Usmena tradicija svakog naroda i društva čini jedan od najplodnijih dijelova njihove kulture. Budući da su se te tradicije obično razvijale tijekom nekoliko stoljeća, a njihovi glavni elementi bili su obični ljudi, njihova raznolikost je ogromna. Tijekom formiranja ovih tradicija, različiti ljudi su im dodavali prema vlastitom ukusu, u skladu s uvjetima vremena, te su se postupno sačuvali dijelovi koji su postali rašireniji. Ove se tradicije obično prenose s koljena na koljeno, a u suvremeno doba ugrožene su zbog dominacije modernosti nad životima ljudi i zaborava prošlih tradicija. Stoga je njihovo prepoznavanje i proučavanje ključno za očuvanje i očuvanje bogatih kulturnih aspekata svakog društva. Među azerbajdžanskim narodom postoje i mnoge usmene tradicije, od kojih se neke ne mogu točno procijeniti zbog njihove velike starine i podrijetla. Ašik tradicija, kao jedna od najvažnijih kulturnih tradicija azerbajdžanske regije, duga je narativa i umjetnosti te se smatra osobnom iskaznicom njezine kulture. Uz to, rasli su i obogaćivali se i neki drugi kulturni elementi, uključujući pjesme koje su postale popularne među ljudima u obliku dvostiha i poznate su kao "Bayatilar". Bajatilar se zapravo smatra narodnim dvostihom Azerbajdžana.

Bayatilar i njegove teme 

Narodni dvostihi azerbajdžanskog naroda prenosili su se s koljena na koljeno od daleke prošlosti do naših vremena. U tom procesu, mnogi su pripovjedači, na temelju vlastitog ukusa i talenta, stvorili prilagodbe u ovim dvostihima kako bi odgovarali raznim događajima i situacijama u životima azerbajdžanskog naroda. Na taj način, Bayatilar je pratio radosti i tuge ljudi u raznim dijelovima života i igrao je istaknutu ulogu u svim njihovim običajima i tradicijama. Bayatilar je prisutan na vjenčanjima, rođenjima, sprovodima, romantičnim osamama te savjetodavnim sesijama za narod Azerbajdžana. Azerbajdžanske djevojke izražavaju svoje želje s Bayatilarom, a ljubavnici izražavaju svoju naklonost prema voljenome s Bayatilarom. Pastiri pjevaju bajatilar u svojoj samoći, kada su u planinama i pustinjama, ili epski pripovjedači pjevaju bajatilar kada žele govoriti o muževnosti i slobodi, a žene pjevaju bajatilar s jadikovkom i tugom u žalosti za svojim voljenima. Djelo pod nazivom "Ukhshma" (kosa). Dakle, Bayatilar se može smatrati pjesmama koje se ulijevaju u dušu i život azerbajdžanskog naroda. Pjesnici Bayatilara obično su nepoznati, ali različiti izrazi i različita raspoloženja koja njime dominiraju pokazuju, prvo, da se formiranje ove usmene tradicije događalo tijekom različitih godina i, drugo, da su u njoj sudjelovali različiti pojedinci i skupine. Ljudi koji govore azerbejdžanski, posebno stariji, pamte brojne bajatilare i recitiraju ih drugima prema okolnostima i događajima. Lirski aspekt bajatilara doveo je do toga da se ovi dvostihi ponekad pjevaju i izvode zajedno.

Oblik i struktura bajatilara Bayatilar ima četiri strofe, svaka sastavljena od sedam slogova. Obično su u strukturi Bajatilara prva i druga strofa uvod u pjesnikovu namjeru u četvrtoj strofi, a ponekad i treća i četvrta strofa. Evo nekoliko primjera Bayatilara, svaki sa specifičnim temama:

1. "Qara At Nali Niiner/Qaraqash Khali Niiner" "Doba uskogrudnosti su prva/financijska moć devetorice." Što crni konj želi? Što želi učiniti s crnim madežem na obrvi? Netko tko ima pomoć poput tebe. Kakve veze svijet ima s bogatstvom i posjedima?
2. "Braća... braća/Pobuna braće" "Aulse Bajillar Olson/Nijedan učenjak nije bez braće." Braćo... o braćo Pada kiša i počinje sniježiti. Ako je smrt neizbježna, sestre će umrijeti. Da braća ne umru!
3. "Savalandan Yael Asadi/Asadi Sabrimi Kasadi" Sagh Guzoum Sane Ghorban/Sol Guzoum Menah, dovoljan si." Vjetar je puhao na planini Sabalan. Ponestaje mi strpljenja. Neka moje desno oko bude žrtvovano za tebe. Lijevo oko mi je stvarno dovoljno.

Nacionalni registar bajatilara 

Bogata tradicija Bayatilara, koja je raširena među azerbejdžanskim narodom Irana u pokrajinama Istočni Azerbajdžan, Zapadni Azerbajdžan, Ardabil, Zanjan i turkijskim narodom pokrajine Markazi, upisana je na popis iranske duhovne baštine 2024. godine.

