Rumijev koncept duhovne ljubavi kod Šerifovića

Književnost

Rumijev koncept duhovne ljubavi kod Šerifovića

Rumi je, nesumnjivo, idejno i kulturološki utjecao na čitav niz bošnjačkih intelektualaca, pisaca, pjesnika i umjetnika. Nekada je taj utjecaj evidentan i višedimenzionalan, kao na primjeru Fadil-paše Šerifovića, a nekada se ma- nifestira u posuđivanju ideja, motiva, slika i tsl.

Da bismo ustanovili u kojoj mjeri je Fadil-paša djelovao pod utjecajem Rumija i do koje mjere je uspio reflektirati njegov koncept duhovne ljubavi u svojim djelima, koristili smo se metodom analize teksta. Ustanovili smo da je Šerifović veoma dosljedno slijedio Rumija na planu odabira motiva, stil- skih figura, elaboracije ideja i strukturiranja unutarnje kompozicije teksta. On, gotovo identično kao Rumi, progovara o nekim krucijalnim sufijskim temama, kao što je duhovna ljubav, pri čemu je, zapažamo, istinski uočio razliku između duhovne ljubavi u Rumijevim djelima i djelima drugih sufija, pa je to na najbolji način reflektirao.

Personifikacija duhovne ljubavi u ličnosti neke osobe, kao Rumijev speci- fikum, nalazi široku primjenu i u Šerifovićevom literarnom opusu.

Ključne riječi: Dželaluddin Rumi, Fadil-paša Šerifović, tesavvuf, mevle- vije, duhovna ljubav.

Mevlana Dželaluddin Rumi je tokom posljednjih osam stotina godina izvršio veoma veliki utjecaj ne samo na pojedince i grupe, nego i na čitave narode. O njegovom utjecaju na Istoku i na Zapadu pisali su mnogi, a naj- više istaknuti istraživači svjetskog glasa, kao što su Annemarie Schiemmel, Reynold Alleyne Nicholson, Abdulbaqi Golpinarli i, u posljednje vrijeme, Franklin Louis. Na magični žubor Rumijeva djela nisu ostali imuni ni najveći mislioci svijeta, kao što su Hegel, Herman Hesse, Iqbal Lahori i dr. Danas mu se dive i brojne zapadne medijske zvijezde.

Njegov utjecaj na osmansku kulturu i književnost je bio toliki da Golpi- narli smatra da bez Rumija i nekih njegovih sljedbenika osmanska divanska književnost ne bi ni postojala. On, također, tvrdi da unutar divanske knji- ževnosti postoji svojevrsna mevlevijska književnost, koju nije moguće razu- mjeti bez dobrog poznavanja Rumijevih djela i određenog broja mevlevijskih termina, običaja i tradicija.

Rumi je, također, ostvario veliki utjecaj i na divansku bošnjačku knji- ževnost i cjelokupnu kulturu Bošnjaka. To je najevidentnije u poeziji i na primjeru nekih od najvećih bošnjačkih poeta i znanstvenika klasičnog doba. U tu grupu spadaju pjesnici i pisci: Derviš-paša Bajezidagić, Sudi, Fevzija, Vahdeti, Mezaki, Mejlija, Sukeri, Sabit Užičanin, Fadil-paša Šerifović i dr.

Fadil-paša Šerifović je jedan od najodanijih učenika i sljedbenika Dže- laluddina Rumija Mevlane. Njegov divan obiluje odama i stihovima u koji- ma Rumija uzdiže na pijadestal slave koju niko, osim Poslanika, nije dosegao tokom povijesti islama. Čitajući Šerifovićeve stihove, čitalac stječe dojam da pjesnik pokušava izraziti i predočiti svoju nesebičnu ljubav prema učitelju i njegovom veličanstvenom djeluMesneviji. Gotovo da nema teme u tome raskošnom djelu koju Šerifović nije obradio i gotovo da nema misli koju nije preuzeo od Rumija. Naravno, Šerifović nije dosegao Rumijevu snagu i visi- nu, ali to nije ni htio. Njemu je, prije svega, bila nakana da svojim jezikom progovori o vječnoj slavi i vrijednosti ovog univerzalnog mudraca i „bulbula svijeta gajba“.

