Okrugli sto o Iqbalu u Bosni- Uvođenje Iqbala kao kritičkog mislitelja

Okrugli sto o Iqbalu u Bosni- Uvođenje Iqbala kao kritičkog mislitelja

Uvijek predstavlja zadovoljstvo i ugodu kazivati o vjerojatno jednom od prvih najistaknutijih modernih muslimanskih filozofa-komparativista, kakav je nedvojbeno bio Muhammed Iqbal (1877-1938.), koji se uhvatio u koštac s problemima moderne zapadnjačke filozofije u islamskom kontekstu, tom

„pjesniku Istoka“, „mudracu Ummeta“, zapravo ključnoj intelektualnoj fi- guri indo-pakistanskog potkontineta, čije su ga riječi, koje ovdje navodimo, učinile i duhovnim ocem Pakistana, iako nije dočekao njegovu neovisnost. Nedvojbeno i ponad svega, riječ je o nekomu ko je iznova potvrdio univer- zalnu validnost islama:

“I would like to see the Punjab, North-West Frontier Province, Sind and Baluchistan amalgamated into a single state. Selfgovernment within the Bri- tish Empire, or without the British Empire, the formation of a consolidated North-West Indian Muslim state appears to me to be the final destiny of the Muslims, at least of North-West India.” (citat s godišnjeg zasjedanja Svemu- slimanske lige u Allahabadu, 1930., Iqbalov predsjednički govor)

1 Ovaj rad je u tek neznatno izmijenjenoj verziji izložen na okruglom stolu:Muhammed Iqbal and the Meeting of West and East, koji je održan 18. maja 2012. godine na Fa- kultetu islamskih nauka u Sarajevu, a u suradnji s Iqbalovom akademijom u Lahoreu i Ambasadom IR Pakistan u BiH.

Inače, dana 21. aprila ove godine obilježena je 74. godišnjica od njegove smrti i dobro je jednako tako znati da od formiranja Iqbalove akademije u Pakistanu 1951. godine (vidjeti Allama Iqbal site: http://www.allamaiqbal. com/), ovim okruglim stolom postajemo dio globalne mreže učenjaka za- interesiranih za promicanje Iqbalove kritičke pluralističke misli, koja u ovo hudo vrijeme, bez jednog Nenarušivog Svetog Centra i s mnogo njih isto- dopce (S. H. Nasrov sintagmatski sklop), čini se da, napose danas, iznova dobija na značaju. Otuda, neka nam bude dopušteno spomenuti tek neke od web-stranica koje svjedoče o čitavom networku/mreži Iqbalovih ogranaka, koji su afilirani Iqbalovoj akademiji u Pakistanu, čiji dio uvelike postaju Sa- rajevo i Bosna i Hercegovina, ali uskoro, vjerujem, i čitav ovaj region, budući da je Iqbal iza sebe ostavio bogato duhovno naslijeđe čovječanstvu, naročito muslimanskom svijetu:

• IQBAL ACADEMY SCANDINAVIA (http://www.allamaiqbal.

com/ias/)

• IQBAL  ACADEMY  U.K.  (http://www.iqbalacademy-uk.org/)
• IQBAL  ACADEMY  INDIA  (http://www.iqbalindia.org/)
• (Poema ‘Saarey jahaan se achha Hindostaan hammara’ usvojena je kao nacionalna himna Indije.)
• IQBAL ACADEMY HYDERABAD (http://www.adilmohdblog. com/iqbal-academy-centre-reserch-and-study-on-works-of-great-po-   et-iqbal/)
• HEIDELBERG & IQBAL (http://www.defence.pk/forums/mem- bers-club/25577-heidelberg-iqbal.html) (Iqbal-Ufer u Heidelbergu, Mekki europskih filozofa – ulica koja je dobila ime Heidelbergu po Iqbalu)
• Film o Iqbalu: „A Message from the East“ (http://www.message- fromtheeast.com/).

Također, dobro je znati, zahvaljujući tekstu pod naslovom “Iqbal and His Asrar-i-Khudi” kolege Liu Shuxionga, da u Kini jednako tako postoji grupa učenjaka koji su zainteresirani za Iqbala, te da je njegova misao uključena, između ostalog, u djelu Basanta KumaraContemporary Indian Philosophy(1991.), pored tako istaknutih indijskih filozofa kao što su: Swami Viveka- nanda, Rabindranath Tagore, Mahatma Gandhi, Sri Aurobindo, Radhakris- hnan, te da je Kineska akademija društvenih znanosti (skraćeno CASS), objavila čak studijuOn Iqbal Studies Abroad/ O Iqbalovim studijama u inozemstvu, što dostatno svjedoči u korist tvrdnji o relevanciji ovog filozofa- komparativiste, religijskog reformatora, političkog lidera, ali nadasve poete i

mislitelja, koji je, rame uz rame, po značaju sa Rabindranath Tagoreom na Indijskom potkontinentu, dakle, vrhuncu mišljenja i pjevanja na musliman- skom Istoku s početka 20. stoljeća. Uz to, brojne knjige o suvremenim i mo- dernim indijskim filozofima, kao i istočnjačkoj filozofiji modernog razdoblja, neizostavno uključuju Iqbala kao poetu i mislitelja, ujedno uvodeći njegovu poeziju i filozofske ideje u kulturni milje čak daleke Kine (Iqbalovi stihovi:“The deeply slept Chinese people are awakening, the spring of Himalayas is now boiling up”visoko su cijenjeni tamo i uživaju veliku popularnost).

