena i njena porodica takođe šalju poklone budućem mužu i njegovoj porodici.

Obično se u noćima Jalde kuće osvjetljavaju, a korištenje svijeća u različitim dijelovima kuće jedan je od Yalda običaja u nekim regijama Irana. U novoj eri, u kojoj su mobilni telefoni uticali na odnose ljudi licem u lice, svi telefoni se ove noći ostavljaju po strani kako ne bi bilo smetnji u njihovom druženju.

Šta ljudi jedu na svojim okupljanjima u noći Jalde

Jalda noć je noć okupljanja i druženja. Kako bi upriličili druženje, domaćini svoje goste poslužuju lubenicom, narom, crvenom jabukom i suvim voćem, ali se u nekim krajevima u jaldinoj zabavi koriste i kruške, hurmašine i laboo (kuvana cvekla). Prema drevnim pričama, drevni Iranci su koristili voće (kao što su lubenica, šipak, crvena jabuka i labu) kao znak zore i koristili ih u noćima Jalde. Iranci vjeruju da jedenje lubenice u noći Jalde štiti ljude od bolesti.

Domaćini Jalda noći, koji su obično starešine porodice, takođe poslužuju svoje goste večerom, obično sa pirinčem od povrća sabzipolau-mahi sa ribom.

Divan Hafezov (Hafez Khaani)

Recitovanje “Divan-e Hafez” jedan je od kamena temeljaca Yalda noći u Iranu. Obično postoji barem jedan “Divan-e Hafez” u svakom iranskom domaćinstvu. Napravite "Faal" od ove knjige, to je ono što biste trebali učiniti.

Faal konsultuje Hafezove ode kao oblik proricanja. Ono što treba da uradite jeste da pitate Hafeza za savet šta on/ona namerava da uradi. Pjesma koja se pojavljuje kada se nasumce otvori Divan (Hafezova knjiga poezije) bila bi odgovor na upit.

Noć Jalda upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine

Shab-e Yalda ili Shab-e Chelleh, smatra se dijelom UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine (ICH). Ovo je objavljeno u povodu 17. sjednice međuvladinog odbora za očuvanje nematerijalnog kulturnog naslijeđa održane u Rabatu, Maroko, 29. novembra 2022. godine. U UNESCO-ovom informativnom listu ovaj drevni događaj ponosno karakterizira kao ogledalo kulturnog identiteta, gostoprimstva, miroljubivog suživota, prijateljstva i snažnog utjecaja na njegovu kulturnu raznolikost, te snažno utiče na njegovu kulturnu raznolikost. svjetske kulture.

Tradicija proslave „Shab-e Yalda“ (Yalda Night), koja se naziva i Shab-e Chelleh, stara je osam hiljada godina.

Noć Jalde – drevna iranska svetkovina svjetlosti i zajedništva

Obilježavanje Noći Jalde ima tradiciju dugu oko osam hiljada godina. To je najduža noć u godini i posljednja noć jeseni – nakon nje noći postaju kraće, a dani sve duži. Još od davnina, Iranci su noć smatrali simbolom zla i tame, dok je sunce predstavljalo čistoću i istinu. Vjerovalo se da kraj najduže noći u godini označava pobjedu svjetlosti nad tamom i dana nad noći. U skladu s tim vjerovanjem, smatralo se da su sile tame te noći na vrhuncu moći, pa je okupljanje porodice i slavlje imalo zaštitnu i simboličku ulogu.

Drugi naziv za Noć Jalde je i Noć Čele (Šab-e Čelle). Prema staroiranskom kalendaru, period od 22. decembra do 30. januara smatra se "velikih četrdeset dana zime", a posljednja četiri dana tog perioda su najhladniji dani u godini.

Pošto je iransko društvo u starim vremenima bilo pretežno poljoprivredno, dolazak toplijih dana nakon Jalde značio je početak nove sezone rada, sjetve i plodnosti zemlje.

Običaji u Noći Jalde

Noć Jalde se obilježava u gotovo svim krajevima Irana, iako svaki region ima svoje specifične običaje. Međutim, zajedničko svima jeste okupljanje porodice u kući najstarijeg člana porodice. Iranci ostaju budni do zore, razgovaraju, sjećaju se prošlosti i uživaju u zajedničkom vremenu.

Tradicionalno, gosti se poslužuju čajem, slatkišima, voćem i raznim grickalicama. Među najvažnijim običajima su čitanje Šahname (nacionalni ep) i stihova Hafiza, što ima kulturno-duhovni značaj.

U nekim dijelovima Irana postoji običaj da muževi koji slave prvu Noć Jalde nakon ženidbe daruju poklone svojim suprugama. Takođe, u nekim krajevima mladoženja šalje sedam vrsta voća i poklone u dom svoje buduće supruge, a porodica djevojke uzvraća darovima.

Zbog velikog broja posjeta u Noći Jalde, kuće se posebno ukrašavaju, a u nekim regijama upaljene svijeće simbolizuju svjetlost i toplinu zajedništva. U novije vrijeme, kako su mobilni telefoni često narušili kvalitet razgovora među ljudima, u ovoj noći ljudi ih svjesno odlažu kako bi se u potpunosti posvetili jedni drugima.

Jela i poslastice Noći Jalde

Noć Jalde je noć okupljanja i razgovora, pa se u tu svrhu pripremaju posebna jela i voće. Najvažniji plodovi koji se poslužuju su:

• lubenica

• nar

• crvene jabuke

U nekim krajevima dodaju se i:

• kruške

• hurme

• cvekla (kuhana)

Prema drevnim pričama, Iranci su vjerovali da crvena boja voća simbolizira zoru i pobjedu svjetlosti, pa se zato takvo voće jelo u Jaldi. Takođe se vjerovalo da jedenje lubenice u toj noći štiti od bolesti.

Mješavina orašastih plodova i suhog voća poznata kao ajil-e Jalda, još je jedna nezaobilazna poslastica. Ona obično sadrži:

• pistaće

• bademe

• lješnjake

• grožđice

• suhe smokve

• suhe kajsije

• sjemenke (lubenice, bundeve ili suncokreta)

Takođe, poslužuju se čaj i tradicionalni sirupi. Ako u Noći Jalde padne snijeg, priprema se posebna poslastica – mješavina snijega i sirupa od grožđa, što se smatra vrlo ukusnim i nostalgičnim.

Domaćini – obično najstariji članovi porodice – ponekad pripremaju i večeru. Najčešći jelovnik uključuje:

• pirinač s ribom (čelo maahi)

• biljni pirinač s ribom (sabzi-polo maahi)