u

Rumijev utjecaj na islamski svijet je veoma veliki. Kada je, pak, riječ o turskoj kulturi i književnosti, on je i nemjerljiv. Po mišljenju nekih ista- knutih orijentalista i poznavalaca Rumija, poput Annemarie Schiemmel i Abdulbaqi Golpinarlija, turska književnost nikada ne bi bila to što jeste da nije bilo njega i jednog broja njegovih sljedbenika.1

Annemarie Schiemmel,Ab'ād-e 'erfāni-ye eslām, prijevod na perzijski Abdurrahim

Rumi je svojim djelima, prije svegaMesnevijom, ostavio duboka traga u klasičnoj turskoj književnosti, a njemu i njegovom tarikatu su se pridru- žili neki od najvećih osmanskih pjesnika, kao što su: Nešati, Vedždi, Nai- li, Galib, Nafi, Nabi, Fasih i drugi. Golpinarli smatra da unutar osmanske divanske književnosti obitava specifična mevlevijska književnost, koju nije moguće razumijeti bez dobrog poznavanja mevlevijske terminologije, običa- ja, tradicije i tsl.2 Rumi i mevlevije su, također, ostvarili veliki utjecaj i na nastanak i razvoj tradicionalne turske muzike i slikarstva, koje nije moguće zamisliti bez toga.

Mevlanin utjecaj se osjetio i na Indijskom potkontinentu, gdje je, kao i u Turskoj, bio prihvaćen od svih tarikatskih redova, a njegovaMesnevijaslovila kao obavezna literatura.3 On je predstavljao inspiraciju za dvojicu najvećih pjesnika indijskog stila, Saiba i Bidela, a njegovim stihovima nije mogao odoljeti ni najveći islamski mislilac dvadesetog stoljeća pakistanskog porijekla Iqbal Lahori. Iqbal je Rumija smatrao za svog duhovnog vodiča, vjerujući da on svojim idejama može spasiti islamski svijet od dekadence, a čovječanstvo od problema u koje je zapalo. Iqbal je na Indijskom potkonti- nentu izazvao pravu bujicu poduhvata na polju istraživanja i predstavljanja Rumija. To je razlog zbog kojeg iz tog područja potječu najveći stručnjaci za Rumija, kao što su Šibli Nu’mani, Iqbal Afal i Abdulhakim Halifa.

u i

Mada Rumi i mevlevijski tarikat nisu imali direktne veze s Bosnom, kao što je to slučaj s Iranom, Turskom, pa čak i Pakistanom, koji je stoljećima baštinio iransku kulturu i jezik, njegov utjecaj je, u odnosu na ostale arife i tarikate, nemjerljiv. Rumi je posredstvom Mesnevije, direktno ili indirektno, djelovao na sve sufije i divanske pjesnike, pa je ponekad teško razlučiti da li određeni pjesnik pripada mevlevijskom tarikatu ili iznosi svoje simpatije prema Rumiju.

Glavni centri mevlevijskog tarikata u Bosni i Hercegovini bili su Mostar i Sarajevo. U ta dva grada djelovale su najznačajnije mevlevijske tekije, koje su bile svojevrsni centri za širenje islama, islamske kulture i Rumijevih

Gouhari, Teheran, Našr-e farhangī, 1381, str.523.

Abdulbaqi, Golpinarli,Moulāwi-ye pas az Molāwi, prijevod na perzijski Teufiq Subhani, prvo izdanje, Teheran, Našr-e 'elmī, 1382, str. 563.
Iqbal, Afzal,Ta’sīr-e Moulāwī bar farhang-e eslāmī, prijevod na perzijski jezik Mu- hammed Rafī Mehrābādi, Teheran, Atai, 1363, str. 34.

Franklin, Louis,Moulāwi dīrūz, emrūz, šarq wa ġarb, prijevod na perzijski Farhād Far- roxmanfar, Teheran, Sālis, 1383 str. 523-526.

učenja. Rumijev utjecaj se uglavnom reflektirao tumačenjem Mesnevije i prakticiranjem specifičnih obreda mevlevijskog tarikata.