Iqbal je domislio ove filozofske koncepte u vrijeme kada se njegova domo- vina susrela s velikim teškoćama i ovo uvelike korespondira s našom situaci- jom u Bosni i Hercegovini. Naime, dvije Iqbalove mesnevije,Asrar-i-Khudi(1915.) iRumuz-i-Bekhudi(1918.) proširile su i razvile ovu ideju o njegovim filozofskim principima, koje su temeAsraraiRumuza, tj. pojmoviKhudiiBekhudi.

Naime,Asrar-i-Khudi(the Secrets of the Self/Tajne Sopstva) govori o vrijednosti sopstva, dokRumuz-i-Bekhudi(the Secrets of Selflessness/Tajne nesebičnosti) kazuje o odnosu između pojedinca i društva.

PojamKhudipredstavlja kompleksnu misao kod Iqbala i nekada je ap- straktan, a katkad opet konkretan i izražava najviši oblik ljudskog bića, bu- dući da Iqbal naglašava individualnost i sugerira da se individualno oslanja na vlastite mogućnosti da istraži svoje potencijale u praksi. NjegovKhudi jesvijest pojedinca o božanskim atributima koji su usađeni u njegovu/njezinu dušu od strane Stvoritelja. Zapravo, sukladno Iqbalu, vrijednost Sopstva je vrijednost života i ovim Iqbalova filozofska koncepcija zadobiva novi značaj, jer nastoji inspirirati muslimane da kultivirajuKhudiza ponovnu izgradnju društva i muslimanske Umme.

S druge strane,Rumuz-i-Bekhudije Iqbalova druga Mesnevija, koja je također na perzijskom i objavljena je 1918. godine.Rumuzza svoju glav- nu temu pak ima odnos između pojedinca i društva. U najkraćem,Khudipojedinca trebao bi biti pomiješan saKhudijem grupe, dok bi individualni interes trebalo da bude podvrgnut onome kolektivnom, budući da je Iqbal uistinu kreirao i domislio ove filozofske ideje kako bi se uhvatio u koštac s velikim poteškoćama svojeg doba, te je njegova filozofija zapravo aktivistič- ka i praktičnog karaktera. Ovo unekoliko sukladira filozofiji pragmatizma, budući da filozofija koja ne donosi korist tamo i nije neka filozofija, s tom ra- zlikom što, primjerice, kod nas perenijalista cilj filozofije nije puka praktična

korist, već korist proizilazi iz istine same filozofije, odnosno tradicije iz koje proističe. Konačno, Iqbal je doista bio ubijeđen da bi se kroz ove bezbrojneKhudipojedinaca veličanstvena islamska tradicija mogla oporaviti i uspo- staviti iznova ujedinjenaummu/ummet, tj. globalnu muslimansku zajednicu. Početkom ove godine je izašla knjiga Sevea, Iqbal Singh,Political Phi- losophy of Muhammad Iqbal, The Islam and Nationalism in Late Colonial India(Cambridge University Press, 2012., str. 245.), koja kazuje o Iqbalovoj kritici nacionalističke ideologije i njegovom stajalištu o nacionalizmu kao

„najvećem neprijatelju islama“. No, zašto ukazujemo na ovom mjestu ne samo na izlazak ove i sličnih knjiga koje potcrtavaju Iqbalov univerzalizam i inkluzivizam, umjesto prevalirajućeg partikularizma i ekskluzivizma u ono- mu što se naziva islamskim svijetom?

U najkraćem, zbog toga što nudi odgovor na suvremenu dilemu koja bi se mogla sumirati u naslovu jednog teksta S.H. Nasra „To Live in a World with No Center – and Many“ („Živjeti u svijetu bez središta – i sa mnogo njih“), u kojemu daje nekoliko razloga za pluralistički svijet i kratko uvodi svoju poziciju i u kojemu objašnjava da je pluralizam naširoko smatran jedinom alternativom ovom svjetonazoru svijeta bez Centra. Uz ovo, pre- ma Nasrovom gledištu, bilo koja pluralistička pozicija, koja bi ohrabrivala gubitak naših vrijednosti, duboko je problematična. Važno je da naglasimo da Nasrov glavni razlog za podržavanje pluralističke pozicije leži u njegovom stavu da je svijet bez Središta najveća opasnost za buduće generacije. Kako bi prevladao takovrsnu situaciju, on stavlja veliki naglasak na jedinstvo ra- zličitih religija i on inzistira na tome da postoji samo vrhovna zbiljnost, te da njezino postojanje nosi najveći značaj.