Usmena tradicija svakog naroda i društva čini jedan od najplodnijih dijelova njihove kulture. Budući da su se te tradicije obično razvijale tijekom nekoliko stoljeća, a njihovi glavni elementi bili su obični ljudi, njihova raznolikost je ogromna. Tijekom formiranja ovih tradicija, različiti ljudi su im dodavali prema vlastitom ukusu, u skladu s uvjetima vremena, te su se postupno sačuvali dijelovi koji su postali rašireniji. Ove se tradicije obično prenose s koljena na koljeno, a u suvremeno doba ugrožene su zbog dominacije modernosti nad životima ljudi i zaborava prošlih tradicija. Stoga je njihovo prepoznavanje i proučavanje ključno za očuvanje i očuvanje bogatih kulturnih aspekata svakog društva. Među azerbajdžanskim narodom postoje i mnoge usmene tradicije, od kojih se povijesni korijeni nekih ne mogu točno procijeniti zbog njihove velike starine i podrijetla. Ašik tradicija, kao jedna od najvažnijih kulturnih tradicija azerbajdžanske regije, duga je narativa i umjetnosti te se smatra osobnom iskaznicom njezine kulture. Uz to, rasli su i obogaćivali se i neki drugi kulturni elementi, uključujući pjesme koje su postale popularne među ljudima u obliku dvostiha i poznate su kao "Bayatilar". Bajatilar se zapravo smatra narodnim dvostihom Azerbajdžana.

Bayatilar i njegove teme 

Narodni dvostihi azerbajdžanskog naroda prenosili su se s koljena na koljeno od daleke prošlosti do naših vremena. U tom procesu, mnogi su pripovjedači, na temelju vlastitog ukusa i talenta, stvorili prilagodbe u ovim dvostihima kako bi odgovarali raznim događajima i situacijama u životima azerbajdžanskog naroda. Na taj način, Bayatilar je pratio radosti i tuge ljudi u različitim dijelovima života i igrao je istaknutu ulogu u svim njihovim običajima i tradicijama. Bayatilar je prisutan na vjenčanjima, rođenjima, sprovodima, romantičnim samoćama te savjetodavnim događajima za narod Azerbajdžana. Azerbajdžanske djevojke izgovaraju svoje želje uz Bayatilar, a ljubavnici izražavaju ljubav prema voljenome uz Bayatilar. Pastiri pjevaju bajatilar u svojoj samoći, kada su u planinama i pustinjama, ili epski pripovjedači pjevaju bajatilar kada žele govoriti o muževnosti i slobodi, a žene pjevaju bajatilar s jadikovkom i tugom u žalosti za svojim voljenima. Djelo pod nazivom "Ukhshma" (kosa). Dakle, Bayatilar se može smatrati pjesmama koje se ulijevaju u dušu i život azerbajdžanskog naroda. Pjesnici Bayatilara obično su nepoznati, ali različiti izrazi i različita raspoloženja koja njime dominiraju pokazuju, prvo, da se formiranje ove usmene tradicije događalo tijekom različitih godina i, drugo, da su u njoj sudjelovali različiti pojedinci i skupine. Ljudi koji govore azerbejdžanski, posebno stariji, pamte brojne bajatilare i recitiraju ih drugima prema okolnostima i događajima. Lirski aspekt bajatilara doveo je do toga da se ovi dvostihi ponekad pjevaju i izvode zajedno.

Oblik i struktura bajatilara 

Bayatilar ima četiri strofe, svaka sastavljena od sedam slogova. Obično su u strukturi Bajatilara prva i druga strofa uvod u pjesnikovu namjeru u četvrtoj strofi, a ponekad i treća i četvrta strofa. Evo nekoliko primjera Bayatilara, svaki sa specifičnim temama:

1. "Qara At Nali Niiner/Qaraqash Khali Niiner" "Doba uskogrudnosti su prva/financijska moć devetorice." Što crni konj želi? Što želi učiniti s crnim madežem na obrvi? Netko tko ima pomoć poput tebe. Kakve veze svijet ima s bogatstvom i posjedima?
2. "Braća... braća/Pobuna braće" "Aulse Bajillar Olson/Nijedan učenjak nije bez braće." Braćo... o braćo Pada kiša i počinje sniježiti. Ako je smrt neizbježna, sestre će umrijeti. Da braća ne umru!
3. "Savalandan Yael Asadi/Asadi Sabrimi Kasadi" Sagh Guzoum Sane Ghorban/Sol Guzoum Menah, dovoljan si." Vjetar je puhao na planini Sabalan. Ponestaje mi strpljenja. Neka moje desno oko bude žrtvovano za tebe. Lijevo oko mi je stvarno dovoljno.

Nacionalni registar bajatilara

 Bogata tradicija Bayatilara, koja je raširena među azerbejdžanskim narodom Irana u pokrajinama Istočni Azerbajdžan, Zapadni Azerbajdžan, Ardabil, Zanjan i turkijskim narodom pokrajine Markazi, upisana je na popis iranske duhovne baštine 2024. godine.