Tumačenje Mesnevije je bila ustaljena praksa u Bosni i Hercegovini od samog njenog osvajanja, a jedan od najpoznatijih tumača Mesnevije ili me- snevihana bio je šejh Fevzija Blagajac. On je, naime djelovao, u „Darul Me- snevi“, koju je osnovao naš veliki pjesnik i državnik Derviš-paša Bajezidagić. Sličnih institucija je bilo i u drugim gradovima Bosne. S druge strane, u svim mevlevijskim tekijama, počev od Sarajeva i Mostara, zatim pojedinim dža- mijama, kućama i školama, što je bio slučaj u Livnu, Visokom i Travniku, održavana su predavanja na temu Mesnevije.4

Ono što je Fevzija bio u Mostaru i Hercegovini u XVIII stoljeću, to je Šerifović bio u Sarajevu i u Bosni tokom XIX stoljeće. Mada nije bio šejh mevlevijskog tarikata, kao što je to bio slučaj s Fevzijom, on je svojim djeli- ma, prije svega „Šarh-e awrad“, učinio veliki doprinos mevlevijskom tarikatu u Bosni i Hercegovini, pa i mnogo šire. Ovo djelo predstavlja svojevrsni vodič i prezentaciju mevlevijskog tarikata.

Rumijem i tumačenjem njegovih djela bavili su se mnogi drugi, pa i neki istaknuti pjesnici i alimi. Između ostalih, to su Šam’i, Sudi, Habibi-dede, Derviš-paša Bajezidagić, Abdulah Bošnjak, Muhtešim Šabanović, Ali-dede Bošnjak, Leduni i dr.5

Kao što smo već napomenuli, Fadil-paša Šerifović je bio pod snažnim utjecajem Mevlane Dželaluddina Rumija. U svoje vrijeme je slovio kao jedan od njegovih najvećih poznavalaca, a djelo ‘’Šarh-e awrād’’ predstavlja jedno od najkomletnijih i najpreciznijih djela iz kojih možemo crpiti potrebnu građu za upoznavanje tesavufa u cjelini i, prije svega, mevlevijskog tarikata. Šerifović ne krije svoju ushićenost Rumijem i njegovom ličnošću, stavlja- jući ga na pijedestal i sami vrh lanca savršenih ljudi. Gotovo da nema misli, koju je Rumi prezentirao ili o kojoj je raspravljao, a da je ne susrećemo u različitim formama kod Šerifovića. Većinu tema, motiva, pjesničkih slika, pa čak i ličnih osjećaja pjesnika, koje susrećemo kod Rumija, vrlo lahko na- lazimo i kod Šerifovića. U nastavku ćemo pokušati kontrastivnom analizom i uz pomoć primjera iz Mesnevije i Šerifovićevog divana ukazati na dubinu i

intezitet Rumijevog utjecaja na Šerifovića.

Salih, Trako, „Predavanje Mesnevije i Mesnevihani u Sarajevu“,Anali Gazi Husrev- begove biblioteke, knjiga V-VI, 1978, str. 221-226
Mehmed, Handžić,Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Državna štampa- rija, Sarajevo 1933.str. 60-64

Rumi pridaje veliki značaj svojim prethodnicima i u svim svojim djelima se obilato koristi njihovim mislima i idejama. Stoga se u Mesneviji poziva na klasične uzore i potrebu da se stalno obraćamo njihovim djelima, riječima i mislima, izražavajući to na sljedeći način:

Garċe har waqt soxanvārī bowad Līk gofte sālefān yārī bowad

Ney ke ham tourāt wa enğīl wa zabūr Šod gowāh-e sedq-e qorān ey šakūr. (Masnawī 3, b9-2538)

Premda svako doba govornika imade Al’ govor prethodnika pomoć im daje Zar Tevrat, Indžil i Zebur

Ne potvrđuju istinitost Kur’ana?

U oči upada izraz „selef/eslaf“, kojim se obojica jednako koriste, da bi izrazili potrebu za uvažavanjem i slijeđenjem prvih autoriteta. Šerifović ovu misao preuzima i izražava na sljedeći način:

Fadil olmaz ehl-i daniš arasinda kil o kal Eyler aslaf eserine ashab dikkat-i imtisal

Fadile viška riječi nema međ’ učenima Gledanje u prethodnike blisko je čestitima.(Divan K, 87)

Rumi mnogo pažnje posvećuje sufijskom plesu (sema), smatrajući da on predstavlja duhovnu hranu za putnika na Božijem putu. Mada je veliki broj islamskih arifa bio protiv ove vrste plesa, a neki su bili sumnjičavi i kritički raspoloženi prema njemu, Rumi ga stavlja u samu osnovu svoga duhovnog pregnuća i življenja. Ovaj pjesnik kao da želi reći svima koji smatraju da sema predstavlja novotariju i zabavu za kvazi-derviše, da upravo taj duhovni ples derviše uzdiže u više sfere i predstavlja hranu i snagu za nastavak teškog duhovnog puta.