Pitanje pak odnosa Iqbala i Whiteheada je pitanje skretanja pozornosti na mogućnost adekvatnije pluralističke misli u islamu i više obećavajućeg oblika pluralizma. Osobno smatram da Iqbalova stajališta posjeduju sil- no goleme mogućnosti za izgradnju uvjerljivijeg islamskog pluralizma. Jer, Iqbalov je glavni projekat bio da nanovo interpretira islam tako da on ne bi mogao biti stran modernom svijetu. On je to pokušao uraditi bez kompro- mitiranja svojih temeljnih islamskih ubjeđenja. I, uistinu, dijelim uvjerenje s kolegom Ruzgarom da Iqbalova pozicija nosi značajne mogućnosti koje mogu voditi obnovi uvjerljivijeg islamskog pluralizma, jer je on i kritički mislitelj koji nastoji svojim djelom iznova potvrditi univerzalnu validnost islama danas.

Zapravo, Iqbal je prvi pjesnik islamskog svijeta koji je razumio Goethe- ove imaginativne moći i koji je bio duboko impresioniran njegovim simpa- tizirajućim stajalištem prema islamu i njegovom Poslaniku, ali i Fridrichom Nietzscheom, Henri Bergsonom i drugima sa Zapada, te napose Rumijem u muslimanskom kontekstu, te otuda naše potcrtavanje Iqbala kao mislite-

lja, tj. filozofa-komparativiste, dok je njegovo djelo višestruko komparativne naravi i mogućnosti otčitavanja. Ili, kao što bi to rekao nam drag prijatelj po duhu i inače (S. Bosto) u predgovoru još uvijek neobjavljenom mojemu prijevodu,Goethe, Iqbal i Orijent: „Potreba za takvim istraživanjem svoje kulturne i kulturno-političke razloge ima u činjenici da – u kontekstu pro- turječnih konstelacija suvremenih globalizacijskih procesa koje obilježavaju suprotstavljene tendencije: univerzaliziranje potrebe za dijalogom i komu- nikacijom, ali istovremeno i oštrim napetostima, sukobima i nerazumjeva- njima motiviranim igrama moći, dominacije i potčinjavanja – sistematsko otvaranje novih procesa učenja, otvaranja i posredovanja različitih kultur- nih svjetova, predstavlja jedinstven izazov epohi u kojoj živimo, odnosno, zadaću opsežnog, dugotrajnog i sadržajnog istraživanja sadržaja i jezikâ različitih kulturnih i duhovnih konstelacija. To je ujedno i kulturna ali i specifična znanstvena zadaća, koja podrazumijeva kompleksne kompeten- cije znanja“. Upravo tu vidim neizmjernu Iqbalovu važnost, kao jednog od vodećih muslimanskih pluralističkih mislitelja prve polovice 20. stoljeća, jer nesumnjivo je da bi nas mislitelji poput Iqbala mogli voditi postizanju cilja sadašnjeg modernog svijeta „ jedan svijet za sviju“, koji bi konačno položio temelje društveno-političkom i kulturološkom pluralizmu kod nas u Bosni i Hercegovini i regionu, bez obzira na žestoko raspravljane koncepte veće ho- mogenosti ili heterogenosti kulture i druge očite zapreke u vođenju razgovora na relaciji Istok-Zapad.

Iqbal je i protiv religijskog redukcionizma svake vrste, te nas zorno upo-

zorava na to riječima:Din-i mullah fi sabil Allah fasad(„Religija mulla stva- ra fesad/pomutnju u ime Boga“,Ilustrirana biografija, str. 151). Otuda, kao prevoditeljDubokog religijskog pluralizma, priređivača Davida Ray Griffina, pozdravljam oblike religijskog pluralizma koji, kao što to ova knjiga ne radi, ne podrivaju specifične istine bilo koje abrahamske/ibrahimovske religijske tradicije i čiji se pluralizam otuda ne okončava uizmožđujućem relativizmu(debilitating relativism), jer ovaj svezak eseja je vrlo važno razjašnjenje ak- tualne diskusije religijske pluralnosti i snažan prijedlog za naredni korak u teoriji religijskog pluralizma u čijim temeljima leži misao Alfreda Northa Whiteheada, koji se ispravno smatra jednim od velikih modernih filozofa. DjeloDuboki religijski pluralizambavi se naširoko i impresivno filozofsko- teološkom tradicijom koja potječe od ovog velikog mislitelja, a kojoj je po- svema sudeći svjedočio i sam Iqbal.

Otuda, poput Mustafe Ruzgara, tvrdim da je islamsko razumijevanje sebe kao konačne, najsavršenije i nezavisne religije, najvećim dijelom, sprje- čavalo muslimane od angažmana u dijalogu s drugim religijama, jer je upra- vo ovo stajalište generiralo ekskluzivistički pristup prema drugim religijama i ovim ujedno dokazujemo da pozicija Muhammeda Iqbala, whiteheadijan-