Leblebija iz Mamakana

Leblebi je užina koja se dobija kuvanjem slanutka. Uprkos činjenici da je leblebi popularan i u zemljama poput Sirije i Turske, smatra se da je njegovo porijeklo Iran. Mamakan, sa više od hiljadu proizvodnih jedinica leblebija, jedan je od najvažnijih gradova u Iranu za proizvodnju ovog proizvoda. Nokhodchi (leblebi) na perzijskom znači "mali grašak", a leblebi je dobio ovo ime jer mu se tokom kuvanja ukloni ljuska i postaje sve manji i lakši.

Leblebi se može smatrati jednim od glavnih suvenira Mamakana. Naravno, ovaj grad je poznat i po snabdijevanju specijalnim i lijepim ručnim proizvodima i ova ručna umjetnost je upisana kao nematerijalna nacionalna baština Irana u ime ovog grada. Mamakanova umjetnost pravljenja leblebija također je upisana na listu iranske nematerijalne nacionalne baštine 2020. godine.

Geografija i privreda Mamakana

Mamakan je jedan od gradova iranske provincije Istočni Azarbajdžan, koji se nalazi u okrugu Azaršahr i udaljen je oko 40 kilometara od Tabriza. Okrug Azaršahr, koji se u prošlosti zvao "Tofaraqan" ili "Dehkharqan", nalazi se na zapadu provincije Istočni Azerbejdžan i u blizini jezera Urmia.

Mamakan se nalazi na nadmorskoj visini od oko 1350 metara i ima oko 25 hiljada stanovnika. Ovaj grad se nalazi na kraju planine Sahand i sastoji se od dva dijela, podnožja i ravnice. Mamakan se takođe nalazi na istoku jezera Urmia.

Zanimanje većine stanovnika ovog grada je poljoprivreda i stočarstvo. Većinu vode potrebne za poljoprivredu u ovom gradu obezbjeđuju rijeke Ganbar Čaj i Aji Čaj. Osim slanutka, Mamakan proizvodi i ječam, dinje, kajsije, pšenicu i lubenice.

Leblebi Industrija Mamakana

Proizvodnja leblebija u Mamakanu traje više od šest decenija. Zbog prisustva polja slanutka u regionu, proizvodnja leblebija počela se postepeno širiti u Mamakanu i mnoge radionice za pravljenje leblebija su osnivane jedna za drugom. Danas je značajan procenat stanovnika ovog grada angažovan ovim poslom. Prema statistikama, 95% iranskog leblebija proizvodi se u Mamakanu, a najmanje polovina se izvozi.

Kako se proizvodi Leblebi?

Slanutak može biti različitih veličina, boja i oblika, ovisno o vremenu berbe. U proizvodnji leblebija koristi se slanutak velike veličine (prečnika oko osam do devet milimetara). Za tu namjenu bolji će biti slanutak jarke boje i okruglog i glatkog oblika. Među različitim vrstama slanutka popularniji je slanutak „Kaboli“, koji ima ove karakteristike, a njegov proizvod je bolji. Što je ljuska slanutka deblja, to je bolja za proizvodnju lebebija.

U cilju povećanja kvaliteta proizvoda, slanutak se odvaja prema veličini iu procesu separacije uklanja se oštećeni ili slomljeni grašak. Sljedeći korak je namakanje graška. Namakanje se vrši u nekoliko faza, nakon čega se slanutak neko vrijeme drži vlažnim. Zatim se prokuvaju na temperaturi koja, prema iskustvu, daje najbolji proizvod i zatim se ostavi da se ohladi. Na kraju se peku i suše da bi se isporučili na tržište.

Prednosti Leblebija

Osim što se konzumira sirov kao orah, leblebi se koristi i za proizvodnju brašna. Obično, nakon što se pretvori u brašno. Prosija se da dobije finu i mekanu teksturu. Osim što se koristi u izradi slatkiša, ovo brašno se koristi i u kuvanju nekih namirnica.

Pominju se mnoge prednosti leblebija, koje uključuju regulaciju nivoa šećera u krvi, poboljšanje probavnog sistema i jačanje kostiju zbog prisustva kalcijuma i magnezijuma. Leblebi može pomoći i trudnicama i spriječiti mučninu. Zbog niskog sadržaja kalorija, leblebi može biti prikladan međuobrok za one koji žele smršaviti.

Mamakanova umjetnost pravljenja leblebija upisana je na listu nematerijalne nacionalne baštine Irana 2020. godine.