Pas ġazā-ye āšekān āmad samā΄ Ke dar ū bašād xijāl-e eğtemā΄ Qowwati gīrad xijālāt-e zamīr Balke sūrat gardad az bang o safīr (Masnawi 4, b3-742)

Pa hrana ašika sema jeste

Jer u njemu se koncentrišu misli Time jačaju njegove unutarnje misli

Već se formiraju uz pomoć glasa i zvuka“

Šerifović slijedeći učitelja i ističe da je, upravo slušajući šejhov naj i ple- šući sema, dostigao više sfere i spoznao tajne, koje Bog otkriva samo odabra- nicima. Po njemu, arif tokom ovog duhovnog plesa pada udžezbu, odvaja se od materijalnog svijeta, čime doživljava stanje slično fenau.

Nail-i feyz-i temeyyuz olmušum devranda Nay-i pir ima-yi sirr-i imtiyaz eyler bana

U Devranu sam postigao dar raspoznavanja Pirov naj mi razlučuje aluziju tajne

(Divan K, 108)

Koliko su im identični stavovi i koliko je Šerifović pod utjecajem Rumija i njegovih misli, može se vidjeti i kada govore o nekim društvenim i kulturnim problemima svoga doba. Obojica se obrušavaju na licemjere, pokvarenjake i probisvjete, koji su obukli časnu odoru znanja i sufijsku hirku i koji na taj način zarađuju. Kada govore o vladaru i njegovom odnosu prema podani- cima, kada raspravljaju o neznalicama i njihovom negativnom utjecaju na okolinu ili o nekim sličnim pitanjima, donose gotovo identične zaključke.

Po Rumiju, davanje savjeta neznalicama ili prenošenje znanja na njih predstavlja beskoristan posao, te bi se stoga tog posla trebalo klonuti. Ne- znanje i glupost su bolest koja se ne može liječiti, pa je najbolje biti što dalje od takvih ljudi.

Pand goftan bā ğahūl xābnāk

Toxm afkandan bovad dar šūr-e xāk Ċāk-e homq o ğahl napazīrad rofū Toxm-e hekmat kam daheš ey pandgū (Masnawi 4, b5-2264)

Savjetovati pospanog džahila

Poput je bacanja sjemena u suhu zemlju Zakrpa gluposti i neznanja ne može se zašiti

Savjetniče, stoga manje sjemenja mudrosti mu daj!

Ovu poznatu misao o besmislenosti „bacanja dragulja mudrosti“ pred neuke i neznalice i tretiranje džehla kao bolesti, Šerifović izražava na slijedeći način:

Arz-i ma'lumat abesdir meclis-i nadanda Sud vermez olsa da guftare abkem ašina

Iznositi činjenice pred neznalicama besmisleno je Gluhi su pred onim što ne poznaju svima znano je.(Divan K,109)

o

S obzirom na to da mistična ljubav predstavlja osnovu i temelj Rumije- vog sufijskog svjetonazora, u nastavku ćemo analizirati refleksiju njegovih ideja i stavova u pitanju duhovne ljubavi kod Fadil-paše Šerifovića.

Šerifović, pod utjecajem Rumija, mističnu ljubav doživljava na sasvim specifičan način, što se može predstaviti u stavkama:

1. Suprotno od većine islamskih mistika, Rumi, a za njim i Šerifović, per- sonificira i personalizira ljubav prema Bogu Uzvišenom u osobama, kao što su Šems Tabrizi, Husamuddin Čelebi i, u manjoj mjeri, Salahuddin Zarkub. Takav način iskazivanja ljubavi često prelazi granice uobičaje- nog, tako da čitalac ostaje zbunjen, jer nije u stanju da shvati o kome je riječ: da li o Šemsu iz Tabriza, Husamuddinu Čelebiju, Bogu, suncu ili nečem drugom. Rumi Šemsa Tabrizija i Husamuddina Čelebija poredi sa suncem i izvorištem svjetlosti, te poziva da im se obični smrtnici po- klone i da im služe.

Šams dar xareğ agar ċe hast fard Mītavān ham mesl-e ū tasvīr kard Šams-e ğān kū xāreğ āmad az asīr Nabūdeš dar zehn o dar xāreğ nazīr (Masnawi 1, 120-124)

Iako šems6(sunce) vani jedinstveno je Al' moguće je sličnoga mu naslikati

Šems (Šems Tabrizi) duše što izišao iz svijeta etera je Nema sebi sličnoga nit' u svijesti niti vani.

Rou ze sāye āftābī rā biyāb Dāmen-e šah Šems-e Tabrīzī betāb

Ovdje se Rumi „igra“ s riječju „šems“, koja u arapskom jeziku i perzijskom jeziku znači

„sunce“, a istovremeno je i ime Šemsa Tabrizija.

Rah nadānī ğenāb-e īn sorūr o ors Az zijāul hakk Hosāmuddin bepors! (Masnawi 1,b 427-8)

Idi i od sjene sunce potraži

Skutima Šemsa Tabrizija ti približi se Ako ne poznaš puta ovoj zabavi i svadbi Ti od Husamuddina, svjetla istine pitaj!

S druge strane, Šerifović cjelokupni divan posvećuje Rumiju i uz njega, gotovo kao po pravilu, konstantno spominje i Šemsa. Po uzoru naMesnevijuu kojoj Rumi Šemsa i Husamuddina poredi sa suncem, mjesecom ili svjetlo- šću, to Fadil-paša čini kada govori o Šemsu i Mevlani:

Iki sultan di Šems ile Mevlana bu dunyada Bu baba muntesip olmak du alemde ne aladir Nola šah o gedaye eyler-isen Fadil istigna

Benim šahim efendim Šemsi Tebrizi ile Muladir

Šems i Mevlana su na svijetu dva cara najveća Pripadati tom soju na oba svijeta je sreća Fadil srećom nit traži siromaha niti sultana Jer su moj šah i gospodar Šems i Mevlana(Divan K, 94)

Chanda rušnadir ehli-i aška pur tefvizi Husufi yok olur her gece gurre mah Mevlana

Na ovom svijetu svim ašicima u svakoj noći obilno zrači Blistavi mlađak šah Mevlane koji nikad ne zamrači.(Divan K, 108)

Suprotno Hafizu i još nekim arifima, koji smatraju da je ljubav prema Bogu samo na početku lagahna i bez teškoća, nakon čega nastupaju belaji za ašika, Rumi i Šerifović vjeruju da je ljubav na početku teška zbog toga da bi došlo do eliminacije lažnih ašika i da bi se pokazalo ko je istinski a ko licemjerno posvećen putu ljubavi i voljenoj osobi. Stoga na putu ljubavi mogu istrajati samo iskreni i strpljivi. Ljubav je, po njima, fino sito i filter koji odvaja čiste od onih koji to nisu i to sredstvo pomoću kojeg iskreni potvrđuju svoju predanost.

Ešk az awwal čerā xūnī bovad? Tā gorīzad ānke bīrūnī bovad (Masnawi 3, bejt 4751)

Zašto je ljubav u početku krvava?

Da bi pobjegao onaj kom tu mjesto nije.

A prema Fadil-paši:

Sabra takat yoksa bu yola siz hič gitmeniz Ašikanin nale-yi cangahini išitmeniz

Ako nemate snage i strpljenja, ne idite na ovaj put I ne osluškujte ono mjesto gdje jadikuju ašici.(Divan K, 91)

Ljubav je, po Rumiju i Šerifoviću, talas, bura i oluja koja prevrće sve na što naiđe. Pod njenim dejstvom cijelo biće i ličnost arifa i ašika se transformiraju. Rumi kaže:

Ešk ğūšad bahr rā mānand-e dīg Ešk sāyad kūh rā mānand-e rīg Ešk bešekāfad falak rā sad šekāf Ešk larzānad zamīn rā az gazāf (Masnawi 5, bejt 2735-6)

Ljubav uzburkava more poput kotla Ljubav mrvi brda poput pijeska Ljubav para nebo sa stotinu rupa Ljubav snažno potresa zemlju.

A Fadil-paša pjeva:

Gayeti yok ol kadar vus'atli sahrayi ašk Mevc vurur tufan eder dillerdeki derya-yi ašk

Polje ljubavi je toliko prostrano da nema kraja More ljubavi u srcima bjesne valovima i burama. (Divan K